Nova opasna igra - klinci se bacaju pod aute zbog lajkova!

Srdačan pozdrav iz Londona! U zraku je dvadesetak stupnjeva i nema oblaka, što je vrlo netipično za London i ovo doba godine, ali Bože moj, ne mora sve uvijek bit po špranci.

Ponekad smije bit 20 stupnjeva u Engleskoj u desetom mjesecu, ponekad smiješ bit ratni profiter, ali si obiteljski čovjek pa je zapravo sve ok. Šprance su za dosadne ljude koji nikad nisu na Pinterestu pročitali rečenicu Carpe diem.

Uglavnom, pozdrav iz toplog, sunčanog Londona.

Ovo mi je treći put da sam ovdje #travelblogger #instablogger #livelaughlove, a svaki put kad dođem, prvo skoro podletim pod auto jer zaboravim da se vozi s druge strane.

Srećom, na podu pišu upute “look left” i “look right”, pa nekako ipak ostanem živa.

To je jedna od prvih stvari koje me mama učila kad sam bila mala.

“Kad ideš preko ceste, gledaj lijevo i desno.”

Desno i desno ako ste HDZ, što je jako glupa fora, ali uvijek donosi romantiku u moj inbox a dugo mi netko nije napisao da sam glupaća (nisam fulala Č.)

Kad ideš u parkić na igru s prijateljima, preko ceste gledaš lijevo i desno, da se uvjeriš da možeš sigurno preć cestu.

Tad je doduše bilo puni sigurnije prelazit preko ceste jer nitko nije buljio u mobitel dok je vozio, ali svejedno - lijevo, desno, pa tek onda smiješ krenut prema parkiću.

Tamo smo najčešće igrali gumi-gumi.

Engleska školica.

Japanska buba.

Kakvo lijepo djetinjstvo.

Tu i tamo bi igrali i lopova i policajca, a kad bi polako počeo padati mrak, trčali smo doma jer smo uvijek ostali 10 minuta duže nego što smo smjeli.

Ali koliko god nam se žurilo, nije smjelo proć bez lijevo i desno.

Ovo neće bit topla ljudska priča o gumi-gumiju i nostalgiji.

Ovo će bit priča o klincu kojeg je moja prijateljica prošli tjedan skoro pobrala autom na zebri.

Jer je debil.

Ne ona, klinac kojeg je skoro pobrala.

“Kako možeš za dijete reć da je debil?” - sigurna sam da će se neki naljutit, ali pričekajte još par minuta pa ćete shvatit da sam vrlo nježna.

Vraćala se doma i prolazila jednom poprilično prometnom zagrebačkom ulicom.

Nije vozila brzo, oko 50.

Bilo je 7 navečer.

Mrak je već odavno upalio uličnu rasvjetu i svjetla na autima, što je za mene 1995. značilo da sam već trebala krenut doma.

Na raskrižju ceste kojom je vozila je velika zebra.

Nema semafora, pa sve ostaje na civiliziranom ponašanju pješaka i vozača.

Na rubu pločnika stoji grupica klinaca, imaju oko 12 godina.

U tim godinama sam već smjela ostati vani nakon mraka, sa sto pedeset maminih uputa kako ne umrijet (ne ulazi u haustore s nepoznatim ljudima, nemoj ić sama po mraku, gledaj lijevo i desno…)

Klinci na zebri izgledaju kao da žele preć cestu, zbog čega auto koji im se približava smanjuje brzinu.

Ali ništa se ne događa, klinci ne prelaze.

Prolazi još jedan auto, ali i njegovo usporavanje ignoriraju.

Frendica iz daljine promatra situaciju i vozi prema zebri.

Usporila je, naravno, ali klinci se odmiču od zebre pa izgleda kao da su odlučili krenut u drugom smjeru.

Jedan od njih ostaje malo bliže uz rub, ali čini se da se i on polako planira pridružit ostatku ekipa koja se odmiče.

Frendica svejedno uspori, ali sve ukazuje na to da klinac neće htjet preć cestu.

Odjednom, taman dok se počela približavat zebri, klinac se zaleti s pločnika, skoči na zebru i počne trčat prema njenom autu.

Stanite i zamislite to na sekundu.

Voziš gradom i netko krene trčat u tvoj auto.

I to klinac koji još vjerojatno nije mutirao.

Ona se usere, krene kočit i naglo skreće ulijevo da ga izbjegne.

Mali krene bježat natrag prema pločniku na kojem mu stoji ekipa koja urla od smijeha.

Jedan od njih snima.

Još uvijek mislite da je ružno za dijete reć da je debil?

Zamislite da ga je udarila.

Zamislite naslove u novinama.

“Djevojka (30) na zebri pokosila nedužno dijete (12)”

Zamislite da je popila jedan mali gin tonic.

“Djevojka pod utjecajem alkohola pregazila učenika 6. razreda.”

Zamislite da je umro.

“Djevojka (30) UBILA dijete pred očima šokiranih prijatelja.”

Zamislite količinu mržnje koju biste osjećali prema njoj iako se mali zatrčao u njen auto.

A to je samo jedna verzija onoga što se moglo dogodit.

Mogla se zabit u auto iz suprotnog smjera.

Mogla se zabit u majku s kolicima.

Mogla se zabit u stup i postat nečija svijeća za blagdan Svih svetih.

Srećom, “samo” je doživjela veliki šok zbog kojeg se tresla još sljedećih nekoliko sati.

I dalje sjebano, ali barem nije novinski naslov.

A netko od vas bi uskoro mogao završit u novinama s jednim baš takvim.

Ne zato što loše vozite, ovo nije takva priča.

Ovo je priča o novoj igri koja vlada među klincima.

