Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Oda kavi: Tek nakon jutarnje šalice spremna sam za svijet

None Foto: StockSnap.io

Nacija smo koja voli kavu. Bez rasprave. Kava nam simbolizira početak dana još od malih nogu, kad se ujutro prije škole ispod vrata u sobu ušulja miris kave koju mama u kuhinji sprema...

Ostane nam ta navika za cijeli život. I da je ne pijemo, mislim da bismo ju ujutro kuhali samo zbog mirisa. Miris početka dana. A kad je već pijemo, onda volimo da to bude u miru, tišini, u omiljenoj šalici... Jutarnji ritual prije kojeg nije dobro da nam se itko obraća ili da se bilo što govori ili radi.

Prvo kava, onda ostatak svijeta, molim.

Kava nam je i simbol odrastanja. Pred očima svoje mame ili babe prvi put si odrasli čovjek ili žena onda kad joj dođeš u posjet i kažeš „skuhaj mi jednu kavu“. „A ti kavu piješ?“ – odmah te dočeka pitanje s druge strane, s dozom iznenađenja i dozom ponosa u glasu. Ti nisi ni svjestan u tom trenutku da si upravo zakoračio iz djetinjstva u život, ali shvatiš to godinama kasnije. Od tad na dalje svaki put kad zakoračiš u bakinu ili maminu kuću, na stolu će te čekati tvoja Lavazza. Zapamtile su da ti je najdraža.

Kava nam je sinonim za ugodu, opuštanje, vrijeme za nas, druženje, uz kavu čitamo knjige, listamo portale, sjedimo na balkonu i razgovaramo telefonski s prijateljima na drugom kraju svijeta. On tamo svoju kavu ispija, mi ovdje svoju.

Od svih „volim kavu“ kategorija, najdraži nam je odlazak na kavu. Krenemo s idejom „jedna kava, čaša vode i čašica razgovora“, a završimo na višesatnom sjedenju na nekoj terasi, priči, uživanju i ispijanju te kave gutljaj po gutljaj, da što duže traje... I druženje i uživanje u kavi.

Koliko se samo u takvim ispijanjima kave rodilo prijateljstava, ljubavi i srodnih duša našlo, to nitko ne bi mogao izbrojati.

Na kraju svega, nama je kava i mjerilo stvari. Po gužvi na terasi kafića odmah znaš kakva se kava u njemu servira. Ako je izglednije da ćeš ostati na nogama i hvatati mjesto u trku čim se netko krene ustajati, znači da te sigurno čeka neka dobra Lavazza. Ako je terasa prazna, ni ne sjedaj, nešto s kavom nije u redu.

 

A post shared by Nina Slišković (@ninasliskovic) on

Takav smo mi narod i teško da će se tu nešto promijeniti. Ta kava nam je sastavni dio života, volimo i kavu i uživanje u kavi i tu cijelu kulturu ispijanja kave. Što zbog kave same, što zbog toga jer na taj način nahranimo dušu i pobjegnemo na sat ili dva od svih problema.

I ta naša sposobnost da nalazimo toliko veliki užitak u tako maloj stvari kao što je kava, pa to je prekrasno za gledati.

Kosa mi se digne na glavi kad čujem one „sve se nema posla i novca, a kave se na svakom kutu ispijaju“ komentare. Pa najbolje da nam se još i to uskrati! To ispijanje kava je toliko postalo dio nas da su takve izjave sulude koliko bi bile i one "sve se nema posla i novca, a na svakom kutu se diše zrak".

Mogu nas potresati sve svjetske krize, iseljavanja, manjak poslova i višak problema, ali tih desetak kuna za kavu se uvijek negdje skupi, iskopa, izvuče iz džepova starih kaputa ili iz kasica „za ljetovanje“.

Tih magičnih desetak kuna, cijena jedne šalice kave i malenog užitka koji znači cijeli svijet.

O autorici:


Radijska voditeljica. Pa malo televizijska voditeljica. Nesuđena glumica. PR managerica. Negdje duboko djevojčica. Na vani frajerica. U duši spisateljica. Poeta. Hodajući kaos. Igračica riječima koje skuplja u glavi dok ne postane tijesno. Kad tamo postane tijesno, onda nastane Ruž & Ružmarin. Osim na blogu, pratiti me možete i na Facebooku

Družimo se, čitamo se, volimo se! Bez granica.