Tomislav Karamarko je Austin Powers: tajni agent koji je prespavao proteklih 18 godina HDZ-ove vlasti i sada se sjetio lustracije i obračuna s Josipom Brozom Titom.
"Kad HDZ dođe na vlast...", kaže Tomislav Karamarko.
Odmah će provesti lustraciju, protjerati zločinca Tita s ulica i trgova, srediti hrvatsko školstvo. "A ne da nam neki kvazipovjesničari pišu povijest kako njima odgovara", kaže ovih dana povjesničar Karamarko.
Sve to će HDZ provesti. "Kad dođe na vlast".
Ali, nije li HDZ bio na vlasti punih osamnaest (18) od ukupno dvadeset i četiri (24) godine hrvatske samostalnosti?
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Nije li u svim tim godinama, friškima nakon pada komunizma, friškim nakon oslobođenja zemlje, friškim nakon otvaranja puta prema EU, ta ista Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) imala prilike provesti lustraciju?
Nije li imala više nego dovoljno prilika protjerati Tita s ulica, trgova i naročito s Pantovčaka? Franjo Tuđman mogao je svakoga dana dograbiti onu Brozovu bistu i zavitlati je na paunove Predsjedničkih dvora. Otprilike kao što su njegovi sljedbenici i štovatelji uredno dignuli u zrak tisuće partizanskih spomenika.
I nije li HDZ, dok je držao vlast pune dvije trećine perioda hrvatske samostalnosti, mogao konačno srediti te povijesne udžbenike, kad je već sredio školstvo, sudstvo, banke, medije, institucije?
Pa zašto onda moramo opet čekati da HDZ dođe na vlast, kad se tek u rijetkim, kratkim i dramatičnim trenucima HDZ skidao s vlasti?
Prorok u svojoj stranci
Nameće samo jedan logičan odgovor: HDZ je morao čekati svog Karamarka. Svog proroka. Drugačije očito nije išlo. Sve ono prije, svi oni dani ponosa i slave, bila je mutna boza. Bila je obična komunistička podvala. Udbaški marifetluk. Orjunaške orgije.
"Tko u tvrdoj stini svoju povijest piše...", pjevali su godinama hadezeovci, Mora sada tu povijest mijenjati.
Sada je, međutim, došlo vrijeme da onaj pravi HDZ uzme stvari u svoje ruke, pa makar to bilo dva i pol desetljeća kasnije. Ali sigurno ne i prekasno.
Pa ipak, taj isti Karamarko godinama je bio u HDZ-u. Pa onda neko vrijeme nije bio. Pa je onda opet bio. I godinama je imao prilike iznutra, iz prve ruke, gledati kako se toleriraju udbaši, kako se slavi Tito, kako se "falsificiraju" povijesni udžbenici. Zatim je sve to imao prilike gledati izvana. Pa onda opet iznutra.
Kukom i motikom
I sve te godine nije učinio ništa. Nije podigao glas, nije krenuo u progon udbaša, nije navalio kukom i motikom na ploče s Titovim imenom u Zagrebu i tko zna gdje još, nije povukao ni veze u HDZ-u da se nešto učini po tom pitanju.
I ono najgore, nije čak ni kao povjesničar - ili barem onaj koji misli da zna sve o povijesti - očajnički zavapio protiv falsificiranja povijesti u hrvatskim udžbenicima. Mogao je govoriti, to mu nitko nije branio.
Ali pamti se samo da je uoči izbora kao ministar policije iskopao par jama i uhapsio Jožu Boljkovca.
Što je onda Tomislav Karamarko radio sve te godine? Čekao da HDZ dođe na vlast? Pa HDZ je već bio na vlasti. I to dvaput.
I opet je, u oba slučaja, HDZ propustio priliku obračunati se s Titom, provesti lustraciju, politički skrojiti udžbenike povijesti.
Propustio je, kad smo već kod toga, pokrenuti čak i otkup zemljišta na Bleiburgu za izgradnju spomenika. Čekao je da u to krene Vlada Ivice Račana 2003. godine.
Udbaši u HDZ-u
Što to zapravo govori o HDZ-u: da je bio pun udbaša i komunjara na čelu s predsjednikom koji je brižno čuvao Titovu bistu u svom uredu ili pak da je bio nemoćan oduprijeti se najezdi komunista u svojim redovima, što ih ipak nije sprječavalo da počiste sudstvo, pravosuđe, policiju i brojne institucije?
A Tomislav Karamarko kao da je sve to prespavao. I sad, kad se trgnuo iz dvadesetogodišnjeg kriogeničkog sna, krenuo je u zakašnjeli obračun s udbašima, komunjarama, Titom i partizanima.
On je naš Austin Powers.
Zapravo, sudeći po onome što Austin Karamarko danas govori, čini se da je on proteklih 25 godina živio u teškoj patnji. Danas je on izmučen i napaćen čovjek. Čovjek koji je bio prisiljen trpjeti udbaše i hadezeovce koji promoviraju udbaše, čovjek koji je volio Tuđmana koji je pak volio Tita, koji je radio za Mesića koji je isto volio Tita, nestrpljivo čekajući svoju priliku da se osveti tom nesretnom Josipom Brozu.
A time neizravno i Franji Tuđmanu.
Možemo samo zamisliti kako mu je bilo. Rastrganih emocija i podijeljene lojalnosti.
No zato će sve biti drugačije "kad HDZ dođe na vlast". Kad dovrši ono što je propustio u zadnja dva navrata.
