Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Top 5 stvari koje sam naučila otkad sam postala majka

None Foto:

Kada postaneš mama, toliko toga se promijeni. Dinamika veze, tvoj odnos prema svijetu, odnos prema samoj sebi i cijeli sustav prioriteta.

Odjednom imaš to malo biće kraj sebe, to biće koje samo jede i spava i nema pojma da je zaslužno za kompletan zaokret života ljudi oko njega.

I kada postaneš mama, pripremiš se na sve što bi trebalo doći. Znaš da odjednom moraš naučiti toliko toga, a prvenstveno kako funkcionirati u ‘snađi se, druže’ modu većinu vremena. Lako je naučiti ono što se ‘mora znati’ oko bebe. Pelene, hranjenja i kupanja obavljaju se bez razmišljanja već nakon par dana, a po tom sistemu se razvijaš jednako kako se razvija beba. Što je beba veća, mama je bolja. Iskusnija, konkretnija, smirenija.

Ali uz bebu mame vole zaboraviti da se promjene događaju i njoj samoj, njenom životu pogotovo. To se lako zaboravi na porodiljnom jer život teče nekim drugim tokom. Vrijeme se mjeri bebinim bioritmom, a sve obaveze mogu čekati - dok se za njih ne pronađe vremena.

Samo što onda prođe porodiljni. I život se vrati u normalu, a mama ostane ni na nebu ni na zemlji. Jer stari život ti je pretijesan da se uvučeš u njega s novim raskošnim post-baby oblinama, a ovaj novi ne izgleda kao išta što bi ti prije navukla na sebe. I zato ga moraš prekrojiti po sebi. Sagledati što je sve to što se promijenilo i kako se nositi s tim. Kako se prilagoditi? Kako uzeti sva nova znanja i iskoristiti ih?

Ovih pet stvari sam ja naučila o sebi od kada nosim tu ponosnu krunu žene-majke-kraljice, i one su zaslužne za to što se dobro osjećam u ovoj ulozi:

Prioriteti se smiju promijeniti

Ok, ovo nije toliko neočekivano. Svi znamo da je normalno da nećemo bebino spavanje staviti na listu iza odlaska u kupovinu, ali to nisu jedini prioriteti o kojima govorimo. Mame zaboravljaju da je njihovo mentalno zdravlje odjednom vrlo vrlo visoko na listi prioriteta. Što znači da se ostatak liste poremetio i imamo pravo napraviti preraspodjelu. Smijete željeti vikend kada baka uzme dijete – ostati na kauču u pidžami. Ne morate partijati ako vam se to trenutno ne da. To ne znači da ste odjednom babac na samrti. To samo znači da sve što ste prije smatrali sastavnim dijelom vlastitog identiteta, to više ne mora biti. Bez da vam ugrožava taj isti identitet.

Ja sam uvijek mislila kako pomalo ostavljam dojam badassa, kako mi nije stalo ni do ičijeg mišljenja i kako sam pubertetski anti-protivna. I kako sada biti to isto kada mi je prioritet organska i svježa hrana za vlastito dijete (koju sama pripremam) umjesto takeouta, kada trčim kući čim dođe djetetovo vrijeme za spavanje umjesto da zatvaram birceve, kada umjesto crnih korzeta za ‘izlazak van’ obuvam tenisice i razvučenu majicu? Jesam li to i dalje ja?

Apsolutno. Jer ja sam i dalje ista osoba. Samo sada cijenim neke stvari za koje prije nisam znala. Sada mi je prioritet obiteljski život umjesto cuge s poznanicima do dva ujutro, sada mi je prioritet doborobit moje obitelji umjesto šetnje po šoping centru. Sada sam samo najopakija mama na igralištu, umjesto najžešća treba u Jabuci. (I jedno i drugo je debelo preuveličano, ali molim vas da me pustite da živim u toj maloj laži.)

Moje vrijeme je samo moje

Samo ja raspolažem svojim vremenom. I prvi put u životu nemam grižnju savjesti zbog toga. Nema onog ‘ja sam loša osoba jer nisam otišla na rođendan malog od sestrične od prve susjede nego sam ostala gledati TV u pidžami’. Jer vremena imamo sve manje i sve brže prolazi. Što znači da i kada imam vremena za svoje dijete, ne trošim ga na druge budalaštine. To znači da sam prestala volontirati u ovom period života. To znači da se farbam rjeđe i u prirodniju boju jer mi se ne sjediti u salonu četiri sata. To znači da se ne javljam na telefon kada procijenim da mi ne odgovara tajming. To znači da tjednu kupnju obavljam preko web shopa.

Da, čak i kupnju namirnica jer mi ne pada na pamet izgubiti dva sata u prometu, traženju parkinga, stajanju na blagajni i ponavljanju cijelog postupka sutra. Jer sam, naravno, nešto zaboravila. Prvi put imam osjećaj da mi je vuk sit i ovce na broju – kliknem na Konzum Klik i sve riješim. Spisak pišem danima i muž me ne zove na facetime da mu govorim ‘ne te špagete, lijevo, lijevo, da, te, uzmi dvoje.’ Ako to nije raj, ja ne želim znati što je.

Jednako tako imam termine za sebe. Meni je to važno i zato postoje. Termin za gym, za pisanje, za komunikaciju na društvenim mrežama. I taj se termin poštuje jednako kao poslovni sastanak: tamo sam da odradim svoje i ne gubim vrijeme na nešto drugo.

