Da imaju Modrića, Mandžukića, Rakitića, a ne osvoje naslov, mnoge se reprezentacije ne bi smjele vratiti kući. Igrači bi još možda i smjeli, ali izbornici nikako. Vjerojatno mnogi uspjeh hrvatske reprezentacije smatraju čudom samo zato što, slavna Ćirina o tradiciji, nisu navikli da Hrvatska pobjeđuje. Vjerojatno upravo zbog toga mnogi srebrne medalje rukometaša i vaterpolista smatraju neuspjesima. Jer su navikli na zlata.
Dakle, najgore kritike koje sam trpio dok sam pisao da Modrićeva generacija može osvojiti svjetski naslov, tu i tamo bi mi netko rekao da sam plaćenik, pitao je li mi platio Modrić ili netko njegov. A i prije ovog natjecanja moj je argument bio isti. Zamisli da Brazil, Francuska, Argentina, Belgija, Njemačka, Portugal, to jest bilo tko od favorita, u ekipi imaju Modrića i Mandžukića. Ne idi dalje. Pustimo sad Rakitića, Perišića i ostale koji mogu igrati u bilo kojoj ekipi. Dodaj Brazilu Modrića, i Brazil je sigurno finalist, skoro sigurno prvak. Dodaj Francuskoj Modrića i Mandžukića, i oni naslov osvajaju bez problema, finalista bez pomoći sa strane pobjeđuju 6-2. U neku ruku, proglašavanje uspjeha hrvatske reprezentacije čudom je uvreda za generaciju. Za koji tjedan ili mjesec eventualno ima smisla promisliti zašto su tek sad realizirali svoje mogućnosti.
Problem je što mnogi – ne svi, mnogi – sve tuđe smatraju boljim. Nihilizam je problem. Defetizam. Ne znaju ljudi ni tko igra, ali naši će sigurno izgubit. Problem je… Od deset utakmica s Dancima ili Rusima, pa i s Englezima, Hrvatska bi vjerojatno pobijedila u osam ili devet. Što manje psihološko opterećenje, recimo da igraju na treningu, to bi Hrvatska lakše pobjeđivala. S malo peha, i Danska, i Rusija, i Engleska mogle su pobijediti Hrvatsku. A prava stvar bila bi i onda biti svjestan vrijednosti Modrićeve generacije. OK, sad se nitko ne mora mučiti s tim teškim zadatkom, priznavanjem klase usprkos izostanku najvećeg rezultata. Sad bi prava stvar bila idući put shvatiti klasu i očekivani doseg ne smatrati čudom. Ovo što su napravili nije čudo. Čud(n)o je što su toliko čekali. A i navijači s njima.