Jesmo il slobodni kako nam se čini ili ovisni kao nikad do sad?

”Ljudska bića imaju tragičnu naviku da pamte ono što bi bilo pametno da zaborave a da zaboravljaju divne stvari i događaje koje bi bilo mudro upamtiti.”
Robin S. Sharma, “The 5 am club”

Vijesti i televiziju prestala sam gledati prije nešto više od 9 godina kada sam se preselila u novi stan nakon razvoda. Tada sam mislila da pomalo riskiram s time što neću biti u toku, ali sam odlučila da je moj emocionalni mir važniji. Danas mislim da je to bila najbolja odluka i vidim da svijet i dalje itekako postoji i bez mog znanja o baš svakom “sranju” koje se događa na planeti, a ako je baš tako važna vijest, uvijek je pronašla put do mene.

Sudeći po medijima svijet je sve luđi, ali kao promatrač sa strane ne bih se složila s time i čvrsto vjerujem da svijet postaje sve bolji i humaniji te da se svaki dan dogodi puno više dobrih vijesti nego loših. Ali takve vijesti ne služe svrsi. Ne može se manipulirati sretne i slobodne ljude, već one koji se boje i žive u emocijama preživljavanja koje se može jednostavno opisati kao “use, nase i podase”.

Imamo 3 mozga:

- reptilni (drevni, instinktivni, zadužen za preživljavanje)

- limbički (emocionalni, on donosi sud kako se osjećamo u svom okruženju i sjedište je autonomnog živčanog sustava)

- neokorteks (razmišljajući, kreativni mozak - koji ima beskonačne sposobnosti i zovu ga krunom ljudske evolucije. To je dio mozga koji je najviše usklađen s našim izvorom, s višim bićem, s našim neograničenim potencijalom. On generira kreaciju, manifestaciju, maštu, razvoj, logično razmišljanje, objektivnost, empatiju i najvažnije, svijest.

Jedna od fascinantnih osobina našeg reptilnog, drevnog mozga je njegova sklonost ka negativnosti. Da bi nas održao sigurnima, on je daleko manje zainteresiran za ono što je pozitivno u našem okruženju i znatno više angažiran u tome da nam neprestano javlja što je loše. Njegova zadana postavka je da neprestano traži opasnost i da nas očuva na životu. To datira iz vremena kada je život bio daleko više brutalan i opasan i taj njegov mehanizam je iznimno dobro služio naše pretke, ali danas to više nije tako.
Robin S. Sharma “The 5am club”

Danas živimo puno luksuznije i kvalitetnije nego što su živjeli pripadnici kraljevske elite prije samo nekoliko stotina godina, a ipak smo u stalnom osjećaju nesigurnosti i strahu da će nam nešto nedostajati. To je karakteristično za reptilni mozak: emocije preživljavanja koje uključuju dominaciju, agresiju, seks, strogost, opsesivnost, kompulzivnost, obožavanje, strah, potčinjavanje i pohlepu.

Ako želimo napredovati i evoluirati kao ljudska bića, i umjesto pukog preživljavanja kreirati svoj život, dominaciju tog mozga treba zaobići. Važno je znati da je taj mozak glavna meta medijskih, reklamnih i političkih kampanji. To je naš “ranjivi” dio uz pomoć kojega nas se može manipulirati. Oni koji toga nisu svjesni, reagiraju na okidače reptilnog mozga i vječito su u “načinu preživljavanja” (tzv. Survival mode), te ne mogu ni pojmiti da je život prepun ljepote i obilja.

Srećom ovo stoljeće jest doba informacija i velikog duhovnog napretka čovječanstva, ali i doba digitalne distrakcije i cyber buke koja je svuda oko nas. Nikada nije bilo lakše informirati se i nikada nije bilo teže ostati usredotočen na nešto. Priznajem, i ja sam pala u “smrtonosni stisak” elektroničkih naprava kao što su telefon, tablet i kompjuter. Isprva su to bili moji prozori u svijet kad sam većinu svojih dana ležala u krevetu. Uz rad na sebi i meditaciju, postepeno sam izašla iz emocija preživljavanja i počela svom tijelu signalizirati nove poruke.

Postepeno, moja energija se povećavala, osjećala sam se sve bolje i bolje, ali “smrtonosni stisak” društvenih mreža i elektroničkih naprava je ostao i to sam tek nedavno osvijestila.

Ako mi je energija uz život u stvarnom svijetu raspršena na život u virtualnom, na whatsapp, Facebook, Instagram, i mailove da nabrojim samo neke, koliko energije je dostupno mom tijelu za odmor i popravak? Nedovoljno, zar ne? Kreatori tih naprava i društvenih medija ne žele da ikada budemo slobodni. Svakodnevno izmišljaju nove super osobine tih divnih napravica i njihovih medija zbog kojih postajemo kao roboti.

Sjednite u kafić i malo pogledajte oko sebe: rijetki ljudi razgovaraju. Većinom su tu cyber-zombiji koji svako malo bulje u svoje pametne telefone. Tehnologija je sve pametnija a ljudi su sve tuplji.

Živimo plastične živote proizvedene od strane onih koji ne žele da budemo slobodni. Vrlo je važno osloboditi se iz smrtonosnog stiska uređaja koji nas dekoncentriraju i od digitalne razbibrige.
Robin S. Sharma “The 5am club”