Prije nekoliko dana napisala sam da ne volim Zagreb. Digla se poprilično velika buka oko toga jer sam time uvrijedila mnoge koji su tamo odrasli i koji tamo žive. U istom tom tekstu opisala sam način na koji ga, ipak, volim. Voljela sam ga u pjesmama, u pričama i knjigama. Voljela sam ga u glazbi. Zamišljala sam ga kada sam slušala Azrine pjesme i kada sam gledala dokumentarce o bendovima koji su u nekim boljim godinama harali Zagrebom. Bio mi je predivan. Voljela sam ga još kao klinka.

Bilo je super pratiti Koka i njegove avanture i zamišljati ulice koje, zapravo, nikada nisam ni vidjela. No Zagreb mi jednostavno nije sjeo kada sam prvi puta zakoračila na njegovo tlo. S Rijekom je bila potpuno druga stvar. Iako sam u Rijeci bila svega dva puta, ne računam one kratke posjete za vrijeme kojih pijem limunadu i čekam katamaran, Rijeka mi je sjela više od Zagreba.

Rijeku sam uvijek smatrala najposebnijim gradom u Hrvatskoj. Svatko tko je otišao živjeti tamo pričao je o cool ljudima, projektima i o duši grada koju osjetiš dok koračaš njegovim ulicama. Savršen spoj urbanog i prirode. Rijeka je ovih dana glavna vijest mnogih portala, a sve zbog jednog videa koji je natjerao sve zadrte ljude naše države da isplivaju na površinu.

Rijeka je europska prijestolnica kulture 2020. godine, no postoji jedan veliki problem u toj priči. Problem je promotivni video Hrvatske turističke zajednice jer, kako mnogi kažu, u njemu je Rijeka na neki način okaljana. I prije nego krenem u malo detaljniju analizu spota i komentara, trebali bismo udahnuti duboko. Zatim pogledati spot pa udahnuti još jednom. I onda se suzdržati od komentara dok ne dođemo do kraja teksta. No znam da je to teško i znam da Hrvati često ni ne čitaju ništa osim naslova.

Isto tako, znam da u Hrvatskoj postoje i oni ljudi koji nemaju potrebu blatiti sve što je drugačije. Postoje ljudi koji svijet gledaju nekim drugim očima. Njima nisi pederčina ako si našminkan ili u suknji. Njima nisi narkomanka ako oči uokviriš crnom bojom. Njima nije grijeh pobaciti, oni ne mole ispred bolnica i ne groze se na spomen spolnog odgoja kao predmeta u školi. No ovo, nažalost, nije priča o njima.

Ovo je priča o svim onima koji se bore u komentarima, koji psuju na druge iako im drugi nisu napravili ništa. Ovo je priča o onima koji je užasno uzbudio promotivni video koji je, zapravo, odličan. Nikada mi nisu bili jasni muškarci koji imaju potrebu govoriti za druge muškarce da su pederčine. Često sam znala pomisliti da ih je zapravo bockala vlastita seksualnost jer je kod takvih muškaraca često raslo međunožje dok su gledali te „pederčine“.

Tako se (u njihovim očima) smanjivala njihova muškost, a kada se to dogodi, svi znaju da je najbolji recept za povećavanje muda pljuvanje po „pederčinama“ putem Facebook komentara. Iako su autori i Turistička zajednica grada Rijeke naglasili da ovo nije jedini video napravljen u te svrhe, većina komentatora i latentnih „pederčina“ to očito nije čula, pročitala ni razumjela. Bit će pušten video koji će se više odnositi na kulturu i kulturnu baštinu, a ovim videom žele privući urbane i normalne strance širokih pogleda na svijet i život.

Sigurna sam da će im to i uspjeti. Sigurna sam da oni u videu neće vidjeti ništa ružno, prosto ni nepristojno. Zbog čega se onda podigla tolika buka i prašina? Zbog toga što jednom prosječnom hrvatskom internet ratniku užasno smeta kada muškarac nosi suknju, a ako je u pitanju baletna suknja, to je već rat u najavi. Zasmetalo je toj drugoj, zaostaloj strani Hrvatske to što mladić nosi baletnu suknju i to što se u videu pojavljuje punkerica.

Naš narod kaže kako je ovaj video sramotan jer su u njima prikazani pijani klošari. No jesmo li se uopće iznenadili time? Iznenađuju li vas još uvijek ovakvi komentari i reakcije našeg naroda? Mene ne.

Onda postaju ljuti pa psuju i ostavljaju odvratne komentare zbog kojih se ponekad stidiš što ste dio iste države. Žalosno je što je nama normalnima postalo normalno to nenormalno ponašanje onih koji misle da znaju što je normalno i ispravno. No to je jednostavno tako, na to se navikneš. Osobito ako si i sam „drugačiji“, ako nalakiraš nokte, a muškarac si ili ako lice ukrasiš piercingom ili (NE DAJ BOŽE) s više njih.

Ne želim biti dio države u kojoj se ljudi zgražaju nad videom koji slavi različitosti i koji prikazuje šarenilo jednog posebnog grada na način koji je u svijetu normalan i potpuno ispravan. Kada bi me netko tražio da navedem razloge zbog kojih se naši gradovi prazne, uz slike ljudi koji kopaju po kontejnerima, premale plaće i još manje mirovine, dodala bih i komentare poput onih koji su stajali ispod ovog videa.

Zašto bi netko htio biti dio države u kojoj ljudi obožavaju mrziti?

O autorici:

Nekada žena, nekada djevojčica. Vjerujem u (svoje) snove, ljude i dobrotu. Iako više volim knjige, oduvijek živim u svom filmu. Moje avanture možete pratiti na blogu, instagramu i fejsu.