Jedan bivši koji me tretirao kao govno mi je rekao: ''Šta, pa bar te ne tučem, šta bi ti htjela?'' Dakle, muškarci misle da je žena u vezi sretna ako je se ne tuče. A što je s vašim pijančevanjima, što je s vašim ponašanjima prema nama koja liče na ponašanje prema vašoj majci, što je sa zanemarivanjem, što je s neslušanjem onoga što imamo za reći, što s je noćnim razgovorima s vašim bivšima? Kad bi se mi žene ponašale prema vama muškarcima barem upola onoliko loše kao što vi tretirate nas, katapultirali biste nas kroz vrata i zaključali se tri puta iznutra, a stvari nam bacili kroz prozor. Navest ću tri primjera mučenja:

Sindrom nepreboljene bivše

Glupa ja Nika Ostoićka. Nisu me bez razloga u osnovnjaku zvali glupa Ostoićka. Provela ja skoro šest godina u vezi s likom opsjednutim svojom bivšom. I to ne u osnovnjaku nego u odrasloj dobi. Njega ćemo zvati lik, a njegovu bivšu Jenny. Zvat ćemo je Jenny jer je Engleskinja, a pokupio ju je negdje u Rotterdamu gdje su oboje studirali i po završetku svog lažnog privatnog faksa za bogatu djecu preselili se njemu u Zagreb. Jenny si je u roku pet minuta našla ljubavnika i to dok je šetala psa u psećem parkiću što znači da si je našla prvog čovjeka s ceste. Lik je za aferu saznao od susjeda i bio toliko očajan da je Jenny odlučio dopustiti da ima ljubavnika. No, Jenny nije bilo do lika nego se preselila k ljubavniku i u njegovom blatnjavom dvorištu od 10 kvadratnih metara napravila nekakvu ilegalnu uzgajivačnicu polarnih pasa. To sa psima je bitno za moju priču. Lik je ubrzo nakon toga upoznao mene and... We fell in love i uskoro je to postala veza. No, kakva veza! Nekad bih se probudila noću da popijem gutljaj vode i zatekla lika kako u krevetu plače. Jeca. Plače zbog Jenny. Jenny se u međuvremenu udala za onog tipa i rodila mu dvoje djece. Kad je saznao za prvu njenu trudnoću, lik me cijelu noć i jutro jebao s tim plačući mi na telefon iako sam mu 62 puta objasnila da ja sada ne mogu voditi taj razgovor jer popodne držim govor koji snima televizija na promociji jedne knjige. On je plakao jer Jenny s njime nije htjela dijete.

Zatim se sjetio da nek mi imamo dijete što prije. Nisam glupa baš jako, pa mi je bilo jasno da on želi hitno dijete tako da se natječemo s njom, da naše dijete bude ljepše i pametnije. U nekim trenutcima sam pomišljala da mu se ja istinski niti se sviđam nego da služim samo kao sredstvo da Jenny bude ljubomorna (iako ju je boljela ona stvar) jer sam znatno zgodnija i cijelu glavu viša od nje.

Je li on ikad volio mene, isto ne znam. Jenny je bila treća osoba u našoj vezi i tako se i ponašala. Kako su ona i njen muž bili ono što se zove bijelo smeće, nisu imali love pa je ona tako nenajavljeno dolazila u likov stan, primjerice na internet!? Jednom je došla po nož za kruh i lik joj ga je dao. Rekoh mu da, s obzirom na što mu je napravila, jedini nož koji može dobiti od njega je onaj u vrat, ali nije me slušao jer... Sve za Jenny. Kad je zatrudnjela s drugim djetetom što je učinila zato da potvrdi brak jer nije bilo bajno, počela je manično zvati lika neka on uzme dva od njenih šest pasa. Naime, biti trudnica  i imati šest pasa je dosta komplicirano, a osim toga, ta dva se trebala riješiti jer su bili već prestari za rasplod. Ja za to nisam htjela čuti jer već smo imali jednog velikog psa,  a osim toga ne dopuštam da tuđi problemi s psima postanu moji problemi.

