Sigurno ste vidjeli onu reklamu djedice koji čeznutljivo gleda kroz prozor dok mu sva djeca redom otkazuju dolazak na božićni ručak, jedini dan u godini kad se svi okupe i kad su svi sretni da su zajedno? Nakon otkazivanja ručka, djedica dođe na ideju da fingira vlastitu smrt. Sljedeća scena je sprovod na koji, naravno, svi dođu, ali eto njega, živ i živahan preveslao ih kako bi se našli svi skupa. Još se ne stignu svi zagrliti, ne vidim poruku koju je brend ispisao, a ja čupam ne znam više koju maramicu iz paketića. Svaki put.

Zašto? Zato jer je sve u reklami istina.

Znači, uvijek u nekim predvidljivim situacijama prepunih stresa i tuge ili veselja, ovisi o prigodi. Svake godine sve veću knedlu u grlu imam misleći:

Vjerujem da vam je svima barem malo poznat taj osjećaj, bilo da se radi o bakama i djedovima, roditeljima ili nekoj drugoj bližoj ili daljoj rodbini. Uvijek je teško kad nas život natjera da odrastemo i da više nismo s njima svakodnevno ili preko vikenda.

Odlučila sam da neću čekati Božić ili neku drugu posebnu prigodu ove godine. Situacija je takva kakva je i doslovno je svaki zajednički dan dragocjen. Javila sam šefovima da uzimam slobodan dan krajem tjedna da si spojim vikend i da ju iznenadim. Ovako, došlo mi... Bez najave i nekog posebnog razloga.

Obično donosim odluke impulzivno i iz srca pa tako i ovaj put ne obazirući se na visok datum u mjesecu i da je plaća na izdisaju, a troškovi života su takvi kakvi jesu. Biti na mini godišnjem i posvetiti se sebi i drugima, trošak je i vremenski i financijski. Nije to nikakav preveliki luksuz, ali nije planirano unaprijed pa mi je, eto, trebala neka lova, a umrla bih prije nego bih nekog zamolila da mi posudi. Ni za lovu ni za nekakvu pomoć druge vrste ne pitam sve dok situacija nije život ili smrt. Sad nije takva situacija pa sam guglala i naletjela na Ferratum mini kredite i rekoh si: "Ajde, da i to probam jednom u životu!" Na FerratumBank sam upisala svotu koja mi treba i kod odabira garancije sam, jer sam takva kakva jesam, upisala da ne želim jamca iako se može i s osobnim jamcem. Dalje sam ispunila prijavu svojim osobnim podacima i onima o svom tekućem računu jer negdje ti novci moraju završiti. Da nije toga bilo pomislila bih da otvaram profil na nekoj novoj društvenoj mreži, toliko je jednostavno. Obzirom da mi se žurilo odabrala sam opciju Jumio da ću osobnu iskaznicu uslikati mobitelom i tako je poslati. I jedan selfie je bio potreban. "Hmmm, da barem svaki put kad snimim selfie dobijem 500 ili više kuna..." - pomislila sam si. Nakon svega, na mail mi je stigla potvrda odnosno Ugovor o kreditu koji je samo trebalo potpisati i poslati poštom ili mailom. Čini se puno, ali neke ispite na faksu sam dulje prijavljivala. Lažem, i izrada pokaza je dulje trajala od dizanja mini kredita.

Došao je i taj dan, petak. Nije Veliki ali se osjećam kao da jest, za mene i nju će biti VELIKI.

Ispekla sam joj omiljeni kolač od mrkve, sve lijepo aranžirala šarenim salvetama, pospremila u kutiju i zaputila se do cvjećarne. Kupila sam joj buket, ali i malu ljubičicu u teglici jer će joj ta dulje trajati i taman će joj lijepo stajati pored kreveta. Dan ranije obrisala sam i prebacila sve nepotrebno s mobitela jer želim zabilježiti njen osmijeh, naše izležavanje i sve ono što ne želim zaboraviti. Tko zna, možda neke fotografije iskoristim za poklone pa ih uokvirim, takvim stvarima se uvijek veseli.

Taksijem sam otišla na drugi kraj grada, zbog kolača i cvijeća jer nisam htjela da mi se sve potrga u nagužvanim tramvajima i autobusima. Konačno sam došla, nitko ne zna da dolazim. Ušla sam u kuću, pozdravila prisutne i otišla k njoj u sobu. Imala sam pune ruke cvijeća i drugih poklona ali nije ih opće vidjela, ne odmah.

Kolači su nestali u tren oka, kasnije sam svima i ručak napravila, rižoto koji najviše vole. Ne znam točno kada, nakon koje epizode sapunice kojoj ne znam ime, zaspale smo obje, kao nekad dok sam imala 20-ak godina manje, samo što sam ja nju mazila po licu, a ne ona mene. Nije ni trebala, dovoljno je da je tu. Bio Božić ili običan petak, naši ljudi su tu i ne smijemo ih zaboraviti jer tako zaboravljamo i same sebe.

P.S. Za svaki 'lajk' njihove Facebook stranice, Ferratum će donirati dvije kune u dobrotvorne svrhe. 

O autorici: 

Nemam unikatno ime i prezime ali ga ne bih nikad mijenjala, ovisnica sam o smijehu, špeku,vježbanju, Tviteru i promjenama. U Italiji mi srce lupa drugačijim ritmom, a Blogledalo je moj bijeg od težeg puta koji uvijek namjerno izaberem. Klikneš na Instagram ili Fejs pa se pridružiš mom bijegu i sanjanju.