Iako je lažnim osmijehom pokušavala umiriti djecu, svima je bilo jasno što slijedi. Bio je običan radni dan, ali to ništa nije značilo. To se često i događalo za običnih radnih dana. 

Tek što su ustali od stola, netko je naglo ušao kroz vrata. Muški glas je napadno glasno i oštro rekao: 'Dobro veče!'. Nitko od njih troje nije imao osobitu želju odvratiti mu, ali su usiljeno ipak odgovorili 'dobro veče' otišavši svatko na svoju stranu u malom stanu. Muškarac je bio pater familias, ali ne onakav kakvim bi ga ta definicija trebala obilježiti.

Rješenje za sve to pronašao je u alkoholu koji bi ga pretvarao u obiteljskog psihičkog zlostavljača, ne-oca i ne-supruga, ubojicu svakog pozitivnog osjećaja, povremeno i nasilnika. No, on je sebi bio naj. 

Žena je znala da je najpametnije šutjeti, a djeca da se treba skloniti od pogleda. Jer, što god da napraviš, što god da kažeš, kamo god da kreneš, sve će biti pogrešno i bit će okidač za bijes, uvrede, svađu, demonstraciju moći. No, problem je bio što je i tišina nekada to izazivala. 

Uvijek je bilo najpametnije čekati da jede i zaspi. To se događalo ako su imali sreće. U protivnom, događalo se svašta.

Centar te alkoholne oluje uvreda i omalovažavanja, neosnovanih napada i optužbi za bizarne stvari, uglavnom je bila žena.

Zbog njih nije nikada smogla snage otići. Odgojena da trpi, nije smatrala da bi rastava bila pravo rješenje, a i bojala ga se.

No, kad su dvije male glavice malo odrasle, i oni su postali predmet iživljavanja, ali ne i tako laka meta kao šutljiva žena. Majka ih je učila respektu roditelja, uvažavanju starijih, ali su oni rano stekli svoja mjerila onoga što zaslužuje respekt, svoja mjerila roditeljstva, ljubavi, obaveza. Kao male životinjice vođene instinktima, naučili su osjetiti opasnost, čitati poglede, otkriti kamo sve može otići čovjek kad izgubi kontrolu, kad se prepusti svojim demonima.

Otkrili su i da ne možeš pomoći čovjeku koji tone, ako on sam ne želi pomoći sebi i prihvatiti pomoć. I godine su prolazile. U tom istom grču za sve troje.

Djevojčica je dugo molila majku da se rastane. Nije razumijela njenu odluku da mora ostati u braku zbog djece. Ona je bila to dijete i jasno je osjećala da takav brak njenih roditelja najviše zla čini upravo djeci. Ali majka nije slušala.

Zato je djevojčica dosta rano odlučila da nikada neće dopustiti da ju netko, a posebno ne nekakav muškarac kojega je sama odabrala, čini nesretnom u bilo kojem smislu. Zaključila je da je zato bitno naučiti se brinuti o sebi, biti financijski neovisan, biti i muško i žensko, znati sve, propitkivati sve, biti uvijek okružen pozitivnim ljudima, i neprestano, neprestano težiti boljem.

Vođena tim instinktima razmišljala je kako zapravo želi biti psihijatar, da pokuša pomoći ljudima s problemima, ali željela je biti i policajac, da nasilnike stavi iza rešetaka, odvjetnik, da istim tim nasilnicima s užitkom sudi, novinar, da o svemu tome piše i tako osvijesti probleme koji postoje u nečija četiri zida. 

Na neki način, postala je sve to. I čini sve to što je željela.

I jaka je. Nekad joj se čini da je napola muško.

I dalje misli da je žena zapravo ta koja treba biti okosnica obitelji.

No, u društvu u kojem živi to se umnogome čini neprihvatljivo i to je dovodi u razne situacije. Situacije...

Danas ima 40 i - nebitno. Ima jednog klinca od 18 i drugog od 2. K'o za klinac, muške. Ima i trećeg muškog. Njemu je 30-ak. Da. Dosta je mlađi. Onaj prvi, koji je bio sličnih godina je otpirio. Zašto? Ha... To su te razne situacije o kojima će vam ona pisati... 

Ima ona i kuću, psa, auto, kredit u švicarcima, 250 pari cipela, jedan posao, drugi posao, plavu kosu i velike sise... Da. Nije to hvalisanje. To su činjenice. Pojasnit ću zašto spominjem ovo posljednje u nekom od narednih blogova.

Ima ona i osmijeh stalno na usnama, i dugačku jezičinu kada je potrebno.

Često joj kažu 'blago tebi, ženo, imaš sve posloženo baš po svom guštu'...  Blago?! Pa nije to riječ za ono što ona ima!

E da.

O autorici:

Novinar sam od 1993. godine. Radila sam za Glas Slavonije, Arenu, Globus, RTL, a u 24sata sam već 10 godina. Autor sam ratnog romana o spaljenom selu Ćelije i niza kolumni na različitim portalima. Izazov mi je otkrivati ljudsku snagu u najtežim životnim situacijama. Izazov mi je i otkrivati ljude. Zato volim svoj posao. Zato ću Vam i u svom blogu pisati o tim situacijama, i tim ljudima.

O BlogBusteru:

'Ispričaj svoju priču.' To je otprilike moto BlogBustera, nove platforme na kojoj Styria, vodeća medijska kompanija u Hrvatskoj, okuplja najzanimljivije domaće autore, blogere i komentatore, ali i sve one koje će iz vedra neba 'puknuti' inspiracija pa će poželjeli svoje iskustvo podijeliti na mreži s rekordnih milijun i pol jedinstvenih korisnika mjesečno. Ukoliko ste jedan od njih javite nam se na mail blogbuster@styria.hr, a pratiti nas možete i na Facebooku.