"Pitanje svih pitanja glasi: kad je to SDP, kao sljednik nekadašnjeg SKH, osudio ili osuđivao svoj totalitarizam?" pita šef HDZ-a. Odgovor: 3. studenog 1990. godine.
"Pitanje svih pitanja, po mom mišljenju, glasi: kad je to SDP, kao sljednik nekadašnjeg SKH, osudio ili osuđivao, svoj vlastiti totalitarizam?" pita se Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ-a.
Odgovor: 3. studenog 1990. godine.
Na prvoj Konvenciji SDP-a donesena je povijesna deklaracija kojom SDP, kao zakonski sljednik Saveza komunista Hrvatske, smatra svojom moralnom i političkom dužnošću javno se ispričati svima onima kojima je iz političkog razloga nanesena nepravda, učinjena šteta ili povrijeđeno dostojanstvo djelovanjem organa vlasti u poratnom vremenu i razdoblju djelovanja Saveza komunista.
Tomislav Karamarko, povjesničar po struci, političar okrenut povijesti, budući premijer koji planira pisati povijesne udžbenike i kreirati novu hrvatsku povijest, tu jednostavnu informaciju nije znao. Taj odgovor na njegovo "Pitanje svih pitanja".
Ili mu se ona naprosto, što je puno vjerojatnije, nije uklapala u koncept "lova na crvene vragove".
Crveni vragovi
Karamarko to već tjednima ponavlja, kako se socijaldemokrati nisu odrekli Tita, kako se SDP nije odrekao komunizma, kako njeguju istu totalitarističku zločinačku ideologiju, a u intervjuu Globusu čak i tvrdi da ih je Franjo Tuđman nazivao "crvenim vragovima".
Iako nikada nije.
Svaki pravi povjesničar sigurno bi potražio odgovor na to svoje Pitanje svih pitanja, zavirio bi u dokumente, otvorio arhive, zavirio u poneki zaostali obavještajni papirić, možda bi čak uguglao taj pojam pa da vidi što će ispasti.
Ali ništa od toga povjesničar Karamarko očito nije napravio.
Jer bi to srušilo glavnu političku platformu političaru Karamarku.
No to za šefa HDZ-a nije ništa neobično, on jednako slabo mari za činjenice, kao i za obzire.
Pa tako, recimo, godinama sluša kritike javnosti i građana, prozivke medija i prozivke oporbe, kako se ne pojavljuje na svom radnom mjestu u Hrvatskom saboru za što prima debelu plaću, ali svejedno mu ne pada na pamet makar u izbornoj godini nažuljati malo prepone u svojoj uščuvanoj zastupničkoj fotelji.
Ima on pametnija posla. Nije ga briga što javnost misli i što birači kažu.
Bolje mercedes nego brak
Karamarko će se, nadalje, snažno zalagati za ustavni referendum o braku, zazivati duhovnu obnovu i pozivati se na Katoličku crkvu, a onda uredno prešutjeti činjenicu da iza sebe ima jedan propali brak i da trenutno živi s osobom koju čak ne priznaje kao zakonsku družicu u izvanbračnoj zajednici.
Točnije, ne priznaje ju službeno, kad mu treba alibi za luksuzni terenac za kojeg još uvijek nije potpuno jasno čiji je zapravo, tko ga plaća i je li ga trebao prijaviti u svojoj imovinskoj kartici.
Karamarko političar prevagnuo je pred Karamarkom duhovnim obnoviteljem.
Još gore, političaru Karamarku nije čak palo na pamet da u izbornoj godini, u zemlji s 86 posto katolika, s brakom kao ustavnom kategorijom i s Katoličkom crkvom kao predizbornim jatakom, najavi skoro vjenčanje sa svojom sadašnjom djevojkom.
Nije to naša briga, ali trebalo bi to biti briga onoga tko se zaklinje u brak kao svetinju i koji prijeti duhovnom obnovom.
Duhovna obmana
No, kako god bilo, na to se očito moramo naviknuti kad je Tomislav Karamarko u pitanju.
Na ignoriranje činjenica koje staju na put ideološkom huškanju. Na zanemarivanje obaveza za koje je masno plaćen i koje bi mnogi nazvali najčasnijim poslom u ovoj državi. Na zaobilaženje zakonskih obveza koje dovode u pitanje njegovu imovinu.
Ako Karamarko ovako zamišlja svoju "cjelovitu društvenu reformu" i nadasve "duhovnu obnovu", na falsifikatima, licemjerju i muljanju, onda nismo sigurni trebamo li se smijati ili plakati.
