Ta ljuta rana iz bečkog boja s Turcima nikada neće zacijeliti

Legendarni novinar, urednik i pisac Pero Zlatar za 24sata portretirao je 18 izbornika koji su sjedili na klupi državne momčadi od Banovine Hrvatske naovamo. Ovo su njihove priče...
Vidi originalni članak

Na spomen ploči Hrvatskoga nogometnog saveza (HNS), na kojoj će jednoga dana, a možda i ranije, biti uklesana imena svih izbornika, Zlatko Dalić je, za sada, posljednji, osamnaesti. U predvečerje hamletovskoga biti ili ne biti – kad ćemo saznati hoće li nam kockasti miljenici - koji su izborili peto sudjelovanje na svjetskome prvenstvu, u Rusiji, ove 2018. proći bar prvi krug - a to je najmanje što od njih očekujemo - sve žešće nas žari navijačka vrućica. Stoga nije naodmet podsjetiti se sažeto likova i djela muževa koji su, u proteklih 78 godina, od 1940. do danas, sastavljali momčadi Lijepe naše. 

Ambiciozni Splićanin Slaven Bilić (38), za bliske prijatelje Nane, diplomirani pravnik, pametni intelektualac, poliglot, rockerski glazbenik i rado čitani novinski kolumnist, nastupio je u ulozi sljedećega, trinaestog, izbornika. Uzornu igračku prošlost, građenu u Hrvatskoj, Njemačkoj i Engleskoj - a koju je pozlatio kao nezamjenjivi ministar obrane u Ćirinoj brončanoj armadi, na Mondialu 1998.– netom čim se bio povukao s igrališta, zamijenio je trenerskim obrtom. Karta ga je krenula i sustavno milovala, puneći mu džepove krezovskim dobicima. Bilić je s desetkovanim matičnim Hajdukom skončao kao drugi u hrvatskoj ligi, i to mu je dostignuće utisnulo vizu za ulazak u, do grla zakopčani, HNS. Preuzeo je mladu reprezentaciju “ispod 21”, da odatle, u ljeto 2006., uskoči u A momčad, nakon Kranjčarova pada. 
Slaven je, od prve, pogodio kopljem “u sridu”, sabivši u mišju rupu Italiju, u Livornu, u prijateljskome nadmetanju (2:0, strijelci Da Silva i Modrić) . Azzurima je to bilo prvo predstavljanje otkako su četvrti put ugrabili pokal prvaka svijeta.
Bilić, kao prvi u skupini, munjevito prolazi razigravanje za Europsko prvenstvo, došavši pričem na glas nemiloga krvnika Engleske koju je dvostruko nadjačao: u Zagrebu (2:0) i Londonu (3:2) i izbacio je s Eura u Austriji i Poljskoj 2008. A tamo, u Austriji, u husarskome naletu, Nane se podičio sa tri vilovite pobjede u nizu, nad Austrijom, Njemačkom i Poljskom, da ga u četvrtome ogledu surovo probode sablja dimiskija. Ljuta rana s bečkoga četvrtfinala u boju s Turcima, nikada neće zacijeliti. U 90 minuta ostalo je jalovih 0:0 pa su boljega odlučivali produžeci. Svi, koji su stezali palce za Hrvatsku, ushićeno su prasnuli kad je Ivan Klasnić u pretposljednjoj 119. minuti zatresao mrežu turskoga vratara Rustua Recbera. I dok su naši, na klupi i na terenu, pomahnitali od likovanja, skakali, grlili se i ljubili, suparnici su, va banque, očajnički nasrnuli u posljednji napad. Da s pogotkom Senturka u ukletoj 122. minuti Turska jerihonskim trubama otresito najavi kako će nam oteti već viđeno slavlje i odnijeti ga u svoje dvore. Svaki laik, a gdjeli psiholog, nepogrešivo je naslutio da će smalaksali vatreni tragično zakartati dobijeni rat udarcima s bijele točke. Poneseni potomci sultana Sulejmana Veličanstvenoga pogodili su tri jedanaesterca, a Bilićevi nevoljnici tek jedan nevrijedan, Srnin, uz promašaje Modrića, Rakiti
a i Petrića. Umjesto unakaženih Hrvata, u polufinale su čudom protutnjali već prekriženi velesrećkovići,Turci.
Nedaća koja se zarazno naprtila na Bilićeva ramena, više ga nije ispuštala iz šaka. Poslije tuge u Austriji progutao je još jednu otrovnu pilulu ne izvadivši vizu za svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi 2010. Premoćniji od Hrvata u izlučnoj skupini postali su Englezi i Ukrajinci. U našem stožeru su posumnjali da je u Kijevu, u posljednjoj izlučnoj utakmici, Engleska galantno prosula tri boda pred Ukrajinom (1:0). Za osvetu Hrvatima, i napose glavosijeku Biliću, koji ih je zako
io da sudjeluju na Euru. Tada su, umjesto Engleza, Rusi postali dobitnici glavne lutrijske premije i, zahvaljujući vatrenima, uskočili u pobjednički vlak. Njihovi navijači, balješčiki, mjesecima su zahvalno ostavljali bokore cvijeća ispred zgrade hrvatskoga veleposlanstva u Moskvi i pjevali ode u slavu poštenjaka Bilića koji ih je podigao iz groba i izveo na veliku predstavu. I to nakon što su bili izgubili i posljednje zrno nade da će se gostiti s europske štedre trpeze.     
