Prema podacima sustava eVisitor HTZ-a, u lipnju je ostvareno oko milijun noćenja, što je oko 200.000 gostiju manje nego u istom razdoblju lani. Srpanj, opet prema eVisitoru, zabilježio je 77.377 turista manje nego u istome mjesecu prošle godine. Kroz koji dan znat ćemo podatke za kolovoz, ali već su ove brojke neumoljive - Hrvatska gubi turiste u špici sezone što nije jedina loša vijest.

To će se odraziti i na prihode, jer dobra popunjenost u predsezoni ne može pokriti eventualne gubitke u špici jer su ta dva perioda po cijenama neusporediva. Međutim, ni to nije sve. Uz sve probleme hrvatskog turizma, koji se prije svega odnosi na lošu ponudu izvan smještaja, jer turisti gotovo da nemaju što raditi kad padne kiša, pa stotine tisuća ljudi glavinja po gradovima, guraju se po kaletama uz smrad fast fooda i kupuju zastarjele suvenire iz Kine, nazire se jedan veliki, koji će nam tek doći na naplatu, i to ne samo u turizmu.

Trend koji zabrinjava je golemi rast privatnog smještaja, ali stagnacija ili neznatan rast hotelskih kapaciteta. Znači li to da investitori našu obalu ne prepoznaju kao potencijal za gradnju hotela? To znači upravo to, jer nema drugog razloga zbog kojeg bi neki pametni investitor želio izbjeći ulaganje na jednoj od najljepših obala s velikim turističkim potencijalom. No svakome tko se bavi biznisom to nije neko iznenađenje, s obzirom na loše investicijsko okruženje, visoke poreze, nedostatak radne snage i prekomjernu administraciju koju moraju proći.

To je signal koji bi trebao zabrinuti svaku vladu, jer ako investitori ocjenjuju da se u Hrvatsku ne isplati ulagati, turizam će nam kroz koju godinu biti najmanji problem. Uz odljev ljudi iz Hrvatske, koji su odlučili sreću pronaći u drugim državama, sreću daleko od Hrvatske potražit će i investitori, a to će za hrvatsko gospodarstvo općenito biti veliki udarac.