U manje od dvije stotine godina svog postojanja Templari, jedan od najmisterioznijih redova Katoličke crkve, značajno su obilježili tadašnji svijet, a onda su 22. ožujka 1312. godine, dekretom pape Klementa V. naprasno ugašeni. Bio je to red koji je čak i danas vrelo brojnih kontroverzi, teorija zavjeri i tajni...
Sve je započelo 1118. godine, nakon prvog križarskog rata. Plemić Hugo de Payens je sa nekolicinom svojih prijatelja osnovao Templare ili punim imenom 'Red siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama' (nazivani su još i Vitezovi Templari, Hramovnici). Sjedište im je prvobitno bilo pokraj mjesta gdje je nekad stajao židovski hram, Templum Salomonis, po čemu je red i dobio ime.
Red je osnovan po uzoru na cistercite. Namjera je, dakle, bila da Templari pomognu novom Jeruzalemskom kraljevstvu da se odupre napadima muslimana iz okolice i pruže sigurnost velikom broju hodočasnika koji su krenuli u Jeruzalem nakon njegovog osvajanja.
Templari su, kao i ostali crkveni redovi, polagali vječni zavjet poslušnosti Papi, a obavezali su se i da će svoje živote posvetiti obrani puteva do Jeruzalema.
U prvih 10 godina njihov broj se polako povećavao, a 1128. godine su priznati od Svete Stolice. Tad preuzimaju pravila sv. Benedikta kao svoj kodeks i počinju živjeti kao redovnici. Nakon što je papa Inocent 1139. potvrdio instituciju templara, oni se počinju širiti. U Jeruzalemu tada imaju 350 braće, a šire se diljem Europe te dio dolazi i u Hrvatsku. Hrvatsko-ugarski kraljevi bili su posebno daroviti prema vitezovima templarima koji su uvijek čuvali hodočasnike i od domaćeg stanovništva. Nedugo nakon osnivanja, oni nastaju i u Hrvatskoj.
Razne legende: Čuvari Svetog grala, ali i Kristove krvne linije
O tajanstvenom redu i danas kruže brojne legende, a sam spomen templara i danas potiče maštu, jer se uz templare vezuju neke od najuzbudljivijih legendi kršćanske povijesti.
Pehar iz kojega je Isus prema predaji pio na posljednjoj večeri, famozni Sveti gral, navodno je bio u posjedu ovoga, vrlo militantno organiziranog kršćanskog reda. Prema nekim predajama, koje je opširno eksploatirao Dan Brown u megahitu Da Vincijev kod, templari su bili čuvari Kristove krvne linije.
Krist je po toj teoriji navodno imao potomstvo s Marijom Magdalenom, koja je na Da Vincijevoj 'Posljednjoj večeri' prikazana kao muškarac.
Postoje i druge verzije tajne, među ostalim, navodno je i čuveno Torinsko platno s licem Krista bilo u templarskom posjedu.
Templari su naprasno 'ugušeni' u krvi...
Cijeli je red, ognjem i mačem, uništen nakon edikta Pape Klementa petog. Templari, vrlo dovitljivi ljudi, majstori novčarskog poslovanja, pregrijali su se s investicijama, kriza je bila slična današnjoj, jer su velika sredstva isporučili nelikvidnom Filipu Lijepom (čije ime odmah asocira na životni stil nespojiv s kršćanstvom).
Filip Lijepi, naime, potrošio je silne milijune posuđene od templara, ali je novac tad imao pokriće u zlatu pa se dug nije mogao riješiti tiskanjem. Zato je Filip Lijepi pritisnuo Papu, pa su templari optuženi za herezu, krivovjerje, zastranjenja, nakon čega je značajan broj redovnika završio na lomači. Posljednji poglavar reda Jacques de Molay, također je spaljen. Tada kreće lov na templare i mnoga smaknuća...
U Hrvatskoj su imali brojne crkve
Tajna Isusova podrijetla, uz brojne mistične obrede, pothranjivala je stoljećima nakon zabrane reda mitove o templarima, redu koji je na tlu Hrvatske, naročito na sjeverozapadu zemlje, imao brojne crkve i raspolagao golemim bogatstvom i ne manjim utjecajem. Templari se u Hrvatskoj prvi puta pojavljuju sredinom 12. stoljeća.
Tako je na prostoru Gupčeve zvijezde i Nove Vesi u Zagrebu nekad bilo templarsko središte. O tome i danas svjedoči par sačuvanih kamenih spomenika odnosno ulomaka stare templarske crkve u vrtu nove crkve svetog Ivana.
Preko puta današnje crkve svetog Ivana u Novoj Vesi oko 1347. godine bila je kapela sv. Zaharije Proroka. Vlasnici su bili vitezovi templari, a već u ono doba oko kapele su se ukapali mrtvi. Ta je kapela srušena 1781. godine, a preko puta nje sagrađena je crkva svetog Ivana koja i danas ondje stoji. Posvećena je 1803. godine, a tijekom cijelog tog razdoblja groblje je odlijevalo vremenu i promjenama.
