Čovjek bude zaista ganut, suza hvata suzu, kad shvati kako je predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, cijenjeni Ivan Turudić, zabrinut za funkcioniranje sudstva u Hrvatskoj.
Pa u svojoj predanosti diskretno traži od šefa Vrhovnog suda, također cijenjenog suca Đure Sesse, da zove treću sutkinju koja nikako da završi neku proceduru potrebnu da Državno sudbeno vijeće (DSV) imenuje nove suce. E, ta treća sutkinja Visokog prekršajnog suda, a zove se Branka Žigante Živković, sve je dala u novine.
Nije joj se svidjelo to SMS inzistiranje šefa Vrhovnog suda, a koje je daleko od uobičajenih normi komunikacije. Je li mogao Sessa napisati neki službeni dopis, sa zaglavljem, pa sve to lijepo urudžbirati, poslati teklićem, učiniti cijelu stvar službenom...
Pa mogao je, ali ovo je zgodnije, diskretnije. Brže. Jer, eto, u kvoti sudaca koje bi trebao birati ovaj saziv DSV-a (a još su samo tri mjeseca u ovom sazivu), a koje blokira nečinjenje gospođe Žigante Živković, i sin je gospodina Sesse. Pred kojim je, očito, nova i uzbudljiva karijera. Ali samo da ga DSV imenuje. I nije zgodno da takva stvar baš sad iscuri van.
Jer će svi odmah pomisliti da sudac Đuro Sessa to sebično čini zbog svojega sina. A ne zato što, prije svega, dijeli veliku brigu za funkcioniranje hrvatskog sudstva. Ali kao što nas život uči da poštene i hrabre čuva Snaga s neba, odnekud se pojavi Sessin karakterni svjedok Ivan Turudić.
I snažno razuvjeri sve one zlobnike koji imalo sumnjaju u poštene i otvorene namjere predsjednika Vrhovnog suda. Ma dajte, molim vas...
