Dina, podigni glavu i obriši suze, odustajanje pred ciljem nije vrijedno tvojih suza, jer svi znamo da si dala sve od sebe, a to je na koncu jedino važno. To su ti uostalom pokazali i svi koji su te dočekali pljeskom na splitskoj Rivi.
Protivnika se može poraziti, ali ti se nisi natjecala protiv protivnika, nego protiv prirode, protiv Jadrana koji zna i te kako biti i hladan, i valovit, i s jakim strujama, zahtjevan i opasan. I to je i tebi pokazao.
Maraton Vis – Split nije relacija koja se pliva svaki dan, a svatko onaj tko misli da je, neka se digne rano ujutro, neka skoči u hladno more i ostane unutra narednih 16 sati.
Ne mora plivati 54 kilometra, ne moraju mu sunce i sol cijeli dan nagrizati kožu, ne mora se boriti s mučninom i strujama, samo neka sjedi 16 sati i neke će mu stvari postati jasnije i vjerojatno mu više neće pasti na pamet dijeliti lekcije.
Uostalom, preplivala si 50-ak od ukupno 54 kilometra, ako je to malo...
Meni osobno slika tvog uplakanog lica neće dugo ostati u pamćenju, ali će mi zato zauvijek ostati urezana u pamćenju slika kako zadnjim atomima snage, uz pomoć roditelja, onako promrzla i iscrpljena pokušavaš ući u brod nakon što si preplivala La Manche.
To je slika koju neću nikad zaboraviti, jer to je slika koja puno bolje opisuje ono čime se baviš od svih suza ovoga svijeta. Ovakvih se pothvata ne bi se posramili ni profesionalci, plivači iza kojih stoje cijeli timovi, za razliku od tebe, iza koje stoje samo tvoji roditelji Željana i Mladen.
- Molim te nazovi me malo kasnije, zakasnit ćemo na trajekt - kazala mi je tvoja mama kad sam je nazvao u petak oko 14 sati, da provjerim što je novoga. I nije bilo ništa novoga, bio je to uobičajeni dan obitelji Levačić.
Mama je odjurila s posla kući pokupiti stvari i tebe, automobilom ste usput pokupili tatu ispred bolnice u kojoj je odradio smjenu, i odjurili kroz splitsku gužvu direktno u trajektnu luku. Vas troje sami.
Ti u moru, a njih dvoje i sponzori, i organizatori, glasnogovornici, snimatelji, medicinska služba...
I zato glavu gore i obriši suze, jer ovo što si do sada napravila vrijedno je divljenja. Kao i ono što za tebe rade tvoji roditelji.
A Vis, Vis će te uvijek čekati, pa makar i kao šlag za kraj, nakon što kompletiraš ''Sedam velikih''.