Kako Bandićevi urbanistički kosturi uništavaju grad Zagreb

Milan Bandić voli usporediti se s popularnim gradonačelnikom Zagreba Većeslavom Holjevcem. Holjevac će najviše biti zapamćen po iskoraku kojim je grad prešao Savu.

Sagrađen je Novi Zagreb. Drukčije je funkcionirao sustav, nije Zagreb plaćao gradnju stanova, ali je imao utjecaj na drugu presudnu stvar: urbanističko planiranje. Ono što je jasno i svakom laiku je da goleme višestambene zgrade ne mogu biti nehumano natrpane jedna na drugu. Iako su socijalističke zgrade bile “mamuti”, između njih ostavljen je veliki prazan prostor za parkove. Ono što će obilježiti Bandićevu vladavinu je potpuna suprotnost.

O tome svjedoče već sagrađeni Vrbani III, pretrpana Trešnjevka, a posljednji je plan za uređenje oko Muzeja suvremene umjetnosti. Građani su ustali zbog preizgrađenosti kompleksa kojem su već udareni temelji, ali nažalost, to je tek početak. Umjesto da prostor između MSU i Bundeka postane, kako je prvotno planirano,  novozagrebačko središte, s dodatna tri muzeja, trgom, šetnicom te fino uklopljenim stambenim i poslovnim zgradama, postat će velika spavaonica natrpanih deveterokatnica. Uzrok tome je uska povezanost Bandićeve strukture s pomno izabranim investitorima, prijateljima, kumovima. Samo manji dio zasad je završio pod istragama Uskoka.

Veći dio te sante i dalje će ostati ispod vode. Iz jednostavnog razloga, pazilo se da se formalno poštuje zakon. Većina građana ne shvaća puste koeficijente u urbanističkim planovima, nisu mogli percipirati razmjene zemljišta.

Lakše im je vidjeti i pobuniti se protiv Horvatinčićevih nadstrešnica, ali prema istom principu se događaju puno veće stvari, s puno gorim posljedicama. Nažalost, za razliku od terase, zgrade se ne mogu ukloniti kad ih naprave uz sve valjane dozvole. Ti urbanistički kosturi Bandićeve vladavine, započeti u vrijeme građevnog buma, zato će još ispadati. A djeca će nas pitati kakvi smo to bili građani kad smo to dopustili.