Obožavam izlaziti sama. Postoji nešto u tim samotnjačkim izletima što me nevjerojatno uzbuđuje. Spremanje za takve izlaske ima drugačiji okus.
NINA BLJAK:
Što kada bi muškarci i žene na jednu večer zamijenili uloge?
Prvi puta sam izašla sama kada sam doselila u Novi Sad. Nisam znala nikoga. Živjela sam s dvije rođakinje koje su izlazile na mjesta koja meni nisu bila zanimljiva i milijun opcija vikendima.
Stan koji sam šest godina nazivala domom nalazio se u blizini kineske četvrti koja je bila prepuna klubova i hala. Sjećam se da su svirali Pasi i nisam to htjela propustiti, ali nisam imala prijatelje koji bi ispijali pivo sa mnom i izbjegavali šutku jer – ipak smo prestari za takve vrste plesa.
Nikada me nije posve napustila ona pankerica koja se šišala na ćelavo pa zbog nje i danas volim otići na dobar koncert.
Moja me Jovana odvela do kineske četvrti, previše puta zabrinuto pitala hoću li biti OK i hoću li se znati vratiti pa je otišla svojim putem. Bio je to moj prvi izlazak u Novom Sadu i prošla sam ga bez pratnje. Kasnije sam to počela prakticirati češće i nikada nisam požalila. Ako se nekome ne da na koncert ili žurku na koju ja želim ići, to nije razlog da ostanem doma.
Izađem sama i svaki se puta odlično zabavim. Često me pitaju kako se ne bojim i što bi se dogodilo da me netko napadne. Na to uvijek odgovorim da je najčudnije što mi se dogodilo za vrijeme samotnjačkog izlaska bilo kada mi je neki tip dao svoju vizitku. Ni danas ne razumijem što je to trebalo značiti. Više su frajeri bili ljigavi kada sam bila u društvu.
Možda ljudi, kada izađeš sama van, misle da si prevelik freak pa te zaobilaze?
Nije ni bitno i, zapravo, nije tema kojoj se želim posvetiti. Ovu kolumnu posvećujem svim ženama koje su se nekada srele s ljigavcima koji ne znaju što je kultura.
Ne nosim grudnjak godinama. Oslobodila sam se tog oklopa jer ne vidim smisao u nošenju nečeg što me steže, stišće i nervira. Ako baš moram, nosim top. Postoje ljigavci koji misle da nenošenjem grudnjaka pozivaš na seks. Prošli sam vikend srela jednog takvog i zgrozila se.
Susreli smo se na ulazu u WC. Moje sise i ja gledale smo svoja posla, a ljigavac je gledao u nas pa doviknuo
- Di ti je grudnjak?
Zbunjena i zaprepaštena rekla sam mu da ga, kao što vidi, nemam, a on me mrtav ´ladan pitao smije li ih polizati.
- Mami svojoj liži sise!
Rekla sam ljutito i otišla do svoje ekipe.
Ljigavac se vratio nakon nekoliko minuta i neprestano buljio u mene pa se u jednom trenutku počeo oblizivati i namigivati mi. Pokazala sam mu srednji prst i vrlo brzo otišla doma. Nisam bila sigurna je li to do previše cuge, kućnog (ne)odgoja ili nedostatka seksa, no kako god okrenula, opravdanje za takvo ponašanje nisam mogla pronaći.
Sutra sam cijelu situaciju komentirala s najboljim prijateljem i zapitala se što bi se dogodilo kada bismo se mi, žene, jedan izlazak ponašali kao ljigavci s kojima se prečesto srećemo. Ja mislim u slikama pa sam si vrlo brzo složila cijeli taj film u glavi.
Izlazim van s još pet prijateljica. Prije nego smo došle u prepun klub, cugale smo u lokalnoj birtiji. Decibeli i promili su recipročni, sa svakom smo cugom glasnije. Na putu do kluba vidimo zgodnog frajera. Jedna od mojih dobaci mu da je baš dobar komad, a ja ga uhvatim za dupe prije nego ga zaobiđemo. On stoji zbunjen i preplašen, jer ipak nas je pet i ne može nam ništa pa je bolje šutjeti.
U klubu, dok se guramo do mjesta na koje ćemo se ugnijezditi, diramo svakog frajera po nogama i guzi jer – zašto, jebeno, ne!? Nećeš valjda ne iskoristiti gužvu za pipkanje.
Nitko neće znati da si ti! Kasnije, kada se baš dobijemo, plaćamo cuge likovima bez da smo ih pitali i mislimo da im zbog toga imamo pravo reći da im se nešto ocrtava na hlačama.
One hrabrije, odnosno pijanije, otvoreno će pozvati na seks jer je jasno kao dan da frajer želi one night stand, inače se ne bi toliko sredio. One koje nisu uspjele biti hrabre ni nakon alkohola, gledat će sa strane i oblizivati se poput onog mog ljigavca. Komentirat će likove kao da su predmeti i to toliko glasno da će ih čuti i oni pa će se pokušati maknuti na sigurnije mjesto.
Mjesto koje, zapravo, ne postoji jer sve vrvi od predatorica. Sve ćemo se vratiti doma „praznih ruku“ jer nitko ne voli kada si napadan. Svaki pravi gospodin voli kada se dama potrudi oko njega. Zar ne? Pitam se što bi se dogodilo kada bismo samo jedan izlazak bile ovakve.
Što bi učinili muškarci kada bi se uloge obrnule samo na kratko? Uvjerena sam da bi se rijetko kome to svidjelo.
Nemojte me krivo shvatiti, nemam ništa protiv seksa za jednu večer. Ne mislim da su žene koje to rade kurve. Ne mislim ni da ljudi ne bi trebali flertati u klubovima i za vrijeme izlaska. Mnoge su se ljubavi rodile na plesnom podiju, no sigurna sam da niti jedna nije počela s – mogu ti polizati sisu. U svijetu u kojem je većina bljak, biraj biti kulturan jer Bljak je dozvoljeno samo kao umjetničko ime.
Fotografija: Marko Halas
O autorici:
Nekada žena, nekada djevojčica. Vjerujem u (svoje) snove, ljude i dobrotu. Iako više volim knjige, oduvijek živim u svom filmu. Moje avanture možete pratiti na blogu, instagramu i fejsu.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
