'Spremali bismo se na izlet, a onda bi tati zazvonio telefon...'

Bruna je odrastala uz tatu koji je vječno zbog svog posla odlazio i vraćao se, a obitelj koja živi ''na ugovore'' nailazi na brojne izazove, kako roditelji kroz odgoj, tako i djeca kroz svoje odrastanje.
Vidi originalni članak

Bruna Bajić prva je magistrica filma, medijske umjetnosti i animacije u Hrvatskoj, te uz to autorica sada već kultnog dokumentarca "Modri kavez". Dokumentarac je to koji govori o emotivnom životu pomoraca i njihovih obitelji, a inspiriran je osjećajima same autorice. Bruna je odrastala uz tatu koji je vječno zbog svog posla odlazio i vraćao se, a obitelj koja živi ''na ugovore'' nailazi na brojne izazove, kako roditelji kroz odgoj, tako i djeca kroz svoje odrastanje.

Radeći film napisala je i knjigu o njegovom snimanju, pod nazivom "Redateljski memoari: Put u modri kavez", a ovih dana predstavlja i svoj najnoviji projekt, knjigu za djecu: Modri horizonti i njihovi čuvari.

Knjiga će sadržavati 12 priča, 24 ilustracije i 12 skladbi, te AudioBook na USBu, te svoju interaktivnu web i Facebook stranicu.

Namijenjena je svima. Priča kroz oči djevojčice koja odrasta u obitelji gdje tata plovi dalekim morima s lakoćom može komunicirati sa svakim, a posebnu će važnost imati obiteljima i djeci koja odrastaju dok im očevi plove ili kako se u Dalmaciji kaže, ''tuku more'' ili "navigaju".

Naime, Bruna je u djetinjstvu duboko proživljavala odlaske svoga oca na duga putovanja i ovom knjigom nastoji pružiti prostor za razumijevanje i komunikaciju djeci pomoraca, ali i njihovim roditeljima kako bi što bolje i na vrijeme uočili kroz što njihova djeca prolaze, jer, kako kaže, divi im se i zna da nemaju nimalo lagan zadatak:

- Kao mala bila sam vrlo vezana za tatu i kad god bi otišao imala sam osjećaj zabrinutosti i praznine. Odrastanjem, shvatila sam da takav oblik odrastanja ostavlja traga i suočila se s tim kroz dubinu i kreativnost Modrog kaveza, koji kroz čudesne priče različitih ljudi pričaju priču koja može komunicirati sa svakim. Imala sam prekrasno djetinjstvo. Brižnu majku i najposebniju sestru, ali kada bi tata išao na brod, bila je to tuga koju nitko nije mogao nadomjestiti. Sjećam se kako smo mu pisali pisma, ispraćali ga na brod, a on bi se javljao iz neke luke s drugog kraja svijeta. Loš signal, duga pisma, puno crteža... Bio je to jedan specifičan način odrastanja, dio godine bez tate, a onda dio s njim. Nikada se nije odlučio na stalni ugovor. Uvijek je govorio kako će odraditi još ovaj i onda se "skinuti s broda". Pa onda još jedan i još jedan i tako 30 godina. Takvim načinom života uvijek postoji velika neizvjesnost. Spremali bi se na neko obiteljsko druženje ili izlet, a onda bi mu zazvonio telefon; sutra ujutro budite spremni za let. A nama kao da je netko oštrom gumicom izbrisao osmijeh s lica. Sve je to utjecalo na mene, nisam niti znala koliko dok nisam počela dublje istraživati psihologiju iza pomoračkog načina života. Zbog svega toga napisala sam ovu knjigu, kao svojevrsnu potporu djeci pomoraca i komunikacijski most između njih i roditelja.Kada sve zbrojim, ipak bih opet isto. Bez sve te tuge i rastanaka, ne bih bila sposobna ovako voljeti i suosjećati...razumjeti druge i svijet s lakoćom s kojom sam to sposobna razvijajući svoje slabosti u svoju priču o napretku i snazi. Modri kavez je čudesno putovanje. Sretna sam da mogu biti ''kapetanica'' ovog broda - ispričala nam je Bruna Bajić.


 

Idi na 24sata
Komentari (5)
  • skofun

    Zivot pomoraca je ka zenske gacice... kratak, mokar a ponekad i krvav😎😎😎

    2. 12. 2018,   21:53
  • jedan od pametnih..12

    Zamisli...

    2. 12. 2018,   21:38
  • mile38

    Aaa joooj,pihi :(((

    3. 12. 2018,   07:49
24sata.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja.