Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Mišljenje je k'o dupe, baš svatko ga ima

None Foto:

Naletjela sam nekidan negdje po bespućima interneta na ilustraciju s porukom „Ove godine za Božić ne dijelim poklone, već svoje mišljenje“. Ne treba, hvala, evo k’o da jesi.

Nije što je meni do poklona, nego što je to s „mišljenjima“ otišlo malo predaleko. Znamo već od prije da je mišljenje kao dupe, svatko ga ima, ali u ovim modernim vremenima gdje se odjednom počelo forsirati ama baš svačije mišljenje, ili da naglasim, ISKRENO mišljenje, stvari su u nekom trenutku počele ozbiljno izmicati kontroli. I da odmah na početku razjasnimo, ključan faktor u cijeloj priči nije sviđa li se nama nečije mišljenje ili ne, kao niti slažemo li se s njim ili ne, problem je u tome što su se pod krinkom mišljenja počele podvaljivati frustracije, zloba i ini problemi pojedinaca sa samim sobom. A ti ne smiješ ništa reći jer će svijet graknuti na tebe kako svatko ima pravo na svoje mišljenje. Ima pravo, nego mene zanima gdje je granica?

Pazi, genijalnosti, najnoviji napuci o roditeljstvu su da se djecu pusti da iskazuju svoje mišljenje, koje je potom dobro uvažiti, ali ono, od najranije dobi.

Znaš da sam s tri godine baš imala mišljenje koje je trebalo uvažiti, aha. Nisam znala do srednje škole (a diskutabilno je jesam li i tada) gdje mi je dupe, a gdje glava, pa ovim putem moram zahvaliti svojim roditeljima što nisu baš uvijek uvažavali moje mišljenje. Hvala mama i hvala tata što se dugo vremena moje mišljenje temeljilo na argumentu „jer mater i otac tako kažu“. I ne bih rekla da sam zbog toga baš loše ispala. Dapače, naučila sam koji put prije nego prospem to svoje mišljenje pred svijet i odvagnuti ga, sagledati stvari iz druge perspektive, promisliti možda još koji put.

I kamen se može moderirati, kamoli ne mišljenje.

Posebno hvala mojoj materi koja me evo 29 godina uči da je često pametnije prešutjeti ako nemam što lijepo za reći. Trebala bi jedna takva lekcija i svima onima čije iskreno mišljenje nerijetko graniči s bezobraznošću, ili je davno zaplesalo i preko te granice. Ako sretneš kolegicu iz srednje škole nakon deset godina, deset kilograma težu, ne trebaš joj uz dobar dan u lice sasuti i da se udebljala. Poprilično je izvjesno da je toga i sama svjesna, a ti pri tom nisi iskren nego bezobrazan. Ako ti se kolegica pojavi na poslu s osipom po licu, ne trebaš s gađenjem konstatirati kako joj se nešto užasno dogodilo s facom. Sigurno je i sama to primjetila ujutro u ogledalu i nije oduševljena time ništa više nego ti, koji ponovno nisi iskren već bezobrazan.

Ako ikad osjetiš da nekome treba tvoj support u situaciji u kojoj ništa više ne može promijeniti, ma koliko banalna bila stvar oko koje traži tvoju potvrdu, možeš i progutati to svoje iskreno mišljenje i dati mu support koji treba.

Postoji jasna granica između iskrenosti i bezobraznosti, ili je barem do nedavno postojala, a danas pojedinci sve češće bezuspješno balansiraju po njoj, zaboravljajući da bi nekad ta iskrena mišljenja trebalo malo i profiltrirati. Dobro nam ide s instagram filterima, očito nešto lošije s ovim životnim. Sljedeći put kad odlučiš iznijeti svoje iskreno mišljenje, dobro promisli da nisi samo bezobrazan.

Da ne spominjem onu skupinu mislioca koji obavezno imaju mišljenje baš o svemu i iskazuju ga baš uvijek, a pri tom su nužno i beskrajno isključivi. Oni imaju mišljenje o onome što vole, mišljenje o onome što ne vole, mišljenje o onima koji vole one što i oni vole, mišljenje o onima koji ne vole ono što ni oni ne vole, ali i obrnuto. Takvih nađeš more ispod svakog članka/videa/bilo čega objavljenog na internetu. Mišljenje k’o mišljenje, reć će neki od vas, papir sve istrpi, tikovnica i ekran također. Ima istine u tome, ali je stvarni problem što velika većina ovih koji imaju mišljenje o svemu, dobije nevjerojatan vjetar u leđa s politikom kako je svako mišljenje bitno, pa smatraju kako je njihovo mišljenje toliko bitno da bi se svijet trebao ravnati po njemu. Zapravo bi svijet prvo trebao prestati disati na trenutak, dok se ne sasluša njegove mišljenje, a onda se krenuti ravnati po njemu. Sedam i pol milijardi ljudi u ovom trenutku živi na zemlji i vjeruj mi da svaki od njih po potrebi ima svoje mišljenje o svemu, pa sad ti izračunaj gdje bismo dospjeli kad bi se svijet ravnao prema sedam i pol milijardi mišljenja, oko baš svega.

Pa, evo, ako si i ti za ovaj Božić odlučio poklanjati svoja mišljenja, dobro ih izvaži prije, promisli jesu li relevantna, provjeri triput koji razlozi stoje iza njih. Jer dosta nam je udaraca u trbuh od strane života i bez tvog mišljenja upakiranog za poklon.

Ako ćeš već poklanjati svoja mišljenja okolo po svijetu, uvjeri se da u njima ima nečega što će ovaj svijet učiniti barem mrvicu ljepšim mjestom.

Izvorni tekst pročitajte ovdje

O autorici:


Radijska voditeljica. Pa malo televizijska voditeljica. Nesuđena glumica. PR managerica. Negdje duboko djevojčica. Na vani frajerica. U duši spisateljica. Poeta. Hodajući kaos. Igračica riječima koje skuplja u glavi dok ne postane tijesno. Kad tamo postane tijesno, onda nastane Ruž & Ružmarin. Osim na blogu, pratiti me možete i na Facebooku

Družimo se, čitamo se, volimo se! Bez granica.