Prijevara i oprost neke su od najtežih riječi na svijetu

Mislimo li na posljedice prijevare, ili nam je ona trenutna opijenost pokidala sve veze sa stvarnošću?
Vidi originalni članak

Ovo je gorka tema o kojoj se može pisati cijelu vječnost, mogu se napisati romani, ali se nikada neće uspjeti opisati sve one sudbine koje su se promijenile zbog prijevare.

"Prijevara" je teška riječ, jedna od najtežih na svijetu. Ta je riječ natopljena oceanima suza, nemjerljivom boli, i ta je riječ nagovještaj kraja velikih snova i još većih ljubavi. Što to nagna ljude na prijevaru? Kakve je izgovore uopće moguće koristiti za taj čin? Koliko je jaka slast grijeha da mu je nemoguće odoljeti? Često se pitam, gdje se rađa prijevara? Koji je njen redoslijed? U glavi, zatim u srcu, a onda nastaje ona fizička.

Mislimo li na posljedice prijevare, ili nam je ona trenutna opijenost pokidala sve veze sa stvarnošću?

Bila sam svjedokom bezbroj razorenih obitelji, a i moj se brak raspao upravo zbog prijevare. Najprije sam se pitala: Što to ona ima, a ja ne? Svu krivicu sam svaljivala na sebe. Jesam li bila dobra supruga i majka?

Ne znam, ali sam davala sve od sebe.

Zajednica, troje djece, sve je to uzelo danak. Ja mu nisam mogla pružiti ono što je druga mogla, naravno da nisam. Nisam mogla gugutati i provoditi se s njim, ugađati mu, jer sam bila prepuna obaveza prema djeci, našoj djeci. Ja nisam mogla, poput
njega, pobjeći od obaveza. One su bile moja svakodnevica. Jesam li mogla razumjeti njegovu prijevaru? Nisam. Naravno da nisam. Tražila sam od njega ono što sam i sama davala, a on je sve to bacio u vjetar zbog malo provoda. Sve ono u što sam vjerovala, sve je to pogaženo. Za mene je brak značio i vjernost, a to što za njega nije, rezultiralo je raspadom obitelji. A do tog raspada, prolazila sam pravi pakao, bolje rečeno, sve nivoe najgoreg pakla. Najgore od svega, od tog pakla ni djeca nisu bila pošteđena. Nisu ni mogla biti. Izigrano povjerenje se nije moglo vratiti. Nisam mogla ostati i ponašati se kao da se ništa nije dogodilo. Jednostavno to nisam mogla.

Da me grle ruke koje su grlile drugu ženu? Da spavam sa osobom koja je spavala sa drugom? Za mene to nikada nije bila opcija. Dovoljno poznajem sebe da to nisam ni pokušala.

Ono uništeno nije se moglo popraviti, a ja nisam jedna od onih koje bi proživljavale pakao i ponašale se kao da je sve u redu. Ako nisam mogla spasiti brak, spašavala sam sebe. To je bilo jedino što sam i trebala. Nije me volio, jer da je, ne bi me prevario. Nije me poštivao kao osobu, suprugu i majku. Što sam to trebala spašavati? Zašto bih to učinila? Zbog djece? Ne, jer bi to bila najveća laž.
Razvodom djeca ne gube roditelje, a žrtvovati sebe više nego što sam do tada činila, nisam željela. Živjeti u braku bez ljubavi, jer ljubavi više nije bilo, nije imalo smisla.

Mrtvog čovjeka se ne može oživjeti umjetnim disanjem, tako ni propali brak glumom, a svi znaju da ja nisam nikakva glumica.
Ja oprostiti nisam mogla, i doista se divim svakoj ženi koja je to sposobna. Ona je prava heroina u mojim očima, i svakoj toj ženi ću se nakloniti do poda. Sad, nakon vremenskog odmaka, moram biti iskrena i priznati, da je njegova prijevara bila samo uvod u najljepši period mojeg života. Kako god to čudno zvučalo, to je istina. Umjesto da rasipam energiju spašavajući brak koji to više nije
bio, ja sam tu energiju uložila u djecu, posao, karijeru, uložila sam u sebe i svoje samopouzdanje.


Promijenila sam se do neprepoznatljivosti, i to na bolje. Sa bivšim se super slažem. Ja i on smo riješili ono što smo imali, ali smo roditelji djeci, a to nastojimo i biti.


Prijevara nije samo ona fizička. Postoji ona gora od te, a to je ona koja se dogodi u srcu. Kad srce prevari, onda je sve gotovo, jer je srce najveći zalog koji se nekomu može dati u ime ljubavi.

Prijevara je kao i razbijena vaza. Može se zalijepiti, a hoće li u toj vazi opet biti cvijeće, na to je pitanje teško odgovoriti. Postoje brakovi vrijedni spašavanja, a moj očito to nije zaslužio. Nikada se nisam pokajala zbog svojeg postupka. Samo ću bivšem poručiti: Hvala ti što si bio onakav kakva jesi. Naučio si me kako se boriti i izboriti za sebe, za djecu, i za sve ono što želim.

 

O autorici:

Ime mi je Kata Mijić, i od 1999. godine do sada objavljeno je više od 600 mojih životnih priča, 220 ljubavnih romana i 13 knjiga. Otkako pamtim želja mi je samo pisati. Pišem ljubavne romane i životne priče, najčešće u pauzama od posla koji nema veze s pisanjem, ali je plodno tlo za inspiraciju. Vjerujem da moje priče mogu pomoći ljudima kako bi živjeli sretniji i ispunjeniji život.

Idi na 24sata
24sata.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja.