Ovo ide brže nego što je itko mogao zamisliti.
Prošloga petka Pametno je objavilo da napušta neformalnu Amsterdamsku koaliciju liberalnog centra. U ponedjeljak popodne HDZ je isključio ličko-senjskog župana Darka Milinovića iz stranke. Danas popodne SDP odlučuje o sudbini četvorice dužnosnika disidenata koji rade na rušenju šefa stranke, i to samo nekoliko dana nakon što je Bojan Glavašević objavio da napušta SDP.
Ljevica, desnica i centar raspadaju se, osipaju ili samouništavaju brže nego što je itko mogao predvidjeti. Intenziviralo se natjecanje velikih stranaka tko će se efektnije upucati u nogu.
Stranke su upale u vrtlog autodestrukcije iz kojeg je pitanje tko bi se mogao izvući.
Oko za oko, zub za zub
Davor Bernardić nedavno je vrlo mudro zaključio da nakon svake afere koja pogodi HDZ netko od istaknutih SDP-ovaca napusti stranku. Kao primjere naveo je Tomislava Sauchu, Zdravka Ronka i Bojana Glavaševića koji navodno namjerno skreću pozornost s afera vladajućih.
Vladajući mu svejedno uporno vraćaju usluge. Martina Dalić prijeti objavom inkriminirajuće knjige protiv Andreja Plenkovića, Darko Milinović organizira desant na središnjicu HDZ-a, Davor Ivo Stier javno napadne šefa stranke, Alojza Tomaševića izbacuju iz stranke, Milan Kujundžić provocira gnjev javnosti...
A da liberalni centar ne bi u svemu tome ostao dužan, Pametno je diglo nos zbog IDS-a i njegove uloge u Uljaniku te principijelno napustilo Amsterdamsku koaliciju u kojoj su se čak nadali da bi se mogli izboriti za svog kandidata na predsjedničkim izborima.
Uglavnom, nastavlja se utrka prema dnu.
Tko je gori, taj je bolji
Natjecanje "tko može gore" uzima maha. Dezintegracija najvećih političkih stranaka svakodnevno se ubrzava, a u stopu je prati postojano mrvljenje "ostataka svih ostataka" liberalnog centra.
Desnica u HDZ-u ruši svog predsjednika, nezadovoljnici u SDP-u ruše svog, a liberalni centar ruši samog sebe.
Konkretne posljedice ovakve histerične situacije uskoro bi se mogle vidjeti u Hrvatskom saboru, gdje bi se vladajuća većina nakon izbacivanja Darka Milinovića trebala srozati na mršavih 76 mandata, a da istodobno nitko više ne smatra SDP dovoljno snažnom i relevantnom parlamentarnom oporbom koja bi se mogla okoristiti ovakvom situacijom.
Štoviše, prije se očekuje da netko iz redova ljevice digne ruku za HDZ.
Pred Živim zidom
Takvo postojano, ali i sve brže mrvljenje i osipanje glavnih stranaka formalno bi moglo otvoriti prostor novim političkim opcijama, poput Dalije Orešković ili eventualno SDP-ovih otpadnika, iako sve to zapravo samo podgrijava apatiju birača i jača frustraciju koja bi se na koncu mogla pretočiti prema Živom zidu.
Plenković je u svom mandatu uspio naslagati dobar niz stranačkih neprijatelja, i to najviše iz redova nekadašnjih prijatelja, od Stiera do Dalić. Bernardić pored toliko stranačkih neprijatelja nema više ni mjesta za prijatelje. A birači promatraju taj košmar na političkoj sceni i više ne može razaznati koja bi točno trebala biti njihova opcija.
Desnica bi trebala glasati za HDZ, ali prezire Plenkovića koji bi stoga mogao postati opcija čak i za liberalnu ljevicu. Ljevica bi trebala glasati za SDP, ali ne vjeruje Bernardiću od kojeg bježe oni koji se zaklinju u ljevičarenje.
A liberalni centar, što god od njega ostalo, gotovo svakodnevno iščekuje tko će koga ostaviti ili prevariti.
I stoga opet će se glasati protiv. Ili se neće uopće glasati.
A ona famozna Velika koalicija rasturenih, raštimanih i izranjavanih sve više se nameće kao jedino suvislo rješenje.
Nažalost, ne u cilju našeg blagostanja nego njihova opstanka.