No, lik je ipak uzeo jednog od ta dva psa. Uzeo bi oba da ja nisam prijetila prekidom. Ovog je uzeo ne jer ga je htio nego jer je to Jenny zatražila. Što se zatim dogodilo? Onaj drugi pas je mistično slomio vrat u Jennynom dvorištu. Lik i ja smo mislili i bili u to sigurni, da su ona i muž tog psa ubili. Onda je lik hodočastio kod nje da je tješi zbog mrtvog psa. Samo je čekao razlog da ode kod nje.

Kasnije je pak od nje kupovao pseću hranu, istu onu koja se prodaje u svakom pet shopu, ali on je morao kupovati od nje da bi je imao razloga viđati. Ja sam oko svega šizila, bilo mi je dosta te žene. Prekidali smo zbog nje sigurno deset puta, jednom smo se potukli na ulici, jednom sam zbog nje razbila mobitel. Uz sve, ona je imala ekskluzivno pravo na njegovo vrijeme pa ga je tako zvala u svako doba dana i noći. Na kraju je meni pukao film i ja sam ga ostavila. ''Ostavljam te zbog Jenny jer ti si mene davno napustio zbog nje'' - on je tada plakao, a ja sam mu rekla: ''Ti samo znaš plakati kad je prekasno. Gdje si bio kad su se popravljale stvari?''

Od tada su prošla tri mjeseca. Da, to je relativno svježe i lik me redovno zove i plače, dolazi mi zvoniti na vrata i sjediti u haustoru, hoće me natrag. Prekasno je, frende. Neprijatelju. Našao si je neku novu curu, neku sirotu i veza je odmah propala jer je njoj trubio o meni. Ja sam postala nova Jenny. A ta nova cura bila je pametnija od mene pa je na vrijeme pobjegla. Neki frajeri su očito ovisni o patnji za bivšima i to je više nego loše za novu vezu jer... Nije udarac sve što boli, ovo ženu boli više od zidarskog šamara.

Sindrom nove žene

Marijana, slatka mala Marijana... Tebe ću čekat ja dok ne svane dan... Tako nekako ide pjesma. A meni je u mojoj vezi Marijane bilo preko glave. Moj dečko je upoznao svoju susjedu Marijanu i zajedno su šetali pse. Marijana je bila vrlo ružna, prirodno crvenokosa s povelikim nosom, ali podsjećala je na njegovu bivšu pa dakle... Tip ima svoj tip, ne? Nekad me zbog toga vrijeđalo što mu se sviđam ja jer očito ima jako loš ukus u žene.

Marijana je kod njega dolazila na filmove, na večere - na meksičku, kinesku, japansku, tajvansku. Donosila mu je prepeličja jaja, a on dadiljao njenog cucka. Dobrosusjedska idila. Ja sam se držala one ''drž neprijatelje blizu'' pa sam joj poklanjala odjeću jer kao model dobijem dosta besplatne fora odjeće. Nisam uopće trebala, ali glumila sam joj prijateljicu. I patila. Govorio mi je da se druži s Marijanom jer ga više intelektualno zadovoljava i razumije nego ja. To boli, znaš, govno jedno?

U nekoj fazi mi je govorio da se druži s njom iako s njom fizički nema ništa jer on i ja više nemamo redovan seks. Kako bi ga imali, koja žena bi se navlažila znajući da se njenom muškarcu sviđa druga? Koja žena? Ja sigurno ne. Njegovo prijateljstvo (?) s Marijanom bivalo je sve bliskije. Ona je krenula s njim u teretanu, upisala se na krav magu jer on to trenira, išla jutrima s njim na trčanje... Iliti ulizivanje nivo 9000, kako bi se gejmerski reklo.

