Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Pojednostavi si život i uživaj, posebno uz svu ovu tehnologiju

None Foto: Vedran Tolić

Svaki početak je težak

Onu tezu kako je svaki početak težak znamo svi. I to je fakat tak'.

Jedino što se ti početci razlikuju jer nije svaki početak – početak. Kad bi svaki početak bio tek obični početak, to bi bilo prekrasno, ali..

Mislim na početak zajedničkog života.

Onaj jedan trenutak kad ulaziš u svijet odraslih i ozbiljnih.

Početak zajedničkog života je suludo kompleksna stvar. Na trenutke jednostavan kao ameba, a ponekad kompliciraniji od cijepanja atoma u švicarskom Cern-u.

Sve kreće kad vas dvoje shvatite da ste stvoreni jedno za drugog, zaljubljeni ste do ušiju i sretni ste.

I to je tak' super.

Odlučili ste se upustiti u avanturu koja se zove život, a ona započinje zajedničkim životom.

Zajednički život podrazumijeva i stambeni prostor u kojem ćete živjeti i stvarati svoju sreću.

Stan, kuća, vila, neboder, garsonijera, šator, koliba – tak' nebitno. Vi ste skupa i počinjete zajednički život. Pa taj osjećaj uzbuđenja i sreće je nemjerljiv.

Probajte se sjetiti vašeg početka zajedničkog života, ako već živite udvoje. Sasvim nebitno je li od tog trenutka prošla jedna ili deset godina. Sjetite se.

I nemojte reći da se niste sada u sebi barem malo nasmijali.

Jeste - bili ste solo, tek na početku. Neopterećeni klincima, kreditima i ostalim životnim izazovima. Jedno drugom ste bili dovoljni. Bili ste sami. I sretni.

Taj vaš zajednički prostor je kao slikarsko platno koje treba obojati. Namještajem i aparatima. Od kuće napraviti dom.

Jesus…kad se sjetim naših početaka.

Nismo imali niti stol niti stolice. Prvi stol i stolice koje smo imali-bili su plastični.

Oni najjednostavniji i najbazičniji. Kupljeni na odjelu vrtnog namještaja, ali imali smo gdje sjesti, staviti hranu na taj plastični stol, a mogli smo i primiti goste. Točnije, dvoje gostiju jer više stolaca nismo imali. Samo četiri.

Kuhinja je bila prva na listi za kupovinu jer bez kuhinje ne možeš ništa. Možeš spavat' na madracu, sjedit' na podu, ali moraš imat kuhinju.

Beskrajni popis

Kuhinju smo kupili u jednom shopping centru za dva soma kuna.

Da, naša prva kuhinja je koštala dva soma kuna i sad kad pogledam neke stare fotke, fakat je bila nikakva, bila je pomalo ružnjikava, ali u tom trenutku nama je bila totalno fensi jer je bila naša i bila je montirana u našoj kuhinji. U noj su bile naše žlice, naše vilice i naši tanjuri. Pomalo od svega.

Promijenili smo i kuhinju u međuvremenu, a danas kuhinja ima stvarno svakakvih. Čovječe, kakav izbor.

Možeš izabrati i boju koju god želiš. Možeš čak izabrati i boju koja ustvari i nije boja. Ove crno bijele kuhinje brutalno dobro izgledaju.

Tek nakon godinu dana smo kupili bračni krevet. Prvo smo spavali u jednom krevetu – onom za jednu osobu. Nakon toga smo uzeli još jedan takav (moj stari) pa smo ih stavili jedan uz drugog i povezali špagom da se ne razdvajaju po noći. A kaj da vam velim?!

Ekstremna vremena zahtijevaju ekstremne mjere.

Poanta je u tome da kad započneš zajednički život ti treba jako puno love koje najčešće nemaš dovoljno. Prije svega jer moraš kupiti masu stvari, a plaća na poslu je još uvijek ona neka početnička, pripravnička.

Nedostatna za sve što ti treba.

I kad smo konačno skucali neku lovu, otišli smo u Sloveniju po novi krevet jer da – tamo je bio jeftiniji. I prešvercali smo ga preko granice. Ne u smislu da smo ga sakrili pa pokušali prešvercati jer ne možeš baš samo tako sakriti krevet u autu – nije to mobitel ili pikula nego se carinik sažalio nad nama pa nas

je pustio i nismo trebali ništa platiti. Imao je čovjek razumijevanja jer kao što je i sam rekao – i on je bio mlad, i on je jednom davno bio na početku. Hvala striček carinik i ovim putem još jednom.

