Nakon Borisa Lalovca, za kojeg se ne zna nastupa li prema bankama kao ministar ili dužnik, sad je i HDZ-ovac Miličević podržao zakon koji mu pomaže kao dužniku.
Davor Miličević, saborski zastupnik HDZ-a, neočekivano je jučer na Odboru za zakonodavstvo digao ruku za zakone kojima Vlada pokušava riješiti problem dužnika u švicarskim francima.
Učinio je to protivno stavu vlastite stranke koja se ne slaže s postojećim modelom rješavanja "švicarca", te tvrdi kako je "glasao iz osobnih uvjerenja".
Pod time je navodno mislio na svoje sugrađane koji su mu se obraćali za pomoć, međutim njegova imovinska kartica otkriva da ga je na to "osobno uvjerenje" natjerao i suprugin kredit od 75 tisuća franaka na rok otplate od 20 godina.
On je, što bi se reklo, glasao iz vlastitog džepa.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Drag mu je Tomislav Karamarko, ali još mu je draža njegova supruga. Važni su mu hrvatski građani, ali ne bi bili tako važni da im i on sam ne pripada. Ako pomaže njima, još više pomaže vlastitoj obitelji.
Sukob interesa
I nije Miličević izuzetak. On je tek posljednji slučaj političara koji je uhvaćen kako utjecaj u vlasti koristi za rješavanje problema u koji je osobno involviran, i ponovno je aktualizirao i motive vladajuće koalicije, same Vlade i ministara u sve napetijem procesu rješavanja švicarskog franka.
Upušta li se Vlada u to rješavanje ovog pitanja, na sve drastičniji i po banke neugodniji način - o pravednosti rješenja, kao i troškovima državnog proračuna da se i ne govori - radi sebe ili radi hrvatskih građana?
Radi sebe, ne samo u svrhu rješavanja osobnih dugova, već i u svrhu ostanka na vlasti, izlazeći ususret skupini od 300 tisuća ugroženih dužnika i skorih birača.
Bi li Davor Miličević raskinuo sa stranačkom stegom i glasao za zakon kojemu se HDZ protivi, da ga na to nisu natjerali osobni motivi u vidu kredita u "švicarcima"?
Nekako vjerujemo da ne bi.
Sličan je slučaj s Borisom Lalovcem, ministrom financija.
Ministar ili dužnik?
Iako je Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa prošloga tjedna odlučilo da Lalovac, kao korisnik kredita u švicarskim francima, nije u sukobu interesa što kao član Vlade koristi državnu vlast u rješavanju osobnih dugova, svejedno ostaje sumnja u njegove motive.
Kao i u motive njegove Vlade, u kojoj sjedi još nekoliko dužnika u francima, koji bi ovim zakonskim rješenjem trebali uštedjeli i do nekoliko stotina tisuća kuna.
Bi li oni bili tako motivirani da se ne radi o njihovim kreditima? Bi li nametali upravo model rješenja koji im najviše odgovara kao korisnicima kredita?
Bi li Lalovac ulazio u tako žestoki fajt s bankama, da se u odnosu prema tim bankama ne nalazi u dužničkom odnosu? Svađa li se on kao ministar ili dužnik?
Kad se slušaju njegove izjave stječe se dojam da bi se Lalovac, ako ne u Vladi, mogao pojaviti na barikadi s udrugom Franak.
Misli li on na državu, na građane, na sebe ili na Vladu koja spašava dužnike mjesec dana prije izbora? Kako slaže prioritete?
Ako već nismo sigurni je li to sukob interesa, onda nismo baš sigurni ni da nije.
Čime dolazimo do drugog aspekta priče.
Agenti banaka i agenti birača
Zajedno s Lalovcem, ovih se dana i udruga Franak okomila na Hrvatsku narodnu banku. "HNB sada pokazuje brigu za najsiromašnije dužnike", navodi udruga u jučerašnjem priopćenju. "Gdje je ta briga bila kada su tim istim građanima utrpavale toksične kredite, svjesno im šuteći o glavnom riziku? Gdje je ta briga bila kada su zbog tih kredita, mnogi građani završili na ulici? Nažalost, mi više ne vjerujemo u njihove dobre namjere".
A to zvuči i kao pitanje za ovu Vladu.
Bivša premijerka Jadranka Kosor danas se pridružila prosvjednicima iz udruge Franak, podsjetivši kako je i ona pokušala još 2011. godine riješiti problem sa "švicarcem". Ali banke, kaže ona, nisu za to imale sluha.
A ona nije imala kredit u francima.
Ni Milanovićeva vlada nije sve do eksplozije tečaja pokazivala preveliku volju za rješavanje "švicarca". Zamrzavanjem tečaja sanirala je krizu, a onda krenula u donošenje zakona o konverziji tečaja koji se poklopio upravo s ulaskom u predizbornu kampanju.
Boris Vujčić, onaj s kojim Lalovac sada polemizira, bio je Milanovićev odabir, premijer se na početku mandata s njim sastajao u rezidenciji prijatelja Emila Tedeschija, a sada je on proglašen agentom banaka, nakon što Vlada zajedno s guvernerom čitav mandat nije uvela reda među "švicarce".
Čuvali municiju
Pustila je građane da grcaju u dugovima i kamatama, i zaratila s bankama kad se vidjelo da njezina konkurencija, poput Živog zida, na tom ratu ubire veliku popularnost.
Kao da je čuvala municiju upravo za kampanju.
A danas je čak i Tomislav Karamarko shvatio da u svemu tome negdje leže glasovi, pa je najavio da će i HDZ ipak podržati taj zakon. Ne želi u kampanju ući kao "agent banaka", već kao "agent dužnika koji daju glasove".
Naravno, sve je to legitimno, kao što je legitimno promatrati politiku Vlade, angažiranost ministra Lalovca, kao i podršku HDZ-ova zastupnika/dužnika Davora Miličevića u kontekstu sukoba interesa.
Jasno, ukoliko u tom interesu više uopće ima ikakvog sukoba.
Obično se kaže da birači glasaju "iz džepa".
Ako je pun, nagrađuju one koji su omogućili da ih napune. Ako je prazan, kažnjavaju one koji su ih ispraznili. A sada vidimo i da su i političari, nakon politike "za svoj džep", sada spremni voditi politiku "iz vlastitog džepa.
