Mi smo se natulumarili, sad je ipak red na nove generacije

Evo, južina je. I najljepša jesen koje se sjećam. Naši ljudi kažu “bablje ljeto” iako mi se više sviđa indian summer. Tko je ta baba, čije je to ljeto bilo? Baba mi je užasan naziv za žensku osobu, a to me najviše smetalo u Sloveniji gdje za žene kažu babe, ali pretpostavljam da je "trebe" puno gori naziv za žene. No, dosta o tome.

Znate, moj sin živi u Sloveniji kod tate od prošle godine i 8. razreda. Tada sam putovala da ga posjetim dvaput mjesečno jer ga nisam htjela tjerati da on posjećuje mene.

Dakle ona zlobna poslovica o Slovenkama vrijedi samo kada cure dođu kod nas na more, što vjerujem da važi i za naše cure kada su negdje vani (gdje ih nitko ne poznaje) na odmoru.

Moj veliki dečko je otkrio i klubove. Već tjednima znam da za Halloween ide van u “klub”. Zanimalo me koji je to klub koji unutra pušta petnaestogodišnjake i kakva je muzika u klubu:

- Mama, ja ne izgledam kao petnaestogodišnjak. I tamo puštaju techno.
- Ok, a kako se zove i gdje je?
- To ti je “Aqua”, na Jarunu.

S tim sam bila ok. Može techno, ne mogu narodnjaci.

- Mama meni je to užasno, ja to ne slušam. Ne kužim kak’ je to nekima ok...
- Pa sine to je zato što su odrasli uz to. Ti nisi. A neki isto nisu pa su povodljivi zbog društva.

Sjedim danas u autu sa sestričnom i pričam joj da mi sin večeras ide u klub. U “Aquau”. Ona je skovala izraz “brkata beba”.

- Pa to ti je Aquarius. Tamo ide moj Lukas. Sigurno ide s njim jer smije ući samo u pratnji punoljetne osobe.
- Aquarius?! Ti si pametna, stvarno, nisam uopće povezala.
- A šta si mislila da sam ja neka sisata glupača?! (Smijemo se)

Helena je 3 godine starija od mene. Sjećam se kada sam imala 15 godina, pitala sam je kada će meni narasti cice. Tješila me je da hoće sigurno jer one rastu do sedamnaeste. Njen sin Lukas je tri godine stariji od Gašpija.

Gašpi sa divljenjem gleda Lukasove mišiće. Kad sam ih prošli tjedan vodila na ručak, Gašpi se žalio Lukasu da ima samo 70 kila i da želi imati 90, kao on. Onda je uzeo čivavu u ruke i rekao:

- Gle Lukas, sada imam 3 kile više!
- Polako Gašer, nisi ti mršav, nego vitak. Još rasteš. Sve će doći na mjesto – kaže mu bratić, a ja ih oduševljeno gledam i slušam.

Kao da gledam nas dvije.

- Helena, tu presijeci, na Zagrebačkoj je gužva! - kažem joj.
- Boga ti, pa i ti si pametna, a nemaš sise! Odakle dolazi ta pamet, iz kose? - umiremo od smijeha.
- Idem nazvati Lukasa da ga pitam jel’ to Aquarius. I on večeras ide u Aqua-u – kaže ona.
- Ne brini Anđa, ja ću ga čuvati! - kaže mi pametni nećak – a ja se raznježeno zahvaljujem.

I ja sam odrasla u “Aqui”.

Umek je tada svirao u parku Tivoli za 30.000 ljudi. Pa nije ni čudno što mi sin ne voli narodnjake. Povijest se lijepo ponavlja. Pokraj “Aqua-e” je i staza slavnih, dobitnika “Crnog Mačka” sa samo nekoliko zvijezda jer je projekt opstao samo godinu dana, ali ponosna sam što je moj “Flare” tamo. To naše klince baš nije impresioniralo.

Možda će im to biti fora to pokazivati svojim klincima. Sada mi pada na pamet da želim da to bude što kasnije, za nekih 30-ak godina. Sada sa sestričnom sjedim na čaši vina i pričamo o prošlosti. Kako je dobro što smo se toliko natulumarile da nam čaša vina u polupraznom kafiću izgleda kao super opcija za večeras. Vrijeme je za naš podmladak i njihove tulume.