Multitasking nije uvijek ono što misliš

Kao mlada cura u dvadesetima, puna elana i strasti za životom, mislila sam da što više stvari mogu obaviti sama, znači da sam sposobnija. Samopouzdanija. A onda sam putem izgubila elan (šalim se, vjerojatno ga nikada nisam ni imala) i shvatila sam da sam pametnija i mudrija ako rasporedim poslove. Ne ‘multitasking’ kao ‘pusti me, mogu sama’, već kao ‘hajdemo vidjeti tko sve može odraditi nešto za nas’. Znate što je pravi multitasking? Kad mi netko donese onih šest tona vrećica iz Konzuma koje sam naručila, dok ja trčim za Moranom na biciklu. Je, vrlo je šarmantno sedam puta ići do auta i psovati sve po spisku dok vuknjarim karton mlijeka, karton mineralne i još pet pakovanja po pola kile mesa, ali je nekako puno simpatičnije kad – ne moram. Jer ne moram!

Muž mi je zdrav i snažan muškarac, tek ušao u tridesete. A dijete mi je vesela i pametna četverogodišnjakinja. Nitko od njih nije nesposoban. Posao se jednostavno treba rasporediti, a žena jednostavno treba naučiti da nije njen posao odrađivati sve. Treba se samo promaknuti u obiteljskog project managera. Lijepa titula, pogotovo ako zbog nje uspiješ ugurati koji termin za pedikuru u svoj raspored.

Mama ne poništava ostale žene

Jer svi se mi sastojimo od nekoliko ‘osoba’. Sve smo mi i mama i ljubavnica i prijateljica i tetka i kći i radnica i kuharica. I štošta. Ali kada postanemo mame, imamo tendenciju gubljenja vlastitog identiteta. Jer se osjećamo previše odgovorno da bismo bile partijanerica. Previše aseksualno da bismo bile ljubavnica. Previše umorno da bismo bile kvalitetna radnica. Ali opet, mi to i dalje jesmo, i potiskivanje ostalih identiteta samo će dugoročno dovesti do gorčine, predbacivanja i nezadovoljstva. Ne smijemo gušiti same sebe.

To je možda najteži korak jer zahtjeva konkretan rad na sebi i ne može se riješiti u nekoliko klikova, kao cijela kupnja na Konzum Klik webshopu. Nema tog trampolina koji možete naručiti, a da vam riješi ovakav problem. Osjećate se smiješno u sexy rublju nakon poroda? Nema problema, vi kupite negliže – sakrit će više. Ne možete se sastavitit s vlastitim mislima od umora na poslu? Nema problema, vi uključite onaj multitasking odozgor pa da vidiš kako se skupi vremena za odmaranje nakon što izbacite iz rasporeda šoping koji je obavljen virtualno, baku koja je odvela dijete na onu predstavu umjesto vas, a muž skuhao ručak jer je na njemu red. Ni prozori nisu toliko prljavi koliko vasa svekrva misli, mogu pričekati. Čitanje nekog ženskog ljubića na kauču učinit će više dobroga i za vas i za brak nego što će ikada učiniti čišćenje tih prokletih prozora.

Sretna mama znači sretnu obitelj

Sve ove točke zapravo tvore ovu zadnju, najvažniju. Da mi je ostalo više mjesta za tetoviranje, ozbiljno bih razmislila o tom sloganu. Sretna mama znači sretna obitelj. Ja sam se zaista na početku trudila raditi sve po pravilima, sve po listama na internet majki, sve po uzoru na knjige o majčinstvu. I gurala sam dok se nisam raspala. Jer lako je praviti svježu kašicu od organskih proizvoda ako je to jedina obaveza koju imate u danu. Ali nikome nije. A kada sam se raspala, upalila mi se lampica.

Nije moralo biti tako. Zaista nije. Moje dijete provodi vrijeme sa mnom čak i dok skače na gore spomenutom trampolinu, a ja kraj nje pijem kavu i čitam knjigu. Ne moram uvijek biti u sve uključena 100%, i ne mora sve biti obavljeno sada i odmah. Osim toga, ponekad je toliko zdravije i pametnije napraviti te proklete liste za kupovinu i prebaciti svoj posao na drugoga, a zatim pobjeći sat vremena na plivanje. Na čišćenje lica. Na taj četverosatni ‘jednom u šest tjedana’ termin kod frizera.

Jer oprani prozori će već sutra biti prljavi, ali vi nećete biti umorni i istrošeni ako si date oduška tu i tamo. I to je najveća tajna sretne obitelji. Ako su pojedinačni članovi zadovoljni. A oni su zadovoljni ako ne dozvole da ih uguše obaveze i da ih društvene norme pregaze. Ako si dozvole hedonizam taman u mjeri da se osjećaju da nisu robovi života. To je ponekad teta čuvalica, ponekad čaša vina pred TV-om, ponekad kupovina preko interneta s dostavom ravno na stol. Takva vrsta hedonizma ono je što svima treba.

Jer obitelj nije skupina ljudi koji grcaju pod omraženim obavezama. Već zajednica ljudi koji zaista uživaju biti zajedno. I tvore malu sretnu obitelj. Osim kada je mama u PMS-u, ali to je sad neka druga priča.

O autorici: 


Zovem se Maja Marić, službeno sam profesor hrvatskog jezika i novinar, neslužbeno mama i expat, a u potajno u sebi prikriveni tetovirani alternativac. Kako živim 'u glavi' oduvijek, pisanje je bilo moj ventil u kojem imam potpunu slobodu reći sve što mi je na umu. Radilo se o labirintima obične svakodnevice ili kompleksnim društvenim kretanjima. Sve što vas zanima o meni, možete saznati u mojim tekstovima na blogu. Naravno, za one 'koji žele znati više', uvijek su tu i sveprisutni Instagram i Facebook page