Premijer Andrej Plenković obećao je potpunu transparentnost u radu svoje vlade, ali kako se pojavi bilo koji slučaj u kojem se vrte milijuni, ispada da rade potpuno suprotno. Iako su tvrdili da je “lex Agrokor” napisan u ministarstvima, ispalo je da je postojala tajna skupina za koju je premijer ne samo znao nego je i osobno sudjelovao na sastancima.

Poslije su članovi skupine Borg zaradili na Agrokoru. U ovom slučaju, iako se radi o astronomskim iznosima, važnije je što su i premijer i Vlada cijelo vrijeme govorili neistinu kako bi to skrili od očiju javnosti. Otkrilo se isto tako da je ideja otkupa Ine od Mađara dionicama HEP-a također došla od dvojca koji je tajno i izvan Zakona o Vladi angažirala Martina Dalić.

Sad na vidjelo izlazi i da je Vlada još početkom godine znala za muljaže u Uljanik grupi, ali je to prešutjela i dala jamstvo svih nas od 96 milijuna eura. Jamstvo koje ćemo, kako stvari stoje, morati i platiti. I dan danas Vlada ne daje sve podatke o planu restrukturiranja, jamstvima, malverzacijama i ulupanim potporama. Uljanik će u svakom slučaju, propao ili nastavio raditi, koštati građane nekoliko milijardi kuna i oni su zaslužili znati sve informacije. Ako ih Vlada ne daje, opravdano je pitanje radi li se o nekim tajnim dealovima kao u Agrokoru?

Sad je procurio i plan da bi se već sljedeće godine mogla zatvoriti rafinerija Sisak, a opet nema jasnih reakcija Vlade, pa se opet postavlja pitanje pozadinskih dogovora. U Petrokemiji će država trebati preuzeti stotine milijuna kuna dugova i prepustiti tog posrnulog diva u privatne ruke, ali i tu je javnost uskraćena za sve informacije.

Građani su se naplaćali subvencija, nagledali korupcijskih afera i političkih dogovora ispod stola. Plenković je postao premijer kao političar čistog obraza i ruku. Upravo to ga je jedva spasilo od pada Vlade proljetos. Ali ovakvim načinom rada ta “pozlata” se rapidno brzo ljušti.