Škotska kraljica Marija Stuart je bila zakoniti nasljednik engleske krune, baš kao i njezina sestrična engleska kraljica Elizabeta I.. Naime njezina baka bila je sestra Elizabetinog oca, kralja Henrika VII. poznatog što se zbog ljubavi odrekao katoličanstva i prešao na protestantizam. Znalo se da ako Elizabeta umre bez potomaka, katolička kraljica Marija će je naslijediti.
To je bilo i vrlo izgledno jer se Elizabeta, koja je vladala Engleskom pune 44 godine, nije udavala, niti imala djece. Ali ipak, Marija i Elizabeta odnosno Škotska i Engleska, tada u 16. stoljeću, bile su u neprestanim vojnim i diplomatskim sukobima. Svaka od zemalja imala je i moćne političke zaštitnike u Europi.
Lijepa i poželjna
Marijin otac je umro 15 dana prije njezina rođenja, pa je ona čim se rodila postala škotska vladarica, a sa samo 9 mjeseci života, na današnji dan 1543. godine, je okrunjena. Na glavu joj je stavljena kruna na koju su velikaši polagali ruke, zaklinjući joj se na vjernost.
Marija, koja je kao djevojka bila izuzetno lijepa i seksepilna, trebala se udati za svog bratića, Edwarda, Elizabetinog mlađeg brata, ali on je umro mlad pa su je roditelji odlučili udati za francuskog kraljevića i prijestolonasljednika. Nakon vjenčanja i smrti svog svekra Marija je postala i francuska kraljica. No njezin suprug umro je nakon samo dvije godine braka pa se Marija, 18- godišnja udovica, vratila u Škotsku na veliko oduševljenje naroda i plemstva koji su joj pripremili veličanstven doček.
Marija se poslije udavala još dva puta. Njezin drugi muž i rođak lord Darnley s kojim je dobila sina, prijestolonasljednika, nije joj se sviđao, bio je raskalašen i uskoro joj je postao teret.
A kad je napokon pronašla ljubav svoga života, grofa Bothwella, muža se htjela riješiti. Suprug joj je uskoro poginuo u misterioznoj eksploziji dinamita postavljenog ispod njegove spavaće sobe.
'Bila je preljubnica i lažljivica'
Prije deset godina medicinski časopis 'Journal of Family Planning and Reproductive Healthcare' objavio je da je kraljica Škota zapravo bila preljubnica i lažljivica, lišena svih moralnih skrupula. I da je smislila je ubojstvo supruga da bi se mogla udati za ljubavnika.
To je otkrilo istraživanje koje su proveli moderni ginekolozi. Ta intrigantna medicinska analiza ukazala je na to da je Marija, izmislila priču o otmici i lažno tvrdila da je bila silovana, kako bi opravdala brak sa svojim trećim suprugom.
Naime, samo 12 tjedana nakon ubojstva drugog supruga, lorda Darnleyja, udala se za grofa Bothwella, koji ju je mjesec ranije navodno bio oteo, zatočio u dvorcu Dunbar i “obeščastio”. Marija je kasnije tvrdila da je zatrudnjela nakon udaje, ali stručnjaci tvrde da je to nemoguće, a odbacuju i pretpostavku da je do začeća došlo tijekom navodnog silovanja.
Povjesničarka Lesley Smith tvrdi da se i dalje vjeruje da je Marija zatrudnjela s Bothwellom, ali prije braka i prije “silovanja”, dok je su bili ljubavnici i dok je ona još bila u braku.
Godine provela u zatočeništvu
Plemići i narod Škotske nakon tih turbulentnih događanja okrenuli su joj leđa. Rijetko tko je vjerovao da kraljica i njezinih ljubavnik nisu angažirali svoje ljude da lorda Darnleya maknu s puta. Našla se u krajnje nezavidnoj situaciji pa se odlučila obratiti rođakinji Elizabeti za pomoć.
Častohlepna i ambiciozna Elizabeta, ali u u isto vrijeme racionalna i pragmatična žena, odlučila joj je pomoći na način da je zatoči.
Ograničila joj je slobodu kretanja i kontakata sa svim, naročito katoličkim prijateljima. Gotovo dvadeset godina Marija Stuart živjela je pod strogom prismotrom seleći se stalno iz jedne utvrde u drugu. Čitavo to vrijeme sumnjičilo ju se za razne katoličke urote, a 1587. optužena je za sudjelovanje u Babinmgtonskoj zavjeri koja je imala cilj ubiti englesku kraljicu. Cilj zavjerenika koje je predvodio Anthony Babington bio je ubiti Elizabetu i na njeno mjesto dovesti Mariju.
Tek treći udarac odrubio joj je glavu
Nakon dvomjesečnog suđenja bivšoj francuskoj i škotskoj kraljici te legitimnoj pretendentici na englesko i irsko prijestolje donesena je odluka. Proglašena je krivom za izdaju i osuđena na smrt. Elizabeta je potpisala smrtnu presudu. Poslije je tvrdila kako zapravo smrt svoje rođakinje nikad nije željela.
Tek treći udarac krvnikove sjekire odrubio je glavu kraljice Marije. Njezin sin, kao Jakov I. Stuart, preuzeo je nakon Elizabetine smrti englesko prijestolje. On je prenio majčine ostatke u Westminstersku opatiju u Londonu gdje i danas počiva nedaleko groba njezine rođakinje i egzekutorice kraljice Elizabete I.