Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

U kriznim si vremenima dajte prostora, zastanite i razmislite

Kada smo nesigurni i strahujemo imamo li snage i vještine potrebne da se nosimo s promjenama, nemamo previše kapaciteta hladne glave promišljati je li nešto predobro da bi bilo istinito.

Bili mi za to spremni ili ne, svi tijekom života prolazimo kroz brojna prijelazna razdoblja kao što su završetak školovanja i početak rada, promjene poslova, početke i završetke prijateljskih i romantičnih odnosa ili rođenje djeteta. Govorimo o tjednima, mjesecima, a ponekada i godinama neobičnog emocionalnog prostora u kojem presijecamo spone s onim što znamo, a da nismo sigurni što je to novo i nepoznato na što se obvezujemo. Promjene kao neizostavni dio života mogu biti vrlo teške, a osobito ako su neočekivane ili
popraćene traumatičnim događajima kao što su smrt djeteta, roditelja ili partnera, razvod, prometna nesreća ili otkaz. I značajni pozitivni životni događaji poput vjenčanja, rođenja djeteta ili unuka mogu od nas zahtijevati, baš kao i negativni događaji, promjene u našim uvjerenjima, stavovima i ponašanjima kako bi odražavali stvarnost.


Ponekada su posljedice životnih promjena osjećaj da gubimo tlo pod nogama, odsječenost od drugih ljudi i sebe kao i nesposobnost adekvatnog odgovora na promijenjene okolnosti. Ponekada upadamo u krize.


Neki od nas su svjesni svoje povećane osjetljivosti u tranzicijskim periodima života pa si nastoje olakšati život, biti bolji i nježniji prema sebi u trenucima kada se nastoje prilagoditi promijenjenim uvjetima. Drugi reagiraju stagnacijom. Odbijaju se suočiti s time da su se okolnosti promijenile i ne čine baš ništa kako bi se prilagodili samo si otežavajući ionako već tešku situaciju. Treći na promjene i nesigurnosti koje promjene nose reagiraju impulzivnim ponašanjem koje nije tipično za njih što može imati i negativne posljedice.

Maria Konnikova je u knjizi o varalicama i prevarama rekla kako postoji jedna stvar koja svaku osobu, neovisno o inteligenciji, čini potencijalnom žrtvom prevare. To nisu osobine ličnosti ili demografske karakteristike već faktor situacije, odnosno gdje se nalazimo u tom trenutku života. Ljudi koji prolaze kroz prijelazna razdoblja emocionalno su ranjiviji, a varalice to mogu osjetiti.

Preokreti u životu i posljedična povećana emocionalna ranjivost nam nisu ugodni jer ne volimo nesigurnost i sumnju.

Volimo kada stvari imaju smisla i kad je jasno što je ispravno, a što neispravno.


Ponekada je razlog zbog kojeg padamo na „prevare“ u prijelaznim razdobljima to što nam varalice nude smisao i sigurnost. Oni nam pričaju priče koje nam u tom trenutku imaju smisla, iako bi nam mjesec prije ili nakon tog trenutka možda zvučale čudno, apsurdno i neprihvatljivo. No, budući da smo te priče čuli baš u tom konkretnom trenutku može nam se dogoditi da kažemo „Okej. Uhvatit ću se za to zato što mi ima smisla u cijelom moru besmisla i nesigurnosti.“


„S tim kolegom sam radila godinama. Znala sam da mu se sviđam, ali bila sam udana, a i da nisam, nije mi se činio kao moj tip. Prošle godine sam se razvela i taj razvod mi je teško pao. Svađe, podjela imovine, selidba i sve ostalo što prati razvod. I tu je nastupio moj kolega koji mi je u trenutku slabosti rekao ono što želim čuti, ponudio ono što mi je u tom trenutku trebalo i ja sam bila izgubljena. Naravno da nismo potrajali i da je bio točno onakav partner kakvim sam si ga prije zamišljala. Još uvijek si ne mogu objasniti to pomračenje vlastitog uma.“

Klijentica


Kada smo nesigurni i strahujemo imamo li snage i vještine potrebne da se nosimo s promjenama, nemamo previše kapaciteta hladne glave promišljati je li nešto predobro da bi bilo istinito. Pa ipak, za nas bi bilo dobro da zastanemo.

Tranzicijska i krizna vremena su vremena kada si trebamo dati vremena i prostora da promislimo o tome tko smo bili i kakva osoba tek trebamo postati.

Potrebno nam je vlastito suosjećanje, strpljenje i shvaćanje da neke stvari nemaju brzih rješenja i da će nam trebati vremena da sve posložimo tako da se opet osjećamo sigurno i da svijet opet počne poprimati smisao.

Maria Konnikova savjetuje da pogledamo situaciju iz perspektive prijatelja kojem vjerujemo, da savjetujemo sebe onako kako bi savjetovali njega da se nalazi u istoj situaciji. Da li bi nam procjena situacije dala krila da kažemo „Ma samo to učini, nemaš što za izgubiti.“ ili „Možda ti to i nije najbolja ideja.“?

Razmislimo o tome, možda bismo trebali poslušati vlastiti savjet.

Sretno!

 

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici:


Ja sam Marija Berzati, psihologinja i psihoterapeutkinja. Imam još mnogo uloga koje rado preuzimam i puno stvari u kojima uživam u privatnoj sferi, a Žarooljica je mjesto na kojem se dodiruju moja ljubav prema psihoterapiji, čitanju i pisanju. Ako vas je neki članak potaknuo na razmišljanje, slobodno mi se javite ili na Fejsu pratite nove objave.