I ja sam jedan od roditelja koji je emotivno doživio prvi dan škole. Naša malena krenula je u 4. razred i sve ju je teže nazivati malenom.
BRUNO ŠIMLEŠA:
Škola za život djecu savršeno ohrabruje za život. Ali u Irskoj!
Iz škole se vratila preplavljena dojmovima, pričajući sto na sat, s osmijehom od uha do škole.
Moj je osmijeh bio nešto manji. Jer jučer je konačno lansirana dugo očekivana Škola za život koja zvuči savršeno - manje bubanja, više kritičkog promišljanja, lakše torbe, obavezna informatika u 5. i 6. razredima... Sve zvuči odlično na papiru, ali u to je savršenstvo teže vjerovati nego npr. da jednorozi postanu razrednici. Doduše, u jednoroge je ipak nešto lakše vjerovati!
Kažu da je cilj Škole za život djecu pripremiti za tržište rada i realan život u Hrvatskoj. Iako nenamjerno, to će im savršeno poći za rukom. Npr. sada će već i osnovnoškolci naučiti da postoji velika razlika između onoga što političari govore i onoga što rade, a to će ih doista izvrsno pripremiti za realan život.
Moja je generacija bila tupava do 30-e, mnogi su i dan-danas lakovjerni, ali ova će generacija već u osnovnoj školi naučiti da neki političari lažu jer tvrde da je s obrazovnom reformom sve u savršenom redu, a njihova je škola u neredu.
Lako bismo mogli zaključiti da su naše škole iznimno napredne. One su toliko napredne da im čak ne trebaju ni neki udžbenici. Naši su genijalci otkrili kako djeci izravno ubrizgati znanje pa su shvatili da im udžbenici samo smetaju. Zato i torbe mogu biti lakše obećanih 30 posto. Pa naravno da su torbe lakše kada nemaju neke udžbenike!
Nedostaju čak i u školama u kojima će se provoditi tzv. ekperimentalni program. Što je i logično. Pa ima li boljeg eksperimenta nego informatiku poučavati na temelju proizvoljne inspiracije jer udžbenici nisu spremni? A svi znamo da su roditelji oduševljeni kad se eksperimentira s njihovom djecom. No, s druge strane, možda učenici postanu toliko dobri pa će kreirati program koji bi mogao procijeniti kada će udžbenici konačno stići u učionice. Takva neozbiljnost je fantastična jer će učenike savršeno pripremiti za realni život u Hrvatskoj u kojoj se 53 milijuna eura za projekte dodijeljuje najbržem prstu. Što će ti programiranje, planiranje i razvijeni intelekt kad je sve što trebaš imati nervozni prst.
Mnogim školama nisu dostavljeni ni tableti pa roditelji imaju sve predispozicije da nastave piti tablete. Bitno je samo da su djeca izložena nečem tabletastom...
Uz sve to, neki se učenici vraćaju u škole koje preko ljeto nisu renovirane do kraja pa će djeca prve dane provesti uz romantične ritmove bušilica, ali i to će ih pripremiti na realan život u Hrvatskoj jer će tako ubuduće lakše prihvatiti da neki lokalni kauboj gradi vikendicu pokraj gradske plaće i to usred srpnja.
Naravno da to nije pravilo, ali neke će učenike dočekati novi profesori koji sigurno nisu bili najbolji izbor, ali eto, nečiji su rođaci ili su u ispravnoj stranci. Ovo je prilika da djeca utvrde jednu od najvažnijih hrvatskih lekcija i odmah nauče što je uhljeb.
Zapravo, mogli bismo kreirati potpuno novi predmet Uhljebnička kultura jer to će ih itekako dobro pripremiti za tržište rada. Neka znaju da često nije presudno imati izvrsne ocjene i razvijati svoje talente. Ključno je imati strica. Ili kuma. Pa će te on lijepo zbrinuti. Da možeš cijeli život ne raditi. U miru uhljebničkom.
Npr., moja se generacija čudi liku iz Vrgorca koji je dobio otkaz jer je bio lijeni uhljeb i stalno je visio po kavama, a on se brani izjavom: Pa što, nisam ja jedini, i drugi vise po kavama!? Od ljepote te logike trebaju se nakostriješiti svi IQ bodovi svim razumnim ljudima. Ali želimo li djeci doista pomoći da se snađu na hrvatskom tržištu rada, trebali bismo im odmah servirati nekoliko uhljebničkih maksima „Jer ti znaš čiji sam ja sin“ (i da, namjerno piše „jer“). Ili pak „Meni su kazali da ako cila moja obitelj glasa za ove, jać' dobit' posa'“. Ili zapravo, neka samo vježbaju predavanje članske iskaznice. Prilikom predaje dokumenata koji se traže u natječaju, na vrhu neka samo prilože člansku iskaznicu. Ako ih naučimo osnovama uhljebništva sigurno će im biti lakše na tržištu rada!
Sve ih ovo savršeno priprema za život u Hrvatskoj, ali mnogo važnije, zapravo ih ohrabruje za život u Irskoj.
Jer mojoj je generaciji dozlogrdilo tek kad su vidjeli da obitelj ne može živjeti od dvije pošteno zarađene plaće ili da umjesto njih napreduju nesposobnjakići koji imaju utjecajnog rođu ili da desničarski marginalci u našem društvu uopće nisu na marginama ili da se govor mržnje opravdava bijednim izgovorčićem kako se radi o slobodi govora ili da je korupcija toliko uobičajena da si začuđen kad netko ne primi mito... Mojoj generaciji trebalo je sve to da sreću potraži u uređenijim zemljama, a naši klinci uopće neće gubiti vrijeme. Njima će se odmah jasno dati do znanja što ih očekuje.
I razumijem da pri pokretanju neke reforme ne može sve biti savršeno, ali ovo je prešlampavo. Jer ovako organizirano školstvo doista ih savršeno priprema za realni život u Hrvatskoj. I zato nije ni čudo da će mnogi od njih budućnost vidjeti u Irskoj!
Fotografija: Nina Đurđević
Osim na BlogBusteru, Brunu možete pratiti na Facebooku, Instagramu i YouTubeu!
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
