Sanja (26) šefuje oklopnjakom: Kud ona okom, vojnici skokom

Ne mogu dočekati utorak, ponosna sam, drago mi je što ćemo izaći na ulice, što će nas ljudi vidjeti i nadam se da će im osmjesi biti na licu, kao što su bili nakon Oluje, ozarena lica govori nam desetnica Sanja Jerković (26).

U ešalonu će sjediti na zapovjednome mjestu borbenog oklopnog vozila Polo M-83.

- Bilo nam je jako vruće jer BOV nema ni ventilaciju ni klimu. Ali znaš da moraš, pregrmiš i to je to - kaže Sanja.

Podrijetlom je iz Sl. Broda, a Oružanim snagama pristupila je 2007. godine. Tek je završila kemijsku školu i napunila 19, a osim što je vojni poziv potajno priželjkivala tijekom odrastanja, željela je vidjeti kako to izgleda i hoće li se snaći.

- Temeljnu obuku završila sam u vojnim kampovima u Sinju. U tim prvim doticajima s čizmom, uniformom i oružjem bilo mi je teško. Zauvijek će mi u sjećanju ostati strah koji sam osjećala kad sam išla na prvo gađanje automatskom puškom. No strah se razbio čim sam počela gađati - govori Sanja dok vješto otključava BOV kojim zapovijeda.

''Kad voziš tenk osjećaš se moćno''

Nakon što je završila tečaj za dočasnike, dobila je mjesto u mehaniziranoj satniji te je zapovijedala borbenim vozilom pješaštva.

- Poslije tri godine poslali su me u temeljnu dočasničku školu i, eto, sad sam zapovjednik desetine u zapovjednoj satniji protuoklopnog voda. Imam vozača i operatora čiji je zadatak uočavati ciljeve te po mojoj zapovijedi nacrtati shemu paljbe. Ovaj BOV je naoružan maljutkom, čiji je raspon gađanja od 400 do 3000 metara, te PKT strojnicom. U slučaju napada dajem odobrenje za gađanje koje, naravno, moram dobiti od svojeg nadređenog - kaže Sanja, čije je osobno naoružanje kratka strojnica ERO.

Pohvalila nam se kako je vozila i tenk M-84.

- Osjećaš se drugačije i moćno kad upravljaš s vozilom od 40 tona, a moj BOV ima svega devet - priznaje Sanja dodajući da iako i BOV izgleda strašno, zapravo se vozi s lakoćom.

Dvoje podređenih poštuju njezinu devizu: kad se radi, radi se, kad je odmor, onda se gušta.

- Jako ih cijenim i kako oni ne mogu bez mene, tako i ja ne mogu bez njih - kaže nam desetnica Sanja Jerković.