Neutješni otac: Ubojica moga sina godinama je na slobodi

Prije 26 godina izgubio sam sina jedinca Sinišu. Bilo mu je tek 17. Nožem ga je ubio bezobzirni mladić iz Rijeke koji se u Njemačkoj skrivao od zatvora više od 20 godina.

Ubio mi je dijete i zbog toga ni minute u zatvoru nije i neće biti. Toga nema nigdje u svijetu da ubojica slobodno šeće. Osjećam se grozno, kao da mi je ponovno ubio sina. Ispričao nam je to drhtavim glasom, suznih očiju, Miljenko Novaković (66) iz Rijeke.

Bio je petak, 4. listopada 1991. Skupina golobradih mladića je te kobne večeri ispred kluba Palach u Kružnoj ulici u Rijeci slavila rođendan jednog od njih. Oko 21 sat među njih je bez nekog posebnog razloga, jer su mu navodno maltretirali mlađeg brata, s povećim nožem u ruci banuo Goran Grozdanić zvani Guliver, koji je tad imao 20 godina. Verbalno, a potom i fizički, s nožem u ruci, nasrnuo je na golorukog mladića Predraga Šnelera. “Tebe ću čupavi zaklati”, govorio mu je dok je prema njegovu vratu zamahivao s nožem oštrice 17 centimetara. Mladić je uspio blokirati pomahnitale zamahe nožem, pri čemu je zarezan po ruci. Vidjevši što se događa, većina se razbježala, dok je Siniša Novaković pokušao pomoći napadnutom prijatelju.     

Međutim, Grozdanić ga je nožem ubo u trbuh u predjelu jetre. Ozljede su mu bile teške i opasne po život. Nije mu bilo spasa. Tri tjedna kasnije Siniša je podlegao ozljedama u riječkoj bolnici Sušak. Grozdanić je nakon zločina uhićen, ali je u riječkom pritvoru proveo tek nešto više od 40-ak dana, točnije od 5. listopada do 20.prosinca 1991. Zbog pokušaja ubojstva Predraga Šnelera i ubojstva Siniše Novakovića ubojica Grozdanić je optužen 3. prosinca 1991., dva dana prije nego što je napustio riječki zatvor.

Dvije godine kasnije na riječkom Okružnom sudu Grozdaniću se sudilo u odsutnosti jer je pravosuđu i policiji bio nedostupan. U svibnju 1993. godine Goran Grozdanić je na riječkom sudu osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 10 godina. Odbjegli ubojica koji se od zatvora u Hrvatskoj, unatoč međunarodnoj tjeralici, skrivao u Njemačkoj žalio se na presudu. Vrhovni sud Republike Hrvatske kaznu mu je s 10 smanjio na 9 godina zatvora uz nadasve zanimljive olakotne okolnosti.

“Ovaj sud smatra da treba još više naglasiti neke olakotne okolnosti na strani optuženika, prije svega mladost, neosuđivanost, a također se mora imati na umu njegov doprinos Domovinskom ratu, aktivno je učestvovao u civilnoj zaštiti početkom rata, odnosno agresije na Republiku Hrvatsku, a kasnije se dragovoljno javio u Hrvatsku vojsku te bio na prvoj crti bojišnice”, piše u obrazloženju presude o ublažavanju kazne koju je tad potpisao sudac Vrhovnog suda Petar Novoselec.

Ubrzo nakon preinačene presude riječki Županijski sud je pokrenuo postupak da osuđeni Grozdanić otpočne s izdržavanjem 9-godišnje kazne zatvora. Međutim, nije mu bilo traga. U potrazi za ubojicom nisu pomogli ni nalozi riječkih sudova iz rujna 1994., kad je za njim raspisana tjeralica za teritorij Republike Hrvatske niti onaj iz prosinca 2000. o raspisivanju međunarodne tjeralice. Nakon 20 godina od pravomoćnosti presude, a da policija nije uspjela pronaći osuđenog ubojicu, u ožujku 2014. nastupila je zastara. Sutkinji riječkog Županijskog suda Loreti Sršen nije preostalo drugo nego donijeti rješenje o obustavi izvršenja kazne zatvora nad osuđenim Goranom Grozdanićem.

- Ubojica mojega sina se sad vratio u Hrvatsku, slobodan, bez straha od zatvora. To me je nanovo pogodilo kao smrt djeteta. Pa za dva ukradena parfema ljudi završavaju u zatvoru po šest mjeseci, a za ubojstvo mladića ne odleži ni dan. Pa gdje smo to došli da ubojica slobodno šeće pored mene.

Ja da ga krivo pogledam ili mu bilo što kažem policija će me zatvoriti. Ja ga sad moram izbjegavati. Plašim se susreta s njim. Sebe se plašim. Ubio mi je dijete i na ovaj način ovo je pljuvanje po mojem pokojnom sinu. Sram ih sve može biti. Bijesan sam, bjesniji nego nakon smrti sina. Da mi je barem on ili netko od njegovih prišao i rekao riječ izvinjenja, nekako bi mi bilo lakše. Oprostio bih im, prihvatio bih to. Nisam zlopamtilo. U meni nema mržnje, mržnja izjeda – priča nam ogorčeni otac.

Dodaje kako je nakon sinove smrti godinama iz noći u noći znao prespavati na sinovu grobu.

- Možda će to netko pročitati i pročešljati što se to i kako zbilo u tom slučaju. Drugo ja više ne mogu ništa. Ja sam izgubio sina jedinca. S tom boli liježem i budim se. I samo se pitam može li taj čovjek mirno zaspati - kaže Novaković.     

Kobne noći branio je prijatelja

Grozdanić je kobne noći 1991. pred riječkim klubom Palach najprije napao prijatelja Siniše Novakovića. Siniša ga je branio i nastradao.