Obavijesti

Kolumne

Na Zrću je vrlo lako zaboraviti da se nalaziš u Hrvatskoj...

Na Zrću je vrlo lako zaboraviti da se nalaziš u Hrvatskoj...
1

Sjećam se svog prvog odlaska na Zrće. Bilo je to pred nekih 20 godina kada sam s mamom i tatom otišla na kupanje na tu zabačenu novaljsku plažu.

VIDEO

Zrće je tada bilo samo velika šljunčana plaža na kojoj je radio jedan jedini kafić, slatki beach bar u kojem su se okupljali lokalci i domaći ljudi. Turistima, a pogotovo strancima, ovdje nije bilo ni traga. Novalja je u to vrijeme bila ribarsko mjesto s nekoliko apartmana, ništa drugačije od ostalih otočnih mjesta. Centar zabave na Pagu u ljeti činila su dva kluba u samome gradu Pagu.

Godine 2002. na Zrću se otvaraju dva nova, velika open air kluba s bazenima i koktel barovima koja su radila do kasno ujutro, zatvarala se tek na nekoliko sati te se nanovo otvarala za popodnevne after partije. U ono doba bila je to zbilja velika stvar, ne samo za otok Pag već i za Jadran općenito.

Svi su brujali o toj nekoj plaži Zrće na golom i kamenitom otoku Pagu gdje su masovno počeli odlaziti mladi željni partijanja uz sve popularniju house muziku.

Mi smo u to doba imali nekih 15, 16 godina. Ljetovala sam u Povljani, selu na drugoj strani otoka, dosta daleko od Novalje i Zrća. Sjećam se, molili smo starce da nas puste za neki vikend. Ne treba nam više od 100 kn, uvjeravali smo ih. Starci su nakon podosta nagovaranja pristali, pod uvjetom da netko dođe po nas u dva ujutro i pod uvjetom da didi ne govorim gdje idem. O Zrću su pričali i pisali svi, uglavnom istu priču. Mladi koji hodaju goli, piju, seksaju se i drogiraju. „Sodoma i Gomora“ postao je jedan od prvih neslužbenih nadimaka Zrća.

Što se više moraliziralo, raspravljalo i osuđivalo, to je ova plaža postojala sve popularnija.

„Nitko normalan ne ide u to drogaško leglo!!!"- i dan danas čujem didu kako viče.

„Imaš pravo“, kimala sam glavom i u isto vrijeme pisala prijateljici - „Što oblačimo večeras? Jel' se tamo ide u štiklama? Jel' se ide u japankama? Da ponesem kupaći?“ Taj svoj drugi put na Zrću, koji je ujedno bio i moj prvi izlazak tamo, provela sam s frendicama pijuckajući na plaži neko jeftino vino za koje smo sve zajedno skupile, pažljivo zbrajajući hoće li nam ostati makar za jednu cugu. Oko pola dva došle smo u klub, važno kupile jedan litarski koktel, stale u krug i srkale ga svaka na svoju slamku u polupraznom klubu. Sjećam se i kako nam je na izlazu par Talijana doviknulo „Ma dove vai“, a mi smo, trčeći prema autu u kojem nas je čekala nečija umorna mama, vikale – „To another club!“ Izlazile smo s parkinga ljubomorno gledajući ekipu koja je tek sada kretala van.

Sljedeće ljeto otvorila se autobusna linija Povljana - Novalja pa smo ostajali i do 8 ujutro, starcima je ionako samo bilo važno da nitko od nas ne vozi. Nekad smo na Zrće znali ići i iz Rijeke, katamaranom u 5 popodne, a vraćali bi se drugo jutro u 9. Znali smo dolaziti i čamcem s Paga nakon cjelodnevnog dana kupanja u nekoj uvali. Odlazak na Zrće bio je obavezan makar jednom u sezoni. Svake godine kada bi pomislili da smo gotovi sa Zrćem, otvorilo bi se nešto novo ili bi došao neki DJ na kojega se „moralo ići“. Taman kada nam je Zrće lagano dosadilo, otvorila se Noa.

