Nakon sabotera, crnih labudova, hibridnih ratova, poljoprivrednih bandita, stranačkih urotnika, sad smo dobili "suflere" koji rade protiv Lovre Kuščevića. Plenkovićeva vlada žrtva je "bombardiranja i destrukcije".
Ili je žrtva najvećeg slučaja paranoje u modernoj hrvatskoj povijesti.
"Svjedočimo stalnom bombardiranju ministara", požalio se premijer Andrej Plenković, odgovarajući ovih dana na pitanja o ministru Lovri Kuščeviću.
"To je slijed dobro usmjerenih napada na ministre", kaže on. "U zadnje tri godine imali smo slične pritiske na mnoge ministre. U zadnjih pet mjeseci imali smo 'bombardiranje' ministra Tolušića, ministrice Žalac, ministra Gorana Marića... Kuščević je sada deseti, jubilarni".
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
A za ovaj napad krivi su, pored novinara, i - sufleri.
"Sufleri su dosta bitni, s namjerom destabilizacije, destrukcije i rušenja", kaže Plenković.
Od aktivista do bandita
I tako su se "sufleri" priključili dugom i sve duljem nizu onih koji su se urotili protiv vladajuće garniture: bili su tu "crni labudovi", protiv Vlade se vodio "hibridni rat", onda su se ukazali "saboteri", pa nekakvi "lijevi aktivisti", potom se govorilo o "poljoprivrednoj mafiji", pa o "stranačkim podmetačima", pa se upiralo prstom u razne "bande" koje otkrivaju pojedinosti iz imovinskih kartica...
A tu je, naravno, i Nataša Novaković.
Nema tko se nije urotio protiv ove Vlade.
A ona, sirota, ništa nije kriva.
Plenković uporno govori o "propustima": i kad je Gabrijela Žalac pogazila dijete bez važeće vozačke dozvole, i kad je Lovro Kuščević sakrio nekretninu, ostao dužan porez, manipulirao zemljištima i nekretninama.
Ili su to sve "male sjene", kao u aferi Borg.
Tako sada možete birati: ili ćete zaključiti da je ova Vlada žrtva najveće urote ili žrtva najvećeg slučaja paranoje.
Bez odgovornosti
Ili ona naprosto radi što hoće, bez osobne ili političke odgovornosti, s premijerom koji žica novi posao, s ministrima koji se bave svojim poslovima, zataškavanjima starih i kreiranjem novih afera. Sve to pod pokroviteljstvom parlamenta ugodno ispunjenog "žetončićima". Uz koalicijske partnere namirene foteljama. S partnerima koji laju, a ne ujedaju.
Ministri proizvode afere, premijer ih ignorira, a svako novo otkriće naziva se pokušajem "destabilizacije, destrukcije i rušenja".
A sada se tome navodno pridružio i Uskok, najavljujući izvide u slučaju Kuščevićeva otkupa pa preprodaje imovine prije stečaja tvrtke.
Žrtve, a ne agresori
Nisu, dakle, ministri krivi za kršenja zakona, zaobilaženja procedure, izbjegavanja obaveza, za laganja i muljanja. Oni su žrtve, nipošto agresori.
Kao što je to i premijer Plenković. Njega treba žaliti, po mogućnosti štititi, svakako poštedjeti i pod svaku cijenu razumjeti.
Njegova misija je dragocjena, njegova Vlada nezamjenjiva i nijedna afera, nijedan skandal, nijedan slučaj kriminala, korupcije ili sukoba interesa ne može se nositi s grandioznošću njegova zadatka.
A taj zadatak isključivo je opstanak na vlasti.
Ili odlazak s vlasti u potrazi za nekim pametnijim poslom. Po mogućnosti u Bruxellesu.
