Grafiti su postali dio kulture mnogih europskih gradova

Prve asocijacije koje se vežu za grafite su negativne jer svi pomisle na šaranje gradskih pročelja. No grafiti su postali dio kulture mnogih gradova. Oslikani željeznički vagoni, zidovi i autobusne postaje postali su dio gradskog šarma. Grafiti su već neko vrijeme dio kulture.

To su crteži ili natpisi na zidovima, pročeljima zgrada i drugim površinama napravljeni kredom, ugljenom, a najčešće sprejem. Predstavljaju uglavnom poruke. Većina ljudi smatra ih nepristojnim i nepotrebnim šaranjem. Iako ih neki ne vole, grafiti mogu uljepšati neku ulicu, željezničku postaju, kontejner ili sivi i zapušteni dio grada. 

Grafiti često sadrže političke poruke i buntovan stav, ali i lijepu sliku ili crtež. Grafitima mladi komuniciraju, iznose svoja mišljenja, stavove,  društvene probleme i jako su maštoviti. Velika važnost u grafitima se daje obliku slova. Crtači grafita nazivaju se “writeri”. Među najpoznatijim našim grafiterima su Dock i Lunar. Autori grafita su najčešće nepoznati. Koriste se dosjetkama i porukama, riječima se nadmudruju i rugaju se društvenim pravilima. U većini gradova crtanje grafita je zakonski zabranjeno i smatra se vandalizmom. Oni koji ih crtaju mogu biti kažnjeni. No postoje dijelovi grada u kojima je dopušteno crtanje.

Najprije su se javili u Americi i počeli se razvijati u Europi. Isprva su najviše viđani u podzemnim željeznicama i skrivenim uličicama. 

Grafiti nisu samo obični natpisi na zidovima

Protivnici šaranja po zidovima grafite miješaju s natpisima, poput onog “Ivo voli Anu” ili “Mi smo prvaci”. No postoji velika razlika između grafita i natpisa. Grafite obično rade umjetnici te oni imaju svoj smisao i estetsku vrijednost, a obične šarotine nemaju.

Počeci grafiti umjetnosti vežu se uz hip-hop 

Prvi grafiti bili su još u špiljama, zatim u staroegipatskoj, antičkoj i srednjovjekovnoj kulturi. Kao pravac u umjetnosti javljaju se krajem ‘80-ih godina prošlog stoljeća i povezani su s hip-hopom.