Noa je bila prvi klub koji se nije nalazio na plaži, već u moru. Noa je imala najveći stage od svih klubova, s Noe si skakao direkt u more, a ne po bazenima, Noa je imala najbolju chill out zonu. Od tada više nismo izlazili na Zrće, izlazili smo samo u Nou.

Evolucija izlazaka

No, kako to biva s godinama i starenjem, sve manje živaca imaš za klubove i mase pijanih ljudi koje bauljaju oko tebe. Pojam zabave odjednom postaje druženje kod frendova, a vrhunac noćnog života lokalni birc u kojem možeš pričat i pit pivu. Prvi puta kada izađeš iz krcatog kluba jer ti „smetaju ljudi“ i odeš doma gledat seriju, zastani malo i čestitaj samome sebi. Zašto? Kako to misliš i o čemu pričaš sada ti? Pa evo ovako. Vlastitu povijest izlazaka dijelim na tri razdoblja. Prvo razdoblje su sami počeci, kraj osnovne i dobar dio srednje škole kada su izlasci bili ograničeni vremenom koje su proizvoljno određivali starci. I dan danas se sjećam, u osmom razredu do 11, u 1. srednje do ponoć i pol, drugi srednje 1, 1 i pol pa 2... Izlasci, tada, su bili nešto najtužnije ikada. Izlazak s točno određenim rokom trajanja bio je kao krafna s čokoladom u kojoj ne nađeš čokoladu, ili kao ćevapi bez kajmaka, ili... Izgleda da sam gladna jer mi ne pada na pamet ni jedna usporedba nevezana za hranu, ali shvaćate poantu. Bili su besmisleni. Popularan klub u koji želiš izaći je još poluprazan onda kada ti moraš doma, frajer koji ti sviđa pojavi se taman 15 minuta prije nego ti mama šalje poruku da izađeš na parking. Zabava se uvijek događala nakon što si ti već otišla kući.

Nakon ove tužne faze slijedi najluđa i najvjerojatnije najbesmislenija faza izlazaka. To je doba kada napokon možeš i gdje hoćeš i do kada hoćeš i generalno se osjećaš kao Mel Gibson u Braveheart-u. Ovo si čekala, freedom!!! Počinješ izlaziti van tek u 1-2 jer ti se može, ostaješ do 7-8 i ideš ravno iz izlaska na prvo predavanje jer yolo, izlaziš svuda i izlaziš stalno jer ništa više ne misliš propustiti. Izlaziš u štiklama u kojima ne znaš hodat jer to se sad nosi, slušaš muziku koja ti se ne sluša jer „tamo izlaze svi“, ostaješ do kad ostaju svi (ili makar on) jer si glupa. Sve u svemu, jedna vrlo naporna faza u kojoj je, neću lagati, bilo mnogo legendarnih izlazaka, ali još više onih za vrijeme kojih si sjedila negdje sa strane, tipkala po mobitelu i čekala kraj ove tapije jednako kao što čekaš kraj dosadnog predavanja.

I onda se dogodio THE izlazak. Izlazak u kojem si rekla šta meni ovo treba i otišla kući gledat seriju. Možda si tada sama sebi bila bezvezna i osjećala se staro, ali vjeruj mi, to je prvi izlazak od serije najboljih izlazaka koje ćeš ikada imati. To je razdoblje kada prestaneš izlaziti jer je „vikend i ide se van“. Izlaziš kada, gdje, kako i koliko želiš. Najbolji izlasci postanu oni koji započnu s dogovorom za kavu, u utorak, oko 5 popodne. Svaki izlazak je najbolji jer ga provedeš točno tamo gdje želiš i ni minute duže nego što želiš.

Zrće, luđe nego ikad

Ovo ljeto frendica i ja dobile smo karte za legendarnog Steve Aokija koji je nastupao u Noi. To je jedan od onih izlazaka za koji nekako znaš da se ne odbija. Spremile smo dnevni i noćni Zrće outfit, sjele u auto i zaputile se na Pag. Nisam na Zrću bila već nekoliko godina i veselila sam se tom šarenilu, ludilu i glasnoj muzici kojom odzvanja čitava plaža. Došle smo dan prije Steve Aokija kada je nastupala grupa DJ-a iz njegove producenske kuće. Noć je započela tako da smo Mirna i ja sramežljivo sjedile za stolom, pijuckale svoju cugu i komentirale najljepše plesačice koje smo ikada vidjele. Nije prošlo dugo kada smo i same krenule plesati, a uskoro smo i skinule štikle. Noć je završila jutrom dok sam ja na stihove Eminema skakutala po kauču.

