Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Voljeti ne znači prilagođavati sebi, ne gubite vrijeme na to

None Foto: Unsplash.com

O sreći i zadovoljstvu učestalo čitam u knjigama i kad naiđem na neku dobru definiciju sreće ili mog trenutnog psihičkog stanja želim to odmah s nekim podijeliti.

Najčešće je to u mom domu koji dijelim sa suprugom i djecom. Djeca su se u međuvremenu već osamostalila, dakle, ostaje mi moj životni partner, s kojim bih rado popričala o pročitanim ulomcima knjiga, određenim mislima ili rečenicama koje su me dotakle. No, on u svoje slobodno vrijeme, u ugodnosti doma, obično prebire po iPadu ili bulji u TV i ne pokazuje baš neki interes za komunikacijom.

Prigovori bez odgovora

Moje trenutno oduševljenje odmah splasne. Nemam pravog sugovornika. Za knjigu koju čitam i koju bih mu željela prepričati ili mu citirati određene dijelove ne dijelimo isto oduševljenje niti zanimanje. Zbog toga mu često znam prigovoriti da nema dovoljno interesa za književnost, za knjige i za kulturu kao ja. Da bi možda trebao više čitati. Na to obično ne dobijem nikakav odgovor.

Žene kao da vječno teže još boljem i uspješnijem. Želimo biti najbolje u svim područjima – kao majke, kao zaposlenice, kao kćeri, kao sestre, kao prijateljice ili kao poduzetnice. Ali, što kad od silnog truda više ne vidimo cijenu svega toga?

„Zadovoljstvo je najstabilniji osjećaj ugode. To je osjećaj koji je mirniji od radosti i sreće, i nastaje neovisno o vanjskim okolnostima. Ono je najstabilnije pozitivno stanje koje možemo poželjeti, jer ne ovisi o vanjskim faktorima na koje ne možemo utjecati kao što su drugi ljudi, materijalni status, okolina…”, kaže knjiga. Mogu li ja to naučiti? U ostvarenju takvog trajnijeg osjećaja, ja sam, kao i mnoge druge žene, manje talentirana. Iako smo kao žene često uspješne, rastrgane na sve strane, pune samopouzdanja i energične, ne poznajem niti jednu ženu, a i sama sam takva, koja ne misli da bi trebala biti još bolja, da bi trebala još više trenirati i raditi na sebi, koja ne misli da bi trebala još skinuti koju kilu i imati savršenu frizuru.

U potrazi za savršenstvom

Žene kao da vječno teže još boljem i uspješnijem. Želimo biti najbolje u svim područjima – kao majke, kao zaposlenice, kao kćeri, kao sestre, kao prijateljice ili kao poduzetnice. Ali što kad od silnog truda više ne vidimo cijenu svega toga? Kad i u ljubavi želimo biti najbolje i imati najbolje partnere i veze? Zašto se ne možemo zadovoljiti osrednjom i podnošljivom vezom koja nije idealna kao što na ovom svijetu ništa nije idealno? Upravo u vezama najviše idealiziramo. Tražimo savršene partnere koji će uvijek biti tu za nas, koji će nam ugađati, koji će nas razumjeti.

Mislim da bismo upravo u vezama trebale smanjiti očekivanja i ne pokušavati partnera prilagoditi sebi i vlastitim interesima.

Naravno, to ne znači da ne trebamo ponekad neke stvari raditi zajedno, da ne trebamo dijeliti pojedine interese, rješavati neke nakupljene probleme i da ne trebamo težiti boljem odnosu. Često premalo mislimo o onome što zaista želimo, a previše o onome što je općenito poželjno. Stvaramo oblik sreće koja može izgledati dobro na papiru, ali uopće ne odgovara našim životima.

Na kraju, zar je važno što moj muž ne čita toliko puno knjiga kao ja i što nakon čitanja ne možemo pričati o pročitanom? Drago mi je da su književnost i knjige moja strast i zadovoljstvo, a njegovo je nešto sasvim drugo. Lijepo je kada zna popraviti sve što se u kući pokvari, lijepo je što povremeno želi nešto dobro skuhati i što se s njim mogu dobro nasmijati. To je, zapravo, sasvim dovoljno.

Često premalo mislimo o onome što zaista želimo, a previše o onome što je općenito poželjno. Stvaramo oblik sreće koja može izgledati dobro na papiru, ali uopće ne odgovara našim životima.

I zapamtite, muškarce je nemoguće promijeniti. S druge strane mi žene smo blagoslovljene nevjerojatnim vještinama koje muškarci ne posjeduju i upravo te vještine trebamo upotrijebiti da bismo dobile ono što želimo. Bitno je opažanje tisuća mogućnosti za zadovoljavanje te žudnje koje nas okružuju.

Iz knjige 'Ljubav 2.0' Barbare L. Fredrickson

„Globalna anketa, objavljena na Valentinovo 2012. godine, otkrila je da većina ljudi u braku ili u sličnoj vezi, identificira partnera kao svoj najvažniji izvor sreće. Jednako tako, gotovo polovica svih samaca tvrdi da žude postići sreću tako što će pronaći posebnu osobu koju će voljeti. Iako se ovi brojevi nedvojbeno razlikuju od kulture do kulture, doimaju mi se kao svjetski kolaps mašte. Shvaćanje ljubavi isključivo kao romanse ili obveze koju dijelite s jednom posebnom osobom – kao što se doima da većina ljudi na Zemlji shvaća - nedvojbeno ograničava zdravlje i sreću koju nalazite u mikrotrenucima rezonancije pozitivnosti. Drugim riječima vaša vjerovanja o tome što ljubav jest, počinju se ostvarivati…“, rečenice su iz revolucionarne knjige svjetski priznate stručnjakinje za pozitivne emocije dr. Barbare Fredrickson, u kojoj nam otkriva koliko je ljubav uistinu važna. Čak više nego sreća ili optimizam, ljubav je ključ za unapređenje tjelesnog i mentalnog zdravlja. Više pročitajte u ovoj prekrasnoj knjizi koja bi trebala biti obavezno štivo svih koji vjeruju u ljubav. U knjizi ćete naći i vježbe za jačanje vlastitog kapaciteta za ljubav.

Izvorni tekst pročitajte ovdje, na portalu Onenastupaju.hr.

O autorici:


Ja sam Alis Marić i diplomirana sam pravnica koja je vodila nekoliko ureda uprava inozemnih tvrtki, a ljubav na kraju pronašla u - knjigama. Rezultat te ljubavi je i projekt Čitaj knjigu. Obožavam miris knjiga, volim ih dodirivati, uživam u lijepim mjestima za čitanje, udobnim foteljama te mekom i mirisnom krevetu gdje se može opušteno čitati . Osobito volim – knjige preporučivati. Osim na web-u, Čitaj knjige možete pratiti i na Facebooku te na Instagramu.