Nakon kreveta, došao je red na sve ostalo. Konkretno mislim na kućanske aparate, uređaje. Tehniku. Bijelu, crnu, šarenu…malu i veliku.

Treba ti apsolutno sve - frižider, pećnica, ploča za kuhanje, napa, perilica suđa. Nemaš ništa, a treba ti sve.

Kad si bedast kupuješ dvaput

Nemam namjeru ništa uljepšavati, ali kod ovih većih (čitaj: skupljih) uređaja jedino što nam je tada bilo bitno je bila cijena. Što je aparat bio jeftiniji – to je nama bio zanimljiviji.

Sorry, ali trebalo nam je hrpu toga i bilo je bitno da je to još jedna stvar koju ćemo prekrižiti s popisa.

Tom logikom smo se vodili u pojedinim slučajevima i taj način razmišljanja nas je poslije koštao.

Stresa, potrošenih živaca, a bogme i novaca.

Zakomplicirali smo si život, a nismo trebali, ali to valjda tako ide. Mlad si i bedast. Kupiš neki „no name“ uređaj koji vrlo brzo rikne, nemaš garancije, nema servisa i mo'š se slikat. K'o što bi otpjevao Gibonni – Ovo mi je škola.

I drugi puta ću pametnije.

I bogme jesmo. Shvatili smo da na nekim stvarima ne treba štedjeti. Ok, ne treba niti kupovati baš one najskuplje, sve ovisi o budžetu, ali poanta je u tome da odabereš neki provjereni brend.

Ime koje ima tradiciju i koji u konačnici daje garanciju. I ne manje važno - da ima servis u svakom većem gradu, a ne samo na Madagaskaru.

Tako da - ako se možda baš trenutno kućite, odlučili ste se na taj zajednički korak, bravo, čestitam, samo hrabro, ali – budite pametni i pojednostavite si život.

Kad nešto rikne u kući, a rikne vrlo često ako kupiš loše – to zna prouzročiti i neke razmirice u vašem balončiću sreće. Ne toliko da se balončić raspline, ali da hladnjak ili veš mašina mogu biti tema prijepora – o da – mogu.

Život može biti kompliciran onoliko koliko si ga sami zakomplicirate, a ustvari može biti vrlo „simple“. Ta neka jednostavnost, lakoća življenja – taj neki simplicity je nešto čemu treba težiti u svim segmentima pa čak i kod kupovine kućanskih uređaja jer bit će vam lakše. Vjerujte mi.

Dajem si za pravo podijeliti savjet jer nakon više od petnaest godina zajedničkog života neko iskustvo ipak imam.

Onako neuki, mladi i nadobudni bili smo prisiljeni promijeniti gotovo sve kućanske uređaje. I one velike, a i one malo manje. Tako nam je pao grah.

Igre prijestolja u frižideru

Kad se jednom opečeš, i na hladno pušeš i čovjek najbolje uči na vlastitim greškama, ali sve je dobro dok imaš alternativu. I dok postoji rješenje.

Prođe neko vrijeme otkad si zadnji put kupovao kućanske aparate, u međuvremenu se i financijska situacija malo poboljšala, a i ne trebaš kupiti sve odjednom pa onda kako koji uređaj rikne, tako kupiš novi.

I skužiš koliko je tehnika otišla naprijed. I svi te neki uređaji koji si uzimao zdravo za gotovo postaju totalno guba stvari. Guba u smislu da kod svakog frajera izazivaju zanimanje. Gomila je tih nekih gumbića, mogućnosti i opcija koje ti nude. Čudo jedno, a ako voliš gadgete, onda će ti nove generacije kućanskih uređaja biti podjednako zanimljive kao i novi mobitel.

Ono što čini razliku kad usporedim uređaje koje smo imali prije i sada je to što više nema drame u kući oko nekih stvari. Zaista. Po tom „kućanski aparati pitanju“ – sad živimo bez drame.

Uvijek se sjetim hladnjaka tj. frižidera. O je*emti frižider.

Kad sam u najvećoj gužvi, kad ne znam kud bi se prije okrenuo od silnog posla i obveza – eto nje, moje drage gospoje s rečenicom koja mi i danas izaziva stres i prođu me trnci od glave do pete, a ona je glasila: „Ej, treba otopiti škrinju i frižider. Daj molim te to danas riješi“

I dodatak kako me to zamolila i prošli vikend, i vikend prije tog vikenda. I vikend…

Uf.