Jedno od utočišta bila je crkva sv. Martina iznad Dugog Sela
Kralja Andrija II. je 1209. godine potvrdio je darovnicu vitezovima templarima kojom su došli u posjed zemlje koja se nazivala zemlja Svetog Martina, kazao nam je svojedobno dr. sc. Juraj Belaj sa Arheološkog instituta. Upravo on rukovodi istraživanjem crkve sv. Martina u Prozorju iznad Dugog Sela koja je bila jedno od utočišta vitezova templara.
Zemlja koja je tada zvana “zemlja Svetog Martina” daje naslutiti kako je crkva na tom brijegu stajala i prije 1209., ali to nije moguće utvrditi. Jedino što je sigurno jest da su ovdje obitavali vitezovi templari koji su i svoje mrtve zakapali u crkvu. To potvrđuje i pronađena nadgrobna ploča s uklesanim znakom štita i mača.
- Nakon što im je kralj dao ovu zemlju, oni su ovdje sagradili i kuću. Ona se na latinski naziva Domus, nešto slično što crkveni redovi nazivaju samostanima. Iz nje su upravljali cijelim receptoratom - kazao nam je Belaj.
Njegov tim je krajem 2017. godine istraživao središnji dio crkve, tzv. brod. Naišli su na mnogobrojne kosti. Belaj kaže kako se radi o dugoj tradiciji srednjeg vijeka kada su se mrtvi ukapali u crkvama kako bi lakše otišli na “onaj” svijet.
Ispod crkve pronašli su brojne kosti...
- Bogatiji su se ukapali u crkvi, a siromašni izvan. Crkva iz ovakvog vremena ima jako puno takvih ukopa. Vjerujem da se ovdje ukapalo ljude na taj način i 800 godina. Upravo zato nalazimo kosti na sve strane. Kada su se vršili ukopi, izgubila se svijest da je i ranije tu netko pokopan pa su stare kosti onda lopatom razbacane. Trenutno, s vrha se nalaze najmlađi grobovi, a dublje su sigurno i kosti starije od 700 godina - dodao je.
Kako su ovdje skoro 100 godina obitavali templari, vrlo je vjerojatno kako su se i oni ukapali na posve isti način. Tome svjedoči i pronađena ploča.
- Jedan od najzanimljivijih nalaza ovdje ikad pronađenih je kamena nadgrobna ploča u koju je vrlo plitko uklesan štit i mač. To je kamena ploča kakvi analogni primjerci se upravo nalaze na templarskim lokalitetima. Znači, najvjerojatnije se radi o templarskoj ploči, ali ona nije nađena iznad templarskog groba nego je ona upotrijebljena da se pokrije jedan puno mlađi grob - kaže Belaj koji dodaje i kako su pronašli i nekoliko cjelovitih grobova u kojima su vjerojatno ukopani redovnici.
Templari su na tom mjestu potrajali sve dok njihov red nije ukinut. Tada je sva imovina templara pripala viteškom redu ivanovaca pa tako i zemlja Svetog Martina u Prozorju. Kasnije u izvorima su oni bili vlasnici čitavog područja.
Nakon toga uslijedili su i ratovi koji nisu zaobišli crkvu koja je više puta bila obnavljana.
- Crkva je mnogo puta stradala, pa je obnavljana, sve dok u onom velikom zagrebačkom potresu 1880. nije bila toliko oštećena da je napuštena i građena je nova crkva posvećena istom svecu dolje u centru Dugog Sela - kaže arheolog i dodaje kako je plan crkvu u potpunosti obnoviti. Ona bi trebala biti i turističkog karaktera.
Iako ih nema više od 700 godina, iza sebe su ipak nešto ostavili...
Iako su templari otišli prije punih 700 godina, iza sebe su ipak nešto i ostavili. Cijela zemlja Svetog Martina sada se zove Božjakovina i to prema božjacima, a tako je lokalno stanovništvo nazivalo vitezove templare.
Inače, templari su pri ulasku u red napuštali svaku oznaku uz svoje ime, te su se jednostavno nazivali osobnim imenom ispred kojih je stajala oznaka brat. Hrvati u redu templara rijetko se spominju u ispravama. Ipak, ima nekoliko hrvatskih, odnosno slavenskih imena koja dokazuju da su i ljudi s ovih prostora primani u taj viteški red.
Zanimljivo, iako u novije vrijeme postoji niz istoimenih suvremenih templarskih organizacija koje štuju duh viteštva i sastavljaju viteška pravila kao i ceremonije slične templarskima, ni jednoj od njih nije priznato povijesno nasljedno pravo templarskog reda.