Ja sam glumila njenu prijateljicu, ona je glumila moju, iako nam se objema povraćalo. Ona je htjela oteti njega jer je situiran i useljiv, a ona je samohrana majka dvoje klinaca. Tražila je oca djeci. Taj čudan i za mene vrlo mučan odnos se odužio i doveo do toga da je Marijana odustala od mog lika i počela se zabavljati s njegovim najboljim prijateljem. Jedne noći oko dva, baš sam se obukla u svoju pidžamu na jednoroge i krenula na spavanje, kad li zvoni li ga zvoni zvono na vratima.

Tko je? Policija? Ne. On. Pijan i uplakan. Sjeo mi je na krevet i kroz suze ispričao da je on zaljubljen (!!) u Marijanu, a ona je počela aferu s njegovim frendom.

On je otišao, a ja sam provela noć kako bi Šajeta opjevao ''I cile noći ne spi, na posteji sedi i fuma''. Sjedila sam i fumala cigaretu na cigaretu i priuštila si trovanje nikotinom. Sutradan mi se ispričao: ''Ne znam što mi je bilo, nacugao sam se''. Aha, nacugao si se pa si zato mislio (?!) da si zaljubljen u tu ženu?

Pukao mi je film, opet, pa sam njoj napisala poruku: ''Bok. Vedran mi je sinoć došao plakati kod mene doma jer je zaljubljen u tebe i ne može živjeti s činjenicom da ti sada petljaš s Borisom. Ako hoćeš Vedrana, ja ti ga prepuštam i želim vam sreću.'' Ne sjećam se što mi je odgovorila, ali nešto u kontekstu da hvala, ali da se on njoj ne sviđa i da smo svi nešto krivo protumačili. On možda, ali ja nikako nisam krivo protumačila činjenicu da moj dečko želi Marijanu. Ostavila sam ga jer ne mogu biti s čovjekom kome sam drugi izbor. Neki dan mi se javio i opet poluplakao da je Marijana i dalje s Borisom. Zašto meni plačeš zbog toga? Meni? Zar ne znaš koliko to boli, svinjo? Povremeno me u noći nazove i plače da sam ja njemu bila sve u životu i da je pogriješio. Vi muškarci samo znate plakati kad je prekasno!

Sindrom neopravdane ljubomore

Postoji nešto što se zove ljubomora na sve. Moj bivši bio je takav. Glupo će zvučati, ali nije mi dopuštao da imam prijatelje, ni muške niti ženske jer po njegovom - muški su me htjeli jebati, a sa ženskima sam pričala samo protiv njega. To drugo je bila i istina jer o čemu da drugom pričam s najboljom prijateljicom pošto imam dečka koji mi ništa ne dopušta.

Dobila sam ulogu u filmu Anđela Jurkasa, ljubavnoj komediji Fuck Off I Love You. On je bio ljubomoran na to. Ne na činjenicu da ću ja biti u filmu za kino, nego je bio ljubomoran na Anđela jer Anđelo je uspješna i talentirana osoba koja radi nešto kreativno što on sam nikada ne bi bio u stanju, a želio bi biti. Drvlje i kamenje na Anđela.

Film smo snimili, upravo je krenuo u svim kinima diljem lijepe naše, ali bio je snimljen s mojom gorčinom jer sam znala da je moj čovjek protiv toga. Jer ne može živjeti s time da postoje muškarci uspješniji od njega. Zatim sam dobila posao kod jednog Amerikanca iz Los Angelesa, da budem ghostwriter za njegove knjige, a kako je moj dečko bio prevoditelj, on je to trebao prevoditi na engleski. Plaćalo se 70 dolara po stranici što je, ljudi moji, velika lovica, ali moj tadašnji dečko nije mogao to raditi jer, nije mogao živjeti s time da sam ja našla taj posao, a ne on.

Iako sam taj posao našla nama dvoje, za našu zajedničku dobrobit, on nije mogao živjeti s time da sam ja sposobnija od njega pa nalazim bolje poslove. S prijevodima je odugovlačio do te mjere da sam ja bila prisiljena unajmiti prevoditelja regularnim putem preko prevoditeljske agencije. I plakala sam. Jer to je bilo i ružno i tužno. Zatim bio je ljubomoran na mog psa jer meni je pas sve u životu. I, pas star tada 14 godina, slomio nogu. Odvezao nas je na Veterinarski fakultet i onda me ostavio tamo samu s psom jer ''njemu je to bilo naporno''.

