Nije problem ako si loš ministar, kako se to spočitava Jovanoviću, već samo ako si Srbin. Nije problem čak ni ako si nekompetentan, upleten u sukob interesa itd...
"Danas u Vladi, mimo SDSS-a, ima više Srba nego u svim mandatima u kojima je SDSS bio u vladajućoj koaliciji, čak i u Vladi", poručio je prije nekoliko mjeseci u polemici s Miloradom Pupovcem.
Treba li onda čuditi što ih prebrojavaju i neki drugi?
Recimo, Ruža Tomašić ne odustaje. "Ne razumijem kako su Srbi opet ugnjetavani. U Hrvatskoj ih je pet posto, a u Vladi 30 posto. To je znak da im nije baš tako teško", izjavila je jučer za Novi list.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Prisjetimo se Đakića...
Josip Đakić, bivši zastupnik HDZ-a, nakon izbora se hvalio kako je "mislio da sastavljaju srpsku vladu, a ne hrvatsku", nabrojavši "Ranka, Rajka, Zokija, Veljka, Radeta..." iz Kukuriku koalicije.
A da ne spominjemo sad opet Zdravka Mamića i njegovu opasku da "Srbin ne može biti ministar tako važnog resora u Vladi", kao ni njegova brata Zorana sa slavnom tvrdnjom o "strancima u Vladi".
Odjednom, informiraju nas kako u ovoj Vladi ima puno Srba. I ne samo to, saznajemo da oni tamo ne bi smjeli biti, jer da se "ponašaju antihrvatski", "rade štetu" ili su jednostavno "stranci". Oni pak koji nisu Srbi, imaju srpska imena. Ili srpske nadimke.
Ili im se ti nadimci jednostavno priljepe, kao što je Vladimir Šeks ne tako davno na jednom skupu govorio o Stevanu Mesiću. To je bilo najgore što je o njemu mogao reći.
A tako nas danas uvjeravaju kako je ipak najgore kad Srbi sjede u Vladi. Ni pederi, ni ateisti, ni zločinci, ni kriminalci, ni slabići, ni špijuni, pa čak ni najobičnije budale.
Kako se nisu sjetili zafrkavati Miloševića?
Nije problem ako si loš ministar, kako se to spočitava Jovanoviću, već samo ako si Srbin. Nije problem čak ni ako si nekompetentan, upleten u sukob interesa ili pod kaznenom istragom.
HDZ je, uostalom, na sve to navikao.
A ponekad, samo ponekad, nije najgore ni to što si Srbin, pod uvjetom da sjediš u HDZ-ovoj vladi. Poput Slobodana Uzelca, kojeg je Đakić onomad zaboravio spomenuti. I kako se, zaboga, Đakić nije sjetio zafrkavati kolegu Miloševića.
Uglavnom, ministri mogu biti čak i budale, a premijeri čak i korumpirani autokrati, samo ako su pritom Hrvati.
A tako će vjerojatno i biti čim se ovi čistokrvni, "destilirani" Hrvati ponovno dočepaju vlasti. Kad treba uništiti i opljačkati ovu zemlju, nijedan "Srbin, stranac, antihrvat" ne može se nositi s Hrvatom.