------------------------------------------
Slaven Bilić izdržao je šest godina u izborničkoj odori, koju je 2012. bio prisiljen prepustiti suigraču iz reprezentacije i Hajduka Igoru Štimcu (45). Prvi Štimčevi koraci 
inili su se kao preslikani iz bajke braće Grimm. Kad smo Hrvatsku, tri kola prije konca kvalifikacija, u najljepšim mislima već ispratili u Brazil na Mundial, na Igora su navalile mučne nedaće. Njegovi pitomci su 15. listopada 2013. poklekli od Škota u Glasgowu, a on je, nakon sloma, malodušno stavio izbornički mandat na raspolaganje poslodavcu, HNS-u. Izvršni odbor, brže – bolje, usvaja Igorovu brzopletu predaju i to je bio njegov neminovni kraj.  
-----------------------------------
Igora Štimca mijenja Niko Kovač (42), vitez željeznoga prezimena. Gastarbajterski izdanak rođen je 15. listopada 1971. u Berlinu, a vrhunsku klasu istesao je u munchenskome Bayernu i potom u još tri njemačka prvoligaša. Skončao je igrački vijek u austrijskome Salzburgu. Božica Fortuna podragala je Kovača kad je u doigravanju za popunu mjesta u Brazilu izvukao Island koga je priželjkivao. Pregazio je vikinge u dva susreta, štono bi rekao Zdravko Mamić, kano plitki potok: u Reykjaviku (0:0) i Zagrebu (2:0). No u Riju Kovač se nije iskazao kao kovač svoje sreće. Na otvaranju s Brazilcima, japanski sudac Nišimura mandarinski ponizno, sramotno se klanjao do poda domaćinu, izmislivši nepostojeći jedanaesterac protiv nas, i uz još nekoliko poklon odluka presuđenih na štetu Hrvata, olako ih odgurnuo u mulj. Na semaforu je konačno ostalo zapisano nepravednih 3:1. Čak su, i do srži pristrasni, brazilski izvjestitelji priznali skrušeno da je vatrena kohorta bila žrtveno janje zaklano i prineseno za ljubav blijedih peterostrukih svjetskih prvaka. Naših visokih 4:0 nad Kamerunom, postalo je ček bez pokrića koji je pao u nataloženu jamu nakon čistoga gubitka od Meksika (1:4), u trećem kolu. Vatreni su se pogureno prenuli iz varljivoga sna na južnoameričkome suncu, pa je uslijedio je njihov neslavni povratak u čemernu nogometnu zbilju.
 Niko Kovač se, unatoč brazilskome posrtaju, ipak održao na opasnome vrtuljku. Popravni ispiti i rehabilitacija krenuli su mu, po želji i mjeri, u kvalifikacijama za Euro 2012. u Francuskoj. Ali nisu potrajali, Zaskočila ga je na krivoj nozi i podmuklo zadavila fašistička svastika, koju je na poljudski travnati sag potuljeno upisala neotkrivena, neznančeva prokleta ruka. Zbog kazne, na sablasno praznome stadionu u Splitu, odigran je uzvrat s Italijom. Ucrtani nacistički simbol, koji su diljem svijeta podastrle televizijske kamere, skrivio je da Hrvatskoj bude oduzet bod, i da na dva sljedeća sraza ne može uživati potporu svojih gledatelja. Nakon splitske podjele plijena s Talijanima (1:1), Kovač  je, tijekom dvaju narednih susreta u Oslu i Bakuu, bio bačen u bezdan. Od vatrenih smo očekivali šest maksimalnih bodova, koji će ih izravno odvesti na Euro, ali oni su utržili, bijedni, jedan jedini. Iščupali su ga poslije jadnih 0:0 s Azerbajdžanom, kojim je zapovjedao izbornik iz hrvatskoga uvoza Robert Prosinečki. Smrtonosni metak, kojim je bila ovjerena Kovačeva pogibija, pukao je nakon sumornih 0:2 s Norveškom. Voda nam je tako doprla do grla, budući da, u nadolazećim bitkama, s Bugarima u Zagrebu i s Maltom u La Valetti, nije bilo druge nego izganjati puni plijen, eda bismo izbjegli nadasve neizvjesno dodatno lutrijsko razigravanje. Stoga se izlaz iz slijepe ulice pokušao nabasati uz pomoć šok terapije i rizičnoga kirurškog reza. Davor Šuker, prvi činovnik HNS-a, teška srca brzometno je potpisao otkaz Niki Kovaču, brončanome pajdašu iz Francuske 1998., i u njegovu fotelju posjeo neprepoznatljivo lice, Antu Čačića (59) koga, osim njega i Zdravka Mamića, nitko nije mogao zamisliti s izborničkim žezlom u desnici.

Poslušajte novu navijačku himnu - Moja Croatia

Sada napokon i ti možeš nositi majicice iz najslušanijeg navijačkog  spota "Moja Croatia".  

Od danas ih možeš kupiti na stranici ŽUTI KLIK - dodati link: http://bit.ly/moja_croatia_majice

Zgrabi svoju majicu što prije jer zalihe su ograničene!

Idi na 24sata
Komentari (2)
  • Sports <3

    Nemojte spominjati Turke i tu prokletu 2008......................

    16. 6. 2018,   18:50
  • Deleted user

    Jedino neki naslov, bar ja mislim.

    16. 6. 2018,   17:15
24sata.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja.