A da otvoriš oči i učiniš svijet ljepšim mjestom?

Proklete predrasude, jednom netko izjavi da su sve feministice brkate i dlakavih nogu i taj stav se zadrži dulje od Kineskog zida. Ne možeš ga razbiti, ma koliko se trudio.
Vidi originalni članak

Da sam ja TBF i trebam snimiti njihov stari hit “Guzice i sise” u verziji 2018. vjerojatno bi umjesto “di god da pogledam guzice i sise” bilo “di god da pogledam predrasude”. I hejteri. I mobiteli. Kvragu, da su bar svugdje samo guzice i sise, svijet bi bio ljepše i manje toksično mjesto.

Čitam baš neki dan i ne vjerujem vlastitim očima, kako jedna žena drugu naziva “maskulinom”. Štoviše, i nju i većinu feministkinja nazvala je maskulinom. Na temelju čega, ja zbilja nemam pojma. Jer, ajmo iskreno, svugdje i u svim segmentima društva imamo maskuline i feminizirane jedinke, ali ne vidim kakve to veze ima sa svjetonazorima. Govorimo o odraslim i (relativno) zrelim ljudima, dakle, ne o srednjoškolcima koji se moraju nužno “zamaskirati” u pankera ili hipija od glave do pete, najčešće samo izvana.

Da, sigurno sam naivna kad kažem da vjerujem da ljudi svoj izgled i stil njeguju prema raspoloženju i osjećaju, a ne prema onome što od njih društvo, stranka ili religija očekuje. Znam da sam u krivu i voljela bih da nisam, tj. da se stvarno ljudi odijevaju u skladu sa svojim osjećajima, a ne da na aerodromima gledam žene zamotane doslovno svugdje osim preko očiju pa kad kihne skriva maramicu ispod burke, kad joj dijete vrišti jer je gladno, mora prvo izdržati nekoliko desetaka sekundi ekstra plača dok se ne raskopča tako da nitko ne vidi i sakrije dijete ispod slojeva, po mome, bespotrebne tkanine.

Ali, da se vratim na temu “maskulinog”.

Koliko znam, živimo u već punoljetnom 21. stoljeću gdje je sva odjeća, i muška i ženska više uniseks nego ikad, gdje je upitno, osim možda grudnjaka, što jest ili nije prikladno za odjenuti ako si muško ili žensko, ali i dalje se nekoga naziva maskulinim kad nije odjeven “kao žena”, našminkan, dotjeran…

Ima dana kad ja izgledam kao sve samo ne neka žena iz časopisa. Kad mi nije bitno tko će me i kako vidjeti, uostalom, to mi ni inače nije bitno, jer zbilja se sređujem samo za sebe.

Naletjela sam tako neki dan i na komentar da zašto se neka žena, ako se stvarno sređuje za sebe, onda ni doma ne našminka i ne dotjera i bude takva “za po kući”? Pa ja nekad i to radim.

Dođem iz kupovine, imam novi komad šminke, lak za nokte, dođe mi da to isprobam, puknem selfie, takav mi je dan i bolje se osjećam. I stvarno to radim za sebe.

A znam i puno svojih prijateljica i poznanica koje to isto, priznale ili ne, rade. Isto kao i kad ti dođe da namjerno ideš pretjerano odjevena u kino gdje ćeš sjediti u mraku i nitko te neće vidjeti, ali sredila si se za sebe, tako se osjećaš ugodnije u tom trenutku ili danu i zaboli te što je osoba pored tebe u trenirci ili što tvoja frendica ima masnu kosu, ti si sebi taj dan odlučila biti lijepa.

U odnosu na tebe tvoja frendica je možda sebi lijepa i s masnom kosom, nije joj dan, možda uopće ne razmišlja u nekom feminističkom smjeru ili je pak zagrižena feministica i sad je ona maskulina, a ti, lijepa pored, ti sigurno nisi, jel? Niti maskulina niti feministica. Vjerojatno sve one knjige ispiranja mozgova o tome kako žena treba biti tiha, ponizna, zakopčana do grla čita baš ta, ljepša od dvije, ženstvenija od dvije. Ona sigurno nije za prava žena i svih drugih ljudi, ne može biti, prelijepa je za to.

Proklete predrasude, jednom netko izjavi da su sve feministice brkate i dlakavih nogu i taj stav se zadrži dulje od Kineskog zida. Ne možeš ga razbiti, ma koliko se trudio.

Šteta je velika baš kad se radi o feminizmu jer se tu ne radi o pravima žena da ne briju noge nego o nečem puno većem. Radi se o tebi, meni, tvom susjedu i općenito svim ljudima. Svugdje. Ali ne, lakše je suditi na temelju pojedinaca ili pojedinki koje su “maskuline” umjesto otvoriti oči i pogledati u kakvom svijetu živimo.

U svijetu u kojem je “normalno” da vlasnici apartmana lažu da imaju rampu za invalide pa kad obitelj s bolesnim djetetom prevali put i shvati da je vlasnik lagao, nema što drugo nego okrenuti se na peti i pokušati zaboraviti ljudsku pohlepu. “Normalno” je i da se putnici javnog prijevoza zgražaju i deru na pse vodiče slijepih jer smatraju da psima nije mjesto u javnom prijevozu.

 

 

Živimo tamo gdje je “normalno” da se jednu ženu nazove maskulinom samo jer na sebi nema šminku i grudnjak.

Znam, naivna sam, ali nikakva religija ni svjetonazor ne stoje iza mog uvjerenja da tako ne treba biti i da svijet u kojem živimo prečesto zna biti baš čupavo i ružno mjesto. Za sve nas.

Do idućeg puta, učini (svoj) svijet ljepšim mjestom.

Zagrljaj,

A.

 

Izvorni tekst pročitajte ovdje

O autorici:

Nemam unikatno ime i prezime ali ga ne bih nikad mijenjala, ovisnica sam o smijehu, špeku,vježbanju, Tviteru i promjenama. U Italiji mi srce lupa drugačijim ritmom, a Blogledalo je moj bijeg od težeg puta koji uvijek namjerno izaberem. Klikneš na Instagram ili Fejs pa se pridružiš mom bijegu i sanjanju.

Idi na 24sata
24sata.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja.