Naziv dolazi od engleske riječi ghost tj. duh i u prijevodu znači nestajanje, iščezavanje. Ako vam ghosting nije poznat, svejedno slobodno čitajte dalje – nije isključeno da nećete doživjeti to iskustvo u jednom ili drugom obliku.  

Iščezavanje se događa i u prijateljskim odnosima, što može biti jednako bolno, ali sada ću govoriti o romantičnim odnosima zato zatvorite oči i zamislite sljedeće: petak je popodne, idete s posla kući i u koloni automobila zamišljate kako ćete se uskoro čuti s dragim ili dragom i dogovoriti detalje sutrašnjeg puta. 

Pred vama je romantičan vikend kojemu se cijeli tjedan veselite s tupastim sanjivim sjajem u očima. Šetat ćete, ležati u hotelskoj sobi, jesti i slaviti svoju ljubav. 

Kod kuće se skidate, jedete i najprije prema dogovoru čekate da se on/ona javi iako biste mu/joj najradije bili poslali poruku još ujutro. Međutim on/ona se ne javlja. Tada preuzimate inicijativu i prvi šaljete poruku. Čekate neko vrijeme, ali – ništa. 

Od vašeg dragog/drage ni poruke ni traga ni glasa. 

Zovete još jednom i ovaj put čujete kako ženski glas stoički izgovara: Mobilna stanica je isključena, molimo nazovite kasnije. 

Pokušavate i kasnije. I još kasnije… Odjednom stiže poruka. Skačete i grabite telefon, ali to je samo prijateljica koja vas pita biste li išli u kino. Mislite u sebi: Koje kino, ženo, ne živi mi se!

Pišete joj da vam je žao i da ne možete van jer vam je loše i ne lažete jer zbilja vam je loše. Iscrpljeni ste i osjećate rupu u želucu i laganu paniku, ali još uvijek niste u fazi da joj išta spominjete. Još čekate poziv i nadate se. 

Prva vaša pomisao je da se nije nešto dogodilo. Da, sigurno se nešto dogodilo! Smirite se: ovaj svijet je jako opasno mjesto, ali ipak su puno veće šanse da u tom trenutku ˗ dok se vi tako žderete u neizvjesnosti ˗ vaš nesuđeni dragi ili draga leži na kauču i opušteno se dopisuje  s drugom osobom nego da je doživio/la  prometnu nesreću, psihotičnu epizodu ili da je završio/la u dijelovima na crnom tržištu organa nakon posjeta kineskoj prodavaonici odjeće. 

Dakle, vrlo vjerojatno čovjek/žena leži doma na kauču i ne misli na vas ili pokušava ne misliti. Možda je i otišao/la u teretanu ili s prijatelji(ca)ma na piće. Ništa tako dramatično kako zamišljate (možda se čak i nadate?).

Doduše, ima i onih koji vječno ostanu pri tvrdnji kako mora da  se „ipak nešto dogodilo“ jer je to njihov način nošenja s tom situacijom. Ili imaju veliki ego pa im treba dramatična priča da opravda njihovu neuspjelu romansu i ublaži osjećaj poniženja. Da, dogodilo se – to da  te netko ne želi više vidjeti.

Vaša sivo-crna lepeza emocija sve se više širi i uključuje bol i depresiju. Osjećate se bezvrijedno iako takav postupak u biti više govori o drugoj osobi, osobi iščezlog. Ali sve više jačaju i crvene nijanse u toj vašoj emocionalnoj lepezi: to su ljutnja i bijes zbog osjećaja odbačenosti i poniženja jer – ignoriranje je najveća uvreda. Ostavljača se proglašava nečovjekom i zadnjim jadnikom i kukavicom koji ili koja nije imao/la toliko hrabrosti i obzira da kao zrela osoba saopći svoju odluku. Jer mi smo zreli i odrasli ljudi koji se znaju nositi s prekidom i reagirali bi dostojanstveno...Zbilja? Bi li?  

Nisam baš sigurna. I previše puta se ispostavilo da ni ovi što ih se ostavlja nisu puno bolji i zreliji od onoga tko nestaje. Jedno je što ljudi govore, a drugo je  kako se ponašaju u realnosti. 

Tu su i tražitelji završetaka s beskrajnim produžecima, oni koji valjda traže pismeni elaborat zašto netko nije zainteresiran za daljnju vezu i da opravda svoje ljudsko pravo na promjenu mišljenja. 

Tu su i  tipovi osoba koji su u stanju podnijeti tužbu zbog diskriminacije jer su recimo ispali iz obuke u kojoj se traži od kandidata da pretrče dvadeset krugova, a oni mogu pretrčati 5.

Ukratko – kada su u pitanju (povrijeđene) emocije i ego, rijetko kad stvari ispadnu glatke. I najnormalnijem čovjeku treba vremena da mu prekid sjedne ako to nije njegova ideja.

Ne, obično slijedi pa kako? pa zašto? i na tome zašto?! se inzistira. 

Ali kada čovjek bolje pogleda – čemu?

Netko može navesti i pet razloga zbog kojih ne želi biti s nekim, a da zbog nelagode ili pojednostavljenja situacije nikada ne prizna šesti, ključni razlog. To može biti i iz čiste zabave, zato poanta nije zašto nego da netko ne želi biti s nekim. 

Dakle nestajači se često s pravom boje komplikacija kao što su plakanje, nagovaranje i ostala dosada što nije opravdanje, ali svakako je razlog, pa se ne jave i iz straha da ne bi pokleknuli pred nečijim nagovorima i molbama ili im se jednostavno više ne da trošiti vrijeme na sve to, na vas. 

Osoba koja naglo (i postupno) nestaje ne želi ni raspravljati ni popravljati jer onda ne bi nestala. Ima u glavi plan. Vjerojatno bi, ako joj je stalo do odnosa, dala bar neko upozorenje prije svog odlaska. 

Ponekad se naknadno ispostavi da su se ipak mogli uočiti barem blagi nagovještaji nečije nedovoljne zainteresiranosti, ali ih druga strana nije znala ili nije htjela pročitati jer je bila u stanju ljubavnog zanosa. To je postupni ghosting. 

Koliko puta se dogodilo da je osoba X  išla dati osobi Y šansu za dostojanstven rastanak u želji da Y ne povrijedi, a uslijedilo bi nakon toga od strane Y: pa nemojmo prekidati preko poruka, pa ajmo se naći u živo tj. licem u lice (rastanimo se kao ljudi fore) pa bi zatim uslijedile molbe za produžetke ili nove početke ili postepeno prekidanje i tako ni kraja ni konca…

Začas se nađeš u situaciji da, u najboljem slučaju, slušaš nekoga koga ne želiš više slušati samo zato jer si htio biti korektan dok ti glava puca (nešto u stilu – Pomozi sirotu na svoju sramotu), a u najgorem slučaju slušaš nečije prijetnje samoubojstvom.

KOMENTARI 'Ma koga briga...': Pa očito baš tebe, samo što si ti voliš lagati

Nevezano za temu, zanimljivo je da nemali broj osoba koje imaju takva iskustva, da im je netko prijetio da će si oduzeti život ukoliko ga/ju ostave, prepričavaju to i s dozom ponosa jer te prijetnje doživljavaju romantično (ljubav veća od života). 

U njihovoj glavi to znači da su nekome toliko važni i bitni da si je taj netko u stanju oduzeti život zbog njih. Ne zanosite se ˗ prijetitelji samoubojstvom u vezama nerijetko to rade i drugim osobama, isto tako dramatiziraju jer im je to model ponašanja: u trenutku ostavljanja su uzrujani i čini im se da je to stvarno kraj njihovog svijeta ili emocionalno ucjenjuju ili oboje. 

A u slučaju i da doista dignu ruku na sebe, to je zbog njihove vlastite depresije i duševnih problema, a ne zbog neke osobe. Sjetimo se također kolike su žene glavom platile to zadnje razjašnjavanje jer bi nekome slabo sjela ideja prekidanja i odbacivanja i probudila stare traume: žene su u većoj fizičkoj opasnosti kod tih finalnih izjašnjavanja, dok muškarci uglavnom zaziru od cmizdrenja i rasprava.

Itekako dakle postoje situacije kada niste nikome dužni davati objašnjenja, kada imate puno pravo opravdano nestati, zaštititi svoju psihu i fizičko zdravlje, ali nažalost, ne možemo ih svaki put dobro procijeniti. 

Zaključimo: neopravdani nestajač (kada su svi sudionici prekida relativno normalni i korektni) je generalno nepouzdana osoba, izbjegava poteškoće i suočavanja, nije netko na koga se danas-sutra može računati. Nema dovoljno poštovanja, barem ne prema vama. Niste mu (dovoljno) bitni. I najvažnije – ne želi biti s vama. Možda se u jednom trenutku i pokuša vratiti, ali neće biti nikakvo čudo ako opet ode.

Zato ne žalite previše za isčezlima i ne pitajte se previše zašto jer nije ni bitno. Nađite nekoga tko želi biti s vama.  

O autorici: 

Zovem se Iva Kolega. Autorica sam romana "Ljubavna glad". Obožavam knjige, pisanje, ples i putovanja, a moje objave možete pratiti na mom Facebook profilu i stranici.