POGLEDAJTE VIDEO:
YouTube
Iako se na traženju nasilno odvedenih, zatočenih i nestalih u Domovinskom ratu sustavno radi od kraja 1991. godine, Hrvatska još ima neriješeno 1945 slučajeva nestalih ljudi i posmrtnih ostataka iz Domovinskog rata.
Polazeći od prava obitelji da saznaju istinu o sudbini svojih najbližih te načela da svoje najmilije imaju pravo dostojno pokopati, Ministarstvo hrvatskih branitelja i nadalje aktivno i sustavno radi na otkrivanju i pronalaženju masovnih i pojedinačnih grobnica. Potragu za nestalima provodi Uprava za zatočene i nestale u Domovinskom ratu, na čijem je čelu pomoćnik ministra hrvatskih branitelja Stjepan Sučić, a koja prije svega prikuplja informacije o nestalim ljudima ili eventualnim grobnicama, nakon čega određuje i provodi terensko istraživanje koristeći najnovije tehnologije u procesu traženja.
Sudjeluje i vojska
- U novom hrvatskome modelu traženja nestalih osoba uključen je i MORH, odnosno moja postrojba, koja s nizom tehničkih pomagala najnovije generacije sudjeluje u terenskim izvidima, pretragama i utvrđivanju mikrolokacija eventualnih grobnica. Koristimo nekoliko najvažnijih uređaja. Imamo minodetektor, koji na mjestu događaja služi za detekciju metalnih predmeta koje često nađemo uz osobe koje su pokopane pod zemljom, kao, primjerice, kopče od remenja, čizama i slično. Najnovijim kemijskim detektorom analiziramo i uzimamo forenzičke dokaze koji se nalaze na samim posmrtnim ostacima kako bismo eventualno ustanovili način na koji je osoba ubijena. Imamo i dvije vrste bespilotnih letjelica. Jedna je tzv. multirotor, koji nam služi za zračnu analizu svih terena i područja koja istražujemo i pretražujemo. U zadnjih godinu dana s tom smo letjelicom obradili vrlo veliku površinu tla.
Koriste i bespilotne letjelice
Metodom zračne analize različitih kultura usjeva, odnosno svih boja u strukturi određene kulture, poput žita, mogu se prepoznati strukturalne promjene. I na taj način možemo odrediti gdje je u tlu moguća masovna grobnica - pojašnjava satnik HV-a Mario Maslov, zapovjednik Vojno-obavještajne satnije u sklopu Gardijsko-oklopno-mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske.
Njegov potražni tim čine iznimno profesionalni i stručno obrazovani pripadnici vojske koji već godinama rade na poslovima pretrage terena u cilju pronalaska grobnica i masovnih grobnica te nestalih osoba. Druga bespilotna letjelica služi za slične pretrage iz zraka, ali teren snima s puno većih visina, pa je u kraćem vremenu moguće pretražiti velik dio terena.
Psi se educiraju tri godine
- Imamo i georadar, kojim pretražimo gotovo svaku lokaciju koja je potencijalna grobnica. Kad pretražujemo područje za koje postoji sumnja da ima masovnu grobnicu, pretražimo ga svim navedenim sredstvima. Prvo napravimo zračnu pretragu terena, nakon toga idemo s biodetektorima, odnosno kadaver psima, obavezno prijeđemo kemijskim detektorom, nakon toga minodetektorom i nakon toga obavezno teren skeniramo georadarom. Kad se prostor skenira, radi se 3D prikaz i slika podzemlja koje se istražuje, a nakon toga se radi analiza svih podataka. Tek onda se pristupa strojno-mehaničkom dijelu, koji je naš zadnji operativni dio u traženju nestalih - kaže satnik Maslov, koji je tijekom proteklih godina bio prisutan na nekoliko otkrivenih masovnih i pojedinačnih grobnica. Osim neizostavnog ljudskog faktora, u postupku otkrivanja pojedinačnih i masovnih grobnica sudjeluju potražni psi, koji se znatno razlikuju od uobičajeno dresiranih policijskih pasa jer ovi potražni psi prepoznaju zakopane kadavere, odnosno posmrtne ostatke.
- Imamo pet educiranih pasa, a njihova edukacija za taj posao traje oko tri godine i jako je zahtjevna. Osim što morate raditi inprinte na razne vrste tkiva i materijala, morate često sa psima putovati, mijenjati terene, učiti ih na razne varijante potraga, tako da, recimo, osnovno školovanje traje oko tri godine, a nakon toga idu tereni, iskustvo, upravljanje pritiskom i slično - pojašnjava stručnost svojih pasa Kristijan Nikolich, vlasnik i instruktor potražnih pasa, dodajući kako konstantno rade na edukaciji novih.
- Što se tiče sustava traženja nestalih, naši psi su samo dio cijelog sustava potrage. To nije samo tako da pustite psa da trči po livadi i njuška. Prvo se sakupljaju informacije o grobnici. Psi detektiraju kadaver na molekularnoj razini, što je njima jako teško. Da bi pas to uspio pronaći, mora biti doveden na uže sumnjivo područje. Svaki pas na sebi ima GPS uređaj, sakupljeni podaci prebacuju se u računalnu bazu podataka, te se informacije uspoređuju s drugim sakupljenim informacijama i iz toga se stvara slika i gleda se gdje se treba tražiti. Geomorfološki sastav tla jako je bitan uvjet da psi markiraju neki dio terena, odnosno označe gdje se eventualno grob nalazi.
Neke ljude još vode kao 'NN'
Nakon toga dolazi georadar, odnosno snimke iz zraka, da bi se vidjelo uopće ima li sve to smisla ili ne i da bi se krenulo u iskapanje. U principu, mi odradimo naš posao i idemo na novu lokaciju, sustav Ministarstva branitelja dalje preuzima teren i ekshumaciju - pojašnjava Nikolich proces traženja psima.
Iako Uprava za zatočene i nestale i dalje izravno prikuplja podatke i dojave o eventualnim grobnicama iz svih raspoloživih izvora, godinama se smanjuje broj i točnost primljenih informacija. Od 1995. godine terenski je istraženo 3258 lokacija za koje se sumnjalo da se u njima nalaze pokopane žrtve Domovinskog rata. Dosadašnjim tijekom procesa istraživanja otkriveno je 150 masovnih grobnica te 1358 pojedinačnih grobnica, iz kojih su ekshumirani posmrtni ostaci 5133 osobe. Na području hrvatskog Podunavlja otkriven je najveći broj masovnih grobnica, 72, ujedno najveće masovne grobnice - Ovčara s 200 žrtava te Novo groblje u Vukovaru s 938 žrtava. Veliki problem predstavljaju sekundarne grobnice, odnosno one u kojima su posmrtni ostaci prebačeni s prvotnog mjesta pokopa, jer je identifikacija tih ostataka poprilično otežana. Usprkos visokoj učinkovitosti, Hrvatska ima i određen broj neidentificiranih posmrtnih ostataka koji se vode pod “NN”.