Dobili smo predsjednicu koja objavljuje svoju romansiranu biografiju u stilu Paola Coelha i koja već prvog radnog dana kompletira proces podjele hrvatske nacije.
Nažalost, predstavila se kao Sarah Palin u mjuziklu "Moje pjesme, moji snovi".
Predsjednica koja je "trčala po poljima dok je vjetar šibao njeno rumeno lice", upijala "šum vjetra na vrhuncima planina", i u "zaglušujućoj tišini s pogledom na zelenilo bora, smreke i jele, i plavetnilo neba, mora i otoka i daljini osjećala se slobodnom poput ptice".
A onda odmah po stupanju na dužnost izbacila bistu vođe antifašističkog pokreta iz svog ureda, pozvala fratra da blagoslovi prostorije, za savjetnike postavila sve redom stranačke kadrove i istoga dana posjetila branitelje koji već četiri mjeseca ruše ovu vlast u Savskoj 66.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Coelho, požderi se
Dobili smo predsjednicu koja na službenim stranicama ureda predsjednika objavljuje svoju romansiranu biografiju nad čijom bi se misaonom dubinom zamislio čak i Paolo Coelho, a potom sjeo na obalu rijeke i zaplakao.
Ali i predsjednicu koja već prvoga dana na Pantovčaku kompletira proces podjele hrvatske nacije. I uvelike osporava čak i one bitne dijelove inauguracijskog govora koji su naišli na oprezno odobravanje javnosti.
I dok se s jedne strane smijemo (ali i zgražamo) nad njezinom pučkoškolskom pastoralom o malenoj seoskoj djevojčici koja je postala predsjednica - pastoralom koja ozbiljno konkurira književnom stvaralaštvu Nives Celzijus - s druge strane otkrivamo kako to Kolinda Grabar Kitarović zamišlja ono zajedništvo u koje se zaklinjala nakon izborne pobjede.
Tako da antifašistima izbaci Tita iz Titove vile, tako da u sekularnoj državi dovede svećenika na blagoslov državnih prostorija, tako da "gleda u budućnost" nalakćena na Tuđmanov stol, tako da vladavinu zakona potvrdi posjetom protuzakonitom prosvjedu branitelja.
Ono što je smiješno zapravo baš i nije.
Ukratko, dobili smo političkog radikala u pastoralnoj sapunici.
I tako idućih pet godina.
Predsjednica jednih Hrvata
"Bit ću predsjednica svih hrvatskih građana, bez obzira na političko opredjeljenje, etničku, vjersku i spolnu orijentaciju i pripadnost", govorila je Kolinda prije samo četiri dana, a onda prvog dana na Pantovčaku pokazala da će biti predsjednica samo jednog dijela hrvatskih građana, s jasnim političkim, etničkim i vjerskim opredjeljenjem.
"Pozivam sve da ostavimo naše povijesti i zablude", kazala je u inauguracijskom govoru. "Ideološkim podjelama nećemo ostvariti bolji život, niti ćemo biti bolji ljudi. Samo ćemo produbiti stare podjele i stvoriti nove sukobe koji nikada nikome nisu donijeli dobro".
I zato je bistu Josipa Broza Tita prvog dana deložirala iz predsjedničkog ureda, vraćajući se nasljeđu Franje Tuđmana koji u svojih devet godina na Pantovčaku nije dopustio da se takne Titova bista.
A sve u duhu inauguracijske poruke: "Kao što je predsjednik Tuđman pomirbom podijeljenog hrvatskoga nacionalnog bića stvorio preduvjete za uspostavu hrvatske države, tako i mi danas novim hrvatskim zajedništvom moramo otvoriti novu stranicu naše bolje budućnosti."
To je, dakle, to "novo hrvatsko zajedništvo".
Neka se gone
Ili će biti po njihovu ili neće uopće biti. A svima kojima takvo "zajedništvo" (koje očito vuče korijen od Hrvatske demokratske zajednice) ne odgovara mogu se, po riječima Ivice Kirina, "goniti iz Hrvatske".
"Tražimo bolji život u budućnosti, a ne u prošlosti!", reče predsjednica, jureći u punoj brzini prema devedesetima. U preticajnoj traci.
I opet, bilo bi sve to smiješno - taj njezin provincijski kič - da zapravo nije smrtno ozbiljno.
Jer Kitarović je prvog dana svog mandata potvrdila kako je poklič iz izborne noći "Svi ste vi moji!" ipak bio prijetnja, a ne obećanje.