Drugi dan odlučile smo vidjeti Zrće pod dnevnim svjetlom pa smo se zaputile na after beach party. Došle smo oko 17 sati, a Noa je već bila krcata ljudima koji su na sebi imali samo kupaći i litarski koktel u ruci. Pjena party, skakanje u more ravno iz kluba, party u klubu, party na plaži...

Gdje god se okreneš- party, pa možda i veći i luđi nego navečer.

Nakon što smo posnimale situaciju, odlučile smo nazad do hotela, odmoriti i pripremiti se za večer radi koje smo i došle, nastupa velikog Steve Aokija. „Jesi znala da je njemu fora na partijima gađat ljude tortom?“- pita me Mirna. „Tortom? Nadam se da neće nas pogodit, ne volim nešto pretjerano tortu ni jest, a kamo li njome biti pogođena. Na partiju.“, ništa mi nije jasno. „Ma ne brini, ima toliko dobrovoljaca u prvim redovima s transparentima „Cake me“, kojima je vrhunac večeri da ih Aoki pogodi tortom. Umirem od smijeha i krećemo u drugu noć na Zrću.

Zrće je još veće nego što ga se sjećam, još krcatije klubovima i raznim popratnim sadržajima. Da si svako toliko ne osvijestiš da si u Hrvatskoj, vrlo lako bi zaboravio da si u Hrvatskoj, da ovako nešto tu uopće postoji.

Ulazimo u klub, glazba trešti iz ogromnih zvučnika. Jedva se provlačimo prema prednjem djelu i čini se da je cijelo Zrće večeras u Noi. Oko dva i pol ujutro na pozornicu izlazi simpatični, dugokosi Aoki, a ekipa, na tisuće ljudi, kreće skakati, dižući zastave iz cijeloga svijeta.

Prizor, kakvog se ne bi zasramio ni Tomorrowland.

O autorici:


Najviše volim pisati o svome najdražem hobiju - putovanjima.  Ne mom blogu Curious Journeylist nećete naći klasične putopise budući da mi je samoj dosadno čitati o atrakcijama, a kamo li pisati o njima. Volim pisati o  iskustvima, ljudima, davati praktične savjete oko određene destinacije te načine kako uštedjeti na putovanjima ili kako putovati bez agencije. Pratiti me možete na bloguFB i Instagramu

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.

VIDEO

Dok je bio premijer, Milanović nije imao hrabrosti rušiti HDZ
KOLUMNA: TOMISLAV KLAUŠKI

Dok je bio premijer, Milanović nije imao hrabrosti rušiti HDZ

Plus+ Sad, kao predsjednik koji ne smije biti premijerski kandidat, prijeti osvetom HDZ-ovcima. Iako prijeti samo jednoj osobi, Ivanu Turudiću. Za ostalo vjerojatno neće imati hrabrosti

Imate masnoću u krvi? Ovo je hrana koja smanjuje kolesterol
ZA ZDRAVO SRCE I ŽILE

Imate masnoću u krvi? Ovo je hrana koja smanjuje kolesterol

Povišene masnoće glavni su uzročnik bolesti srca. Često je dovoljno dva do tri mjeseca da se uz zdrave navike regulira razina kolesterola pa jedite skušu, srdele i povrće, a uživajte i u čokoladi...
Euro 2024., raspored i satnica svih utakmica: Poznati su svi sudionici, kako kupiti ulaznice?
VODIČ ZA PRVENSTVO

Euro 2024., raspored i satnica svih utakmica: Poznati su svi sudionici, kako kupiti ulaznice?

Cijene ulaznica se kreću od 30 eura za najjeftinija mjesta do 1000 eura za najskuplje. Za sve utakmice u skupini hrvatski su navijači dobili po 10.000 ulaznica