Dok je Agrokor rastao i širio se, Hrvatska je gospodarski tonula i propadala. Sada se događa obrnuta situacija: hrvatsko gospodarstvo pokazuje znakove oporavka dok država piše zakon za pomoć Agrokoru.
Prije četiri godine sve sastavnice koncerna Agrokor, osim jedne, ostvarile su dobit u poslovanju, a tvrtka se krenula širiti na druge resore poput turizma i hotelijerstva.
Istodobno, Hrvatska je već treću godinu bilježila pad BDP-a, rast nezaposlenosti i nelikvidnosti, kombiniran s padom kreditnog rejtinga koji je višestruko poskupljivao vanjsko zaduživanje.
Danas je, možda sasvim slučajno, situacija obrnuta.
Dok Agrokor grca u dugovima, dok mu pada kreditni rejting i vrijednost dionica, dok mu dolaze na naplatu dugovi i postaje upitan njegov opstanak, Hrvatska napokon bilježi višekvartalni rast BDP-a, stabilizirao se kreditni rejting, a najavljuje se i izlazak iz procedure prekomjernog deficita.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Zakon spojenih posuda
Agrokor i država oduvijek su bile povezani zakonom spojenih posuda, ne nužno uvijek na obostranu korist.
Dok je Agrokor rastao, država je patila. Sad kad Agrokor pati, država pokazuje makar male znakove oporavka.
Agrokor sada traži od države da ga spasi, a država spas Agrokora proglašava nacionalnim interesom.
"Ustav tumači jednakost svih subjekata na tržištu. Zakon kojim bi se neka poduzeća izuzimala, pa makar to bio i Agrokor, nije u skladu s našim ustavnim i europskim standardima", izjavio je ustavni stručnjak Branko Smerdel u intervjuu Globusu, komentirajući lex Agrokor kojim država namjerava tu kompaniju proglasiti tvrtkom od sistemskog značaja.
Smerdel je, naravno, u pravu.
Ali to je bio "name of the game" svih ovih dvadeset i pet godina.
Jednaki i jednakiji
Nisu svi bili ravnopravni ni jednaki, nisu svi imali jednaka prava i jednake šanse na tržištu. Vlada to nije morala zakonski uobličiti, ali znalo se da je Agrokor bio povlašten sve dok nije postao toliko velikim da je počeo dovoditi u pitanje opstanak same države i njezina gospodarstva.
Ipak, propast Agrokora velikim je dijelom priča o propasti države: njezine ekonomije, razvoja, konkurentnosti, ali i njezinih institucija, poreznika, regulatora, pravosuđa, ministarstava i gradskih ureda...
Vapaji dobavljača koji sada traže naplatu svojih milijunskih dugova sa zakašnjenjem o tri mjeseca, nakon što su godinama bili prisiljavani na uzimanje bonova ili na kompenzacije, samo to potvrđuje.
Dok je Agrokor rastao, desetine i stotine tvrtki su propadale, a zajedno s njima i hrvatska ekonomija.
I cijelo to vrijeme, pa sve do sadašnje Vlade, uvjeravaju nas da bi država propala ako bi slučajno propao Agrokor.
"Interes Agrokora je i hrvatski interes", objavio je prije nekoliko godina Radimir Čačić. Na tom tragu sada nastupa i Plenkovićeva Vlada s lex Agrokorom.
Kršenje Ustava
Na Agrokor se nikada nisu odnosili isti oni zakoni koji su primjenjivani na sve ostale tvrtke i građane, pa je stoga posve logično da Vlada sada samo za njega piše poseban zakon. Čime samo nastavlja nepravdu i produbljuje nejednakost i neravnopravnost. Ili krši Ustav, na što upozorava profesor Smerdel.
Pa ako je tako radila godinama, nerealno je očekivati da bi sada prestala.
Agrokor je naprosto postao "istočni grijeh" hrvatske države.
I kao što je godinama hrvatsko gospodarstvo bilo izloženo nejednakim uvjetima na tržištu, država sada lex Agrokorom šalje poruku kako ne misli odustati od takvog pristupa.
Nevidljiva ruka stihije
Sistemski važne kompanije će se zbrinjavati, kako su se zbrinjavale i dok su bile na putu da takvima postanu, dok će ostale biti prepuštene stihiji. Odnosno, hrvatskim zakonima, regulativama, poreznicima, stečajevima.
Time ne samo da se šalje poruka ostalim poduzetnicima i građanima kako su postali faktori drugog reda na tržištu te da moraju biti dovoljno veliki da bi mogli dobiti povlastice, već će im sam slučaj Agrokor poslužiti kao poruka da nema nekog prevelikog smisla pokretati biznis u zemlji u kojoj jedan monopolist, uz svestranu asistenciju države, uz neplaćanje obveza i poreza, uz poticaje i subvencije, uz naklonost i podršku svake vlasti, a ne samo HDZ-ove, svejedno propada.
Pa ga onda država mora spašavati.
Ali ne i one koji poštuju zakone. Njih se prepušta "nevidljivoj ruci tržišta".
Bilo bi stoga, kako su to predložili i neki SDP-ovci, logično da država nacionalizira Agrokor za jednu kunu.
Neka otkupi njegove grijehe koje je pomogla stvarati.