Naš stari frižider je imao običaj u sebi stvarati led. U jednom trenu sam mislio da smo kupili ledomat a ne friđ. Kako u onom djelu gdje je škrinja, tako i u djelu gdje je frižider pa je onda zadnja strana frižidera bila ustvari jedna velika ledena površina.

Čovječe, isti k'o Zid u Igrama prijestolja, ubi' me ako nije bio copy/paste. I nema gore kad se nabriješ na neku finu sengulu, ali skužiš da je paradajz napola smrznut, paketić šunke se sljubio uz ledenu stijenku, a majoneza je tvrda k'o cigla.

O živote, robijo.

Pa onda otapaš taj frižider, pripremiš lavore, ručnike, krpe…sve što je potrebno da nemaš poplavu u kuhinji, a da stvar ubrzaš jer nemaš vremena čekati cijeli dan da se gospodin frižider otopi – koristiš fen za kosu. O da – to baš ubrzava stvar. Moja ideja.

Imam traume od frižidera i otapanja istog i zato tisuću puta živjela nova tehnologija.

Space shuttle pećnica

Danas mi je frižider najbolji frend jer nema više otapanja. Nema ni kondenzacije u frižideru, a led je postao stvar prošlosti. Moja nova ljubav zove se „prilagodljiva tehnologija“. Svi su uređaji danas pametni, sve je jako smart pa tako i frižider. Točno kuži kak' se ponašamo, koliko puta otvaramo i zatvaramo vrata i on se prilagođava nama, a ne mi njemu. Ima gomilu odjeljaka za razne namirnice pa onda sve skupa duže traje i ne bacamo hranu k'o što smo prije. Volim te frende.

Dok sam se ja borio s frižiderom, gospoja je svoju bitku vodila na drugoj strani kuhinje. Ona se mučila s pećnicom.

Da budem precizniji - s čišćenjem iste.

Neki put kad sam znao doći s posla, uletim u kuhinju i ne vjerujem što vidim i osjetim.

Prije svega ona je bila odjevena kao da nam je kuća žrtva biokemijskog napada jer je na sebi imala sve - rukavice, neku krpu preko usta, maramu na glavi, fertun…, a u kuhinji je sve smrdjelo na kemikalije.

I to onak' – fejst.

Pa dobro kaj radiš?

„Čistim pećnicu – pusti me na miru.“ uz pogled koji je govorio više od tisuću riječi, a ja sam samo iščitao – bježi koliko te noge nose i vrati se za par sati, nekoliko dana. Nikad. Whatever.

Ne diraj lava dok spava i ne gnjavi ženu dok čisti pećnicu.

Kad smo u kuću dofurali novu pećnicu, pa to je bila prava renesansa jer tu me reži ako nije istina, naša pećnica može sve što i space shuttle. Sve. Baš sam s guštom pročitao upute.

Uvijek čitajte upute prije prvog korištenja. Uvijek. Nemojte bit' naivni jer niste ni svjesni što vaš uređaj sve može.

Ono čime je gospođa bila oduševljena, čak i više nego trenutkom kad je upoznala mene, je opcija pećnice koja se zove „samočišćenje“.

Ja sam se naklonio našoj pećnici nakon prvog samočišćenja jer to ide fakat brzo. Ubaciš malo vode unutra, stisneš gumb koji treba, poslije samo obrišeš i voila – gotovo.

Pa kaj to nije divno?

Poslije smo čuli i nešto što ide uz pećnice, a to nešto zove se piroliza. Piro čega. Kaj?

Ustvari je stvar vrlo jednostavna, izvadiš sve iz pećnice, klikneš na pirolizu, a vrlo visoka temperatura doslovno spali svu masnoću. Pa daj ti reci?!

Ono što mi je fantastično kod sve te nove tehnologije jest to što zaista štedi vrijeme, a u ovo ludo užurbano vrijeme – svaka slobodna minuta nam puno znači. Umjesto otapanja frižidera ili ribanja pećnice, bolje otići na kavu, u šetnju, poigrati se s klincima.

Svaki uređaj ima neku svoju specifičnu priču i o svakom bi se dalo mnogo toga napisati. Na primjer, kako smo evoluirali od najobičnije pegle do parne postaje. O perilicama da ne govorim.

Neki drugi put.

U svakom slučaju, gledaj na to da si maksimalno pojednostaviš život jer današnja tehnologija ti to omogućuje.

Zaista. Samo - pojednostavi život. I uživaj.