Kad sam imala 12, između školskih klupa smo razmjenjivali leksikone, gatalice i kihalice.

Današnji klinci razmjenjuju malo drugačije stvari.

Jedna od njih su forwarduše: “Ako ne proslijediš ovu poruku 15 ljudi…”

I mi smo to imali, ali njihove su malo mračnije: “…umrijet će ti mama.”

Pa onda imate cijele razrede pune preplašenih klinaca koji se boje da im poruka može ubit roditelje.

I 90 posto roditelja nema pojma da se to događa.

Ali osim ovih ”benignih” forwarduša, imaju i jednu malo “zabavniju” opciju.

Imaju ih sto, ali ovo što se dogodilo mojoj frendici na raskrižju je opcija na koju vas želim upozorit.

Postoje ti neki šašavi Youtuberi, Logan Paul i Jake Paul, ljudi za koje nisam baš čula (a nekad sam se ljutila na mamu što nije čula za moje tadašnje idole, Britney i Justina, onog originalnog, koji nije Bieber).

To su, bit ćemo sasvim točni ovdje, potpuni debili koji se snimaju kako rade potpuno debilne stvari, što se na kraju dana konvertira u viralnost, puno pregleda i puno para.

Jedna od debilnih stvari koje rade je zalijetanje u aute.

OMG LOL SAVAGE!!!

Rekao mi je Tonči Huljić da previše pričam, pa ću bit maksimalno kratka (idemo vidjet koji mi je maksimum).

Debili na YouTubeu snimaju debilne videe čiji ishod vrlo lako može bit smrt, klinci to gledaju i u njima vide bogove, pa umjesto leksikona, gatalica i kihalica između školskih klupa razmjenjuju videe kako su i sami to napravili.

Cilj nije snimit vlastitu smrt, cilj je preplašit vozača i natjerat ga da zakoči ili naglo skrene, što je onda zabavni video materijal za gledanje pod velikim odmorom.

To su igre koje igraju današnji klinci.

Prvo lijevo, pa desno… to je ostalo isto.

A oni su umjesto “pa pređeš cestu” dodali “pa se baciš pod auto.”

Zbog viewova i lajkova.

Svaka čast Stephenu Kingu, ali ovo je najjezivija stvar koju sam čula u zadnje vrijeme.

Zamisli da kreneš doma s posla i veseliš se bolonjezu koji samo čeka da bude podgrijan, a završiš s mrtvim djetetom na duši.

I zebra je, ti si kriv.

Iako zapravo nisi kriv jer ti se dijete zatrčalo u auto.

A čak i da sud odluči da nisi kriv, kad pregaziš čovjeka, sebi si uvijek kriv (čast izuzetcima sa sinkopom i ratnim profiterima koji su oženjeni pa su zapravo časni ljudi).

Njima je to igra i kladim se da im roditelji nemaju pojma, jer ne mogu ni pojmit tako nešto.

“Roditelji su krivi, ja bi znala skužit da se moj Marko baca pod aute jer sam dobra majka!” - reći će barem jedna “bolja” majka.

Možda bi znala skužit.

Ja se nadam da bi u svojem djetetu znala prepoznat debila.

Ali ne mogu garantirat.

Ne znam to prepoznat ni u frajeru kojeg volim, a ljubav prema djetetu bi me možda potpuno zaslijepila.

Klinci te dobro znaju zaslijepit.

Kladim se da su ovi bacači pod auto sve normalni, dobri klinci koji bi nakon što ih netko pogazi bili predstavljani kao “Svirao je violinu i volio zemljopis, svi u razredu su ga voljeli” - rekla je uplakana majka sina jedinca.

Klinci koji jako dobro znaju sakrit takve stvari od roditelja.

Svi smo uvijek od roditelja dobro skrivali stvari - ja sam pala dva razreda i mama mi nikad nije saznala.

Šalim se, mama.

Zaklela sam se na Tončija da ću bit kratka, pa evo.

Dakle, postoje klinci debili koji se za igru bacaju pod auto s ciljem da snime što bolji video.

Ako ste roditelj, molim vas bacite oko na stvari koje vam dijete gleda i stvari koje ima u mobitelu.

WhatsApp i Viber isto, pročešljajte ga kao Porezna pekaru (ali ne i Agrokor). Saznajte o čemu priča s prijateljima kad misli da ga nitko ne sluša.

Ako mislite da vaše dijete nikad ne bi jer “Milivoj sigurno nije izložen tome, on živi za matematiku i klarinet” - tek tad ga pročešljajte, jer nitko normalan ne živi za matematiku i klarinet, dijete vam možda vodi mini kult u razredu.

Ako ste vozač, imajte na umu da se po svijetu polako, ali sigurno multipliciraju mini debili koji će vam se zatrčat u auto, čime će ili uništit svoj život i/ili vaš život, a u najboljem slučaju, samo će vam sjebat večer.

Kad sam 1995. preskakala gumi-gumi, mislila sam da ćemo 2018. imat hoverboardove i leteće tenisice.

Nažalost, sviće zora klinaca koje će roditelji morat učit: “Lijevo, desno i nemoj se bacit pod auto.”

To su njihove nove, super kul forwarduše, i jedini cilj im je da dobiju što više lajkova.

Molim vas forwardirajte ovo.

Roditeljima koji možda imaju doma debile, a ni ne znaju.

I vozačima koji ni u najluđim snovima ne bi mogli zamislit da bi se dijete zatrčalo u njihov auto.

Pazite na debile, jer debili ne paze na vas.

Andreu Andrassy prati i na njenom Facebooku i Instagramu, a nas, BlogBuster, na Facebooku. I Instagramu.