Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

O varanju iz ljubavi i varanju varanja radi

Zašto ljudi ne mogu prihvatiti da nisu uvijek ostavljeni zato što su nužno prevareni prethodno s nekim već da su ostavljeni jer ih je partneru simply dosta?

Ljudi su opsjednuti varanjem, kad treba i kad ne treba. Prošle godine, ja u dugoj vezi, upoznam drugog čovjeka, čovjek me očara i kažem tadašnjem dečku: ''Mi prekidamo jer meni su se počeli sviđati drugi ljudi'' - ako mene pitate, najpošteniji prekid ikad jer do prijevare nije došlo. Počele odmah psovke, od spolnih organa do svetaca: ''Ti me već mjesecima varaš s tim idiotom!'' - ''Dušo, bivša dušo, ne varam te, nego sam čovjeka upoznala prije dva dana, vidjela sam ga prvi put u životu i ne znam je li uopće zainteresiran za mene nego te ostavljam jer nam veza nema smisla pošto mi je u glavi, kad sam upoznala tog čovjeka, zasviralo I know you I walked with you once upon a dream". I ništa. Prođe neko vrijeme i ja se kao single osoba stvarno konačno spetljam s tim divnim čovjekom i bivši odmah počne s ispadima: ''Ja sam to znao od početka, ti si me varala s njim!'' Od tada je prošlo godinu dana, čak i više, ja sam već dva puta prekinula s tim divnim čovjekom i imam novog, i više sam no sigurna da onaj bivši koji već debelo spada u lanjski snijeg, baš kao i divni čovjek, i dalje sebi u glavi lamantira o tome kako sam ga varala. A stvarno nisam.


Nadalje, hajdemo na jedan fast forward na ovu godinu, točnije na današnji dan. Imam novog dečka. Visokog. Pametnog. Prosijedog. Nebitno kakvog. Meni je lijep i dobar. Awww, how touching. Čak više nije ni novi dečko nego samo dečko jer to nešto divno i lijepo traje već koji mjesec pa je izgubio titulu novog i postao obični. Steady boyfriend. Upoznali smo se oboje kao single ljudi.

''Hoćeš čuti nešto najgluplje na svijetu?'' - pitala sam ga na našoj prvoj cugi. ''Hoću'' - kaže on, a ja: ''Sviđaš mi se''.

Obično sam izravna kad mi se netko sviđa, ali how I work my works mysterious ways which some people like, and some don't - to nije poanta ove priče. Prošla dva ili tri mjeseca od toga i njegova od davnih dana bivša počinje vrištati: ''Ja idem na testiranje na spolne bolesti! Ti si me varao s tom blogerkom! Fuj!'' - draga, kaže se blogerica i ne, nije te varao sa mnom, u trenu kad te ostavljao nije znao da postojim.

Zašto ljudi ne mogu prihvatiti da nisu uvijek ostavljeni zato što su nužno prevareni prethodno s nekim već da su ostavljeni jer ih je partneru simply dosta? Dosta njih kao njih, njihovih mana i vrlina koje su postale mane, njihove dosade, nedostatka ljubavi, dosta svađa, nepovjerenja, tenzija. Zar ne mogu prihvatiti da možda nisu jedno za drugo i da za to nije nužno kriva druga tj. treća osoba? Dalo bi se raspravljati da li je za moj prekid s početka priče kriv spomenuti divan čovjek. Ja tvrdim da nije već sam upoznavši ga samo uvidjela da there's plenty more fish in the sea iliti uvidjela sam razliku u čovjeku, toplinu u njegovim očima koju kod bivšeg već mjesecima nisam pronalazila...

Krenimo sad na mračni dio priče, dio o stvarnim prijevarama koji ću podijeliti na varanje iz ljubavi (da!!) i varanje varanja radi. Shvaćam da je termin varanje iz ljubavi opako glup i da zvučim kao apsolutni idiot, ali pod to bih svrstala ovo: Bila sam u vezi, upoznala drugog tipa, s tim tipom prevarila dečka, varala ga tri dana ljubeći se po skrovitim parkovima i onda prijevaru priznala i dečka ostavila radi novog. Jer u novog sam se zaljubila. To je po meni varanje iz ljubavi, kad nam se osoba s kojom prevarimo stvarno istinski svidi - i kada ta prijevara znači pošten kraj postojeće veze. Slažete li se sa mnom? Vjerojatno ne jer riječ varanje i ljubav ne idu zajedno, ali ne nalazim bolji termin. Ono što želim reći jest da mi je ova vrsta prijevare nekako prihvatljiva. Takve stvari nosi život.

Ne biramo u koga ćemo se zaljubiti i ponekad ne odabiremo najbolje trenutak u kojem ćemo pasti nekome u zagrljaj.


