Bio je 4. lipanj 2012. Pet ujutro. Vidio sam poziv Dubravkove supruge Višnje, javila mi je da je Dudo preminuo u bolnici u Elcheu. I čim sam vidio da Hrvatska igra u Elcheu, vratile su mi se bolne uspomene. Bio sam tamo kad sam ga vozio na kemoterapije i nikad poslije, ispričao je Saša Pavličić Bekić, bratić pokojnog Dubravka.
Bio je čovjek iznimnog karaktera i vedrog duha. Bio je omiljen među “vatrenima”, borac za kojeg nije postojao termin - nemoguće. Čak i kad su mu 2011. dijagnosticirali tešku bolest, nije se predavao. Terapija na koju je išao u početku je dala pozitivne rezultate, čak je tijekom zime odveo suprugu i djecu u Andaluziju na skijanje. Međutim, desetak mjeseci kasnije liječnik ga je pozvao i rekao: “Idi doma i pripremi obitelj na najgore. Potom se vrati da pokušamo još nešto”. U srijedu, 4. travnja 2012. u pet ujutro, u 45. godini ugasnula je i posljednja nada. Za Hrvatsku je imao 22 nastupa.
- Najdraža mu je bila utakmica protiv Španjolske u Valenciji, svi su nas podcijenili, bili smo autsajderi i pobijedili 2-0 - kaže bratić Saša.
Dudo je bio obiteljski čovjek, cijeli život podredio je supruzi Višnji i troje djece. Kći Tea je profesionlna tenisačica, a sinovi Tin i Luka igraju nogomet - prvi u Segesti, drugi u španjolskom Alicanteu.
- Tata je često sa mnom igrao nogomet, ali i sve druge sportove. Volio je i padel, to smo i svi mi djeca igrali, ali nogomet je ipak bio broj jedan. Lopta mi je u nogama otkad sam prohodao, a tata me učio prve elemente. Kako dodati loptu, kako pucati... Kasnije bismo se zabavljali tako da mi on zada koliko puta moramo tehnicirati, ili na nozi ili na glavi, i kaže: ‘Ako uspiješ, vodim te u aquapark!’ I uvijek se držao obećanja - pamti Tin.
Dudo je, to morate znati, bio sjajan zafrkant. Obožavao je šale. I na tuđi i na svoj račun.
- Jednom je Janka Jankovića, koji je igrao u Oviedu, nazvao i rekao da je u zatvoru. Pazite, od Ovieda do Alicante ima gotovo 900 kilometara. Janko je sjeo u auto i vozio cijelu noć. I kad je došao, Dudo mu je rekao da je 1. april - kaže Saša. Dudo je djecu odgajao u hrvatskom duhu i cijela obitelj, iako su zavoljeli Španjolsku, gdje žive, navijat će za Hrvatsku.
- Imam španjolsko državljanstvo, ali osjećam se kao Hrvat. Tako sam odgojen. Sve hrvatske reprezentacije pratim. Nogomet, rukomet, košarku... Sve. Najdraže mi je kad Hrvatska pobijedi Španjolsku, kao na Euru u Francuskoj. Uh, kako sam provocirao ove svoje gore... - rekao je Tin.
Duh Dude Pavličića živi s “vatrenima”. Nogometni zaljubljenici pamtit će ga kao briljantnog stopera, sjajnog u skoku i iznošenju lopte, a prijatelji po višesatnim partijama bele nakon kojih su poraženi morali popiti goleme količine vode. Neka večeras u Elcheu “vatreni” odigraju onako kako je radio Dudo - do zadnje kapi znoja.
VIDI OVO! 10 zanimljivosti koje niste znali o Ivanu Rakitiću!