Ostavio me samu i ja sam morala po kiši preko blata nositi psa od 30 kila na rendgen u drugu zgradu, ja sa svojih jedva 50 kila. On je mene tamo ostavio jer je sve u vezi mog psa bilo naporno jer je psa mrzio pošto je meni taj pas poput djeteta. Javio mi frend da ima dvije besplatne ulaznice za koncert 30 Seconds to Mars koje mi daje jer on ne može ići. Počinje za dva sata.

Meni je pukao film, opet, pa sam na koncert otišla sama. Otišla sam sama u gužvu i odlično se provela jer sam prvi put u nekoliko godina, koliko je veza trajala, bila slobodna. Spomenuh da nisam smjela imati prijatelje i općenito nigdje nismo išli nego smo samo bili sami zajedno i jedva sam dočekala doći među ljude. Kad je saznao da sam sama otišla počeo je dramiti da se Jared Leto sigurno zapalio za mene. Da, čovjek je s pozornice u publici vidio mene i zapalio se. Sigurno se to dogodilo. Plakala sam.

Zatim bio je ljubomoran na moju mamu. Naime, bili smo na moru i on je imao nekog prevoditeljskog posla te mu ja rekoh: ''Hajde da danas popodne ne odemo na plažu nego ti dovrši posao pa da budemo neopterećeni, a ja ću za to vrijeme sa starom otići na piće''.

Složio se. Sjele mama i ja na pivo jer bilo je popodne i bila je fjaka, kad evo ti njega za petnaest minuta, doletio on i napravio javnu scenu: ''Kako dvije žene mogu sjediti same u kafiću i piti pivu?!'' Pokupili smo se doma i toliko se posvađali da je u tučnjavi meni do krvi pukao nokat i razbila sam glavu. Razbila sam glavu tako što me nije puštao iz sobe i prilikom naguravanja vratima pa lupio posred čela i rasjekao mi glavu. Tad sam prekinula zauvijek jer neće meni zbog ljubomornog bolesnika curiti krv iz glave! Zvao me nakon toga i plakao, govorio da se promijenio, on me voli više od života i takve spike. Pa jebem vam sve, muškarci samo znaju plakati kad je prekasno!

Nakon ovih iskustava obećala sam sebi da više nikada, ali nikada za ovog života, neću dopustiti da me itko na bilo koji način loše tretira i nečime muči i toga se držim. Sada imam novog dečka, doduše sedam godina mlađeg, ali ako može Jennifer Lopez mogu i ja. U tri mjeseca veze još mu nisam našla niti jednu manu osim što je jako izbirljiv oko hrane (simpatičnooo!). Stabilan je, normalan, beskrajno ugodan, simpatičan, uz to pametan i zgodan. Nema svježe bivše cure za kojima pati, veseli ga što sam snimila novi Jurkasov film Happy End, sviđaju mu se moji prijatelji, ne plače za susjedama i svaki dan mi ponovi da sam ja jedno prekrasno stvorenje. Tako treba i biti.

Samo na takav odnos pristajem i vi, muškarci, pripazite kako se ponašate prema svojim curama i ženama jer nije udarac sve što boli, a kad ih izgubite i krenete plakati bit će prekasno.

Nemojte biti onaj čovjek kojeg nema kad se popravljaju stvari, onaj koji samo zna plakati kad je prekasno. Ako niste znali, žene imaju osjećaje i ponašajte se sukladno tome. One nisu krpe, šlape i njihovi snovi nisu otirač za vaše prljave tenisice.

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici: 

Nika Ostoić. Zagrezla u trideste, a misli da ima 17. Ljubiteljica pasa, zaljubljenica u mentol cigarete. Samoprozvani skriboman. Playboyeva kolumnistica. Ponekad model. Uzor onima koji traže pogrešne uzore. Trainspotting, ali bez droge.