Tu je i ono grozno varanje, ono gadljivo i degutantno, a to je varanje varanja radi s kojim nemam osobnog iskustva, ali vidim slučajeve oko sebe. Evo primjera poznanice koja je u navodno sretnoj vezi, planira brak sa svojim odabranikom, ali došla je na ljetovanje bez njega i prevarila ga, samo što ja znam, sa šest frajera. ''Kog briga'' - smije se ona: ''Ako on ne sazna kao da se i nije dogodilo''. U ime oca i sina i duha svetoga. Nisam neka puritanka, ali ovo ne razumijem. Čemu? Kakav je užitak širiti noge svaku drugu večer nepoznatoj osobi koju prvi put vidiš? To je varanje čisto varanja radi, samo da bi se učinio taj ružan čin. To je jeftino. Takvo ponašanje osudila bih i kod single osobe jer je cheap as fuck i nema smisla, tako se ne traži ljubav, a osobe koje to prakticiraju najčešće, tužno, ali istinito, misle da će tako naći upravo ljubav. Što reći kad to radi osoba koja tvrdi da je u sretnoj vezi i planira romantični odlazak na Vis sljedeći tjedan sa svojim kao majmunom izvaranim dečkom? Mene nitko i ništa ne može uvjeriti da se dotičnoj iz priče sviđa svih šest frajera kojima je u deset dana raširila noge. Slučajno sam dobra s jednim od njih, dečko je također u vezi i užasno mu je krivo što se to dogodilo. Shvaćam ga, popilo se preko boce gina i ''ljeto i more stara mangupa dva karte su izmiješala'' kako bi rekla Vesna fucking Pisarović. Dečku je krivo. Jako krivo. Ovoj kojoj je on bio broj šest je sasvim svejedno jer za nju je grižnja savjesti umrla s Van Goghom.


I sad dolazimo do dijela - priznati prijevaru ili ne? Dečko želi priznati svojoj djevojci, a ja kao devil's advocate kategorički vrištim ''Nemoj!!'' Zašto? Zar sam zla i podla?

Ne, barem mislim da nisam nego samo tvrdim da ako je riječ o takvoj, nazovimo, slučajnoj prijevari koja ama baš ništa nije značila i ako žalite zbog toga, don't. Don't speak. Words can only do harm. Jednom sam priznala dečku takvu bezveznu prijevaru i on je to kvazi oprostio. Kažem kvazi jer nabijao mi je to na nos svaki put kad bih presolila pileći paprikaš. To priznanje je bilo suvišno. I zato dečku iz priče savjetujem da šuti i nek zaboravi kao da se nikad nije dogodilo. Jer ako stvarno nije značilo ništa, ako ne ukazuje na postojanje osjećaja prema ovoj s kojom je prevario ili pak na manjak osjećaja prema svojoj djevojci, bolje to prešutjeti jer se priznanjem neće postići ništa osim što će djevojku povrijediti i to se nikad, ali nikad neće prestati spominjati. Čemu? Ako je prijevara nešto značila, ja sam za priznanje u svakom slučaju, ali ako je to čin koji je prethodio stanju zvanom delirium tremens... Šuti. Za svačije dobro. Priznanjem bi čak mogao prouzročiti prekid, a  to nikako ne želi jer on istinski voli svoju djevojku.

Sad će netko reći da kako se mogao upustiti u pijani seks s ovom čiji je broj šest ako voli svoju djevojku. Netko će reći da boca gina nije opravdanje. Ja ću reći da nitko od nas nije svet i reći ću da jako dobro znam kako boca jebenog gina može iskriviti pogled na stvari. Kočnice popuste. Nešto jako glupo se učini kao dobra ideja. Razgovor vodi dodirivanju, dodirivanje vodi seksu. Ujutro se probudiš i plačeš od jada. Gadiš se sam sebi. To je već dovoljna kazna za ovu suvišnu prijevaru i zato tvrdim da postojeću kvalitetnu vezu ne treba ugrožavati priznanjem.

Jednom sam slučajno ukrala upaljač u supermarketu, spontano sam ga spremila u džep kaputa i na ulici shvatila da ga nisam platila. Htjela sam se vratiti unutra, ali ipak nisam. Jer jednostavno bi bilo glupo privlačiti pozornost na sebe zbog ''krađe'' koja zapravo nije krađa jer nisam uzela ništa vrijedno. Isto je i sa suvišnim seksom nakon boce gina. Ne znači ništa. Zaboravi i ne privlači pozornost na to. To je moje mišljenje.

Ali što ja znam. Ja sam samo glupa blogerka...

 

Izvorni tekst pročitajte ovdje.

O autorici: 


Nika Ostoić. Zagrezla u trideste, a misli da ima 17. Ljubiteljica pasa, zaljubljenica u mentol cigarete. Samoprozvani skriboman. Playboyeva kolumnistica. Ponekad model. Uzor onima koji traže pogrešne uzore. Trainspotting, ali bez droge. Pratite me na Facebooku