Pravi uspjeh ne znači imati gomilu novaca, nego slobode!

Protekli sam tjedan bio u raju. Samo četiri dana, ali kad ste u raju, izgubite pojam o vremenu jer možete okusiti puls vječnosti. A upravo mi to daje okus otvorene ceste s vidicima koji kradu dah. To sam osjetio i prije pola godine kad smo sa sićušnim gradskim autom prelazili Ande. Maleni stvarno nije dizajniran za takvu avanturu pa se na dijelovima mučio, ali mi se nismo nimalo mučili. Jer mi jesmo dizajnirani za takvu avanturu. I Maja i ja kao par, ali i mi svi kao ljudi. Dizajnirani smo za življenje svojih snova. Nismo kreirani za vječno udovoljavanje drugima, slušanje nečijih naredbi i življenja po tuđim pravilima, nego za kreiranje svojih! Kreirani smo da bismo plesali u svom ritmu i po svom ritmu, a jedna od mojih omiljenih koreografija uključuje otvorenu cestu. I zato redovito kreiram takve trenutke.

Medeni mjesec proveli smo na Aljasci želeći provjeriti koliko je realna atmosfera Života na sjeveru? BTW., jest, svi su u svom filmu i tek djelomično sudjeluju u našem. A ni tada ne glume i to je genijalno doživjeti. A bilo je genijalno doživjeti i nekoliko stotina pustih kilometara između Anchoragea i Valdeza. Uživao sam u zavojima i čistoj prirodi, iako nisam uživao u našoj gladi jer smo krivo procijenili koliko će nam vremena trebati. Ali zato smo nabasali na neki rudnički gradić, izvukli kuhara iz njegove rupe i zamolili da nam spremi bilo što. Iskreno, jeo bih i bakar, ali spremio nam je najfiniji mogući sendvič s topljenim sirom jer je to jedino što je imao. I danas se sjećam tog okusa u kojem je elegantno stopljena osjetna količina masti, olakšanja i finoće. Slične smo avanture imali i vozeći se tisućama kilometara po Norveškoj, Islandu... ma realno, obožavam i kada imam promocije na krajnjem jugu pa siđem
kod Splita i nastavim magistralom. Ajme majko, ljepote! Pa unutrašnjost Istre sa svojim otvorenim tamno-zelenim zavojima... I razumijem da to možda nije gradivno tkivo vaših snova. Možda vi sanjate o nečemu što meni uopće nije primamljivo i to je sasvim u redu. Jedino nije u redu svoje snove staviti na čekanje. Jer tada vam je život na čekanju. Snovi se trebaju živjeti. Jedino tako možeš imati život svojih snova!

Mi to definitivno ne radimo pa smo tako prošli tjedan išli u osvajanje legendarne Grossglockner ceste. To je bio Majin poklon za mene. Božićni, rođendanski, više ni sami ne znamo, ali dala si je truda i istražila najbolje europske ceste i rekla da me vodi na jednu od njih. Odnosno vodi nas, jer realno, i ona uživa u tome tako da se dobro dosjetila.

Upravo zato što je to njezin poklon, čitavo je iskustvo bilo još posebnije. Upravo zato što me poprilično dobro zna u dušu, što zna od čega mi se srce naježi. Zato se i toliko organski naježim kad pročitam grozomorne tvrdnje poput nedavne patera Ike Mandurića da ženi „nije dano razumjeti što muškarac nosi u srcu“. Bilo je u tom Facebook postu previše bisera koje ću možda drugom prilikom adresirati, a bazično se svodi na to da nam je bilo najljepše kada su muškarci i žene imali jasne i drastično različite uloge, kao u dobrim, starim pećinskim vremenima. No ovu kolumnu ne želim vezati za išta što smrdi na noćnu moru, radije ću o snovima.

Jer meni je to jedna od mjera bogatstva. Lako za pare, lako za nekretnine... Neki se ministri u našoj vladi sigurno neće složiti s time, ali za mene se bogatstvo ne mjeri u novcima ili prenamijenjenim pašnjacima.

Bogatstvo je imati partnericu koja te voli i solidno poznaje.

Bogatstvo je imati prijatelje s kojima možete podijeliti svoje gušte, kao i ponore.

Bogatstvo je i imati prijatelja koji će ti posuditi svoj roadster jer moj auto stvarno nije stvoren za planine. Igore, druže, hvala!

Bogatstvo je i imati takve poslove da zapravo možeš čekati povoljnu vremensku prognozu i onda se zaletjeti do austrijskih Alpa.

Bogatstvo je imati slobodu da većinu dana organiziraš prema sebi, a ne sebe prema danima. Da dobrim dijelom sam kreiraš raspored, a ne da ti raspored kreira raspoloženje. Možda ću zbog toga imati koji euro manje u džepu, ali će mi zato srce imati mnogo više autentičnih iskustava.

Bogatstvo je doživjeti veličanstveni slap Krimml, biti okružen s tisuću drugih turista, ali imati dojam da ste sami. Jednako kao što je sjajno imati poriv otisnuti se na neki pusti trail Baumgartlkopf na kojem smo i doslovce bili sami, a okruženi onim vidicima zbog kojih je lakše povjerovati u postojanje Boga.

Zato vjerujem da pravo bogatstvo nema baš nikakve veze s ičim materijalnim. Fućkaš pune džepove ako ti je duša prazna! Tome snovi i služe. Ne da zaroniš u maštu i pobjegneš od stvarnosti, već da ti stvarnost ispune iskustva u kojima ti se duša nakostriješi od ljepote!

Osim na BlogBusteru, Brunu možete pratiti na Facebooku, Instagramu i YouTubeu!