"Mogu reći da sam zadovoljan da smo uspjeli izvući Hrvatsku iz recesije", ustvrdio je jučer ministar obrta Gordan Maras. Ako je on zadovoljan, onda moramo biti i mi.
Prije nego što je pobjegao s dužnosti, potom i iz zemlje, a onda zaglavio na sudu i u zatvoru, Ivo Sanader je na premijerskoj poziciji uporno izbjegavao spomenuti riječ "kriza".
Na sjednici Vlade, u intervjuima, na sastancima i u prolaznim izjavama, taj zlokobni izraz uporno mu je zapinjao u grlu.
Kao da je kriza Bubimir, pa će nas zaskočiti ako triput spomenemo njezino ime. Umjesto toga, Sanader je govorio da smo "u banani".
A kriza je svejedno došla, ma koliko on šutio o njoj.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Jučer je, pak, Gordan Maras svečano proglasio dan kad je Hrvatska izašla iz recesije. Njegov kolega Boris Lalovac je bio nešto umjereniji, ali je svejedno izrazio zadovoljstvo što Hrvatska izlazi iz recesije.
Dva dana prije drugog kruga predsjedničkih izbora petorica ministara, predvođena neizbježnim Brankom Grčićem, izašla su pred novinare i svečano objavili da Hrvatska izlazi iz recesije.
O tom izlasku iz recesije Grčić je govorio gotovo svaki mjesec, ponekad se u tu igru uključio i Zoran Milanović. Dok je bio ministar Slavko Linić je svaki svoj proračun bazirao na nadi da ćemo već sutra izaći iz recesije. Samo što nismo. Samo još malo.
Na putu prema putu
A sjećamo se i kako se Jadranka Kosor za svog premijerskog mandata svako malo hvalila da smo "na putu prema putu" izlaska iz krize, da je recesija stvar prošlosti onog jednog kvartala kad joj se zalomio rast BDP-a od 0,7 posto. I svi joj se grohotom nasmijali, najviše Maras.
Uglavnom, svi su se oni natjecali tko će prije najaviti izlazak iz recesije, kao da će tim mantranjem razbiti urok.
Postalo je važnije proglasiti izlazak iz recesije, nego doista iz nje i izaći. Sigurno i mnogo lakše.
Zato je ovom prilikom čast da proglasi izlazak pripala Gordanu Marasu. On je određen za nositelja dobrih vijesti. Ili se sam odredio.
Krivi svi, zaslužni samo oni
Što je opet prilično zanimljivo: kad su Marasa i njegova šefa Zorana Milanovića u protekle tri godine znali upitati zbog čega je Hrvatska još jedina EU članica koja je još u recesiji, oni su nabrajali hrpetinu razloga - od HDZ-a, preko sindikata i poslodavaca, do recesije u Europi i same Europske komisije...
Sada je, pak, za navodni izlazak iz recesije zaslužna isključivo ova Vlada. "Mogu reći da sam zadovoljan da smo uspjeli izvući Hrvatsku iz recesije", ustvrdio je jučer ministar Maras.
Zadovoljan je i što je Hrvatska zauzela vrlo dobro posljednje mjesto među EU članicama, s prognozom rasta od 0,2 posto, što možda zvuči dobro i možda čak nagovještava promjenu trenda, ali suštinski ne mora značiti ništa.
Naime, Hrvatska nekoliko godina kasni s izlaskom iz recesije, što je ostavilo dubokog traga na gospodarstvo, ali i na čitavo društvo koje je pored konkretnih, osjećalo i psihološke posljedice recesije. Apatiju, strah, nemotiviranost, pad potrošnje i ulaganja, prisilnu štednju, nepovjerenje u vlast i njezine poteze...
Teško da sve to može sanirati Marasova euforija.
Reforme na čekanju
S druge strane, bez obzira na ovu najavu izlaska iz recesije, osjećaj je da Hrvatska još uvijek nije poduzela nužne unutarnje reforme koje bi garantirale dugoročni rast i stabilnost. Nije reformirana državna uprava, nije promijenjen regionalni ustroj, nije postignuta stabilna i dugoročna porezna politika, a da se i ne govori o tome da hrvatski građani - zajedno sa stranim investitorima - još uvijek nisu sigurni u kojem smjeru ide ova hrvatska Vlada.
Još manje znaju što će biti s onom idućom.
A najmanje ih u tome ohrabruju slavodobitne objave Gordana Marasa.
Njegov trijumfalizam posve je logičan, jer ipak je ovo izborna godina, a proglašeni izlazak iz recesije kao da je tempiran taman pred parlamentarne izbore.
Treba samo paziti da se to mantranje ne pretvori u copranje.
