Ruža Tomašić govorila je da se isele svi koji pljuju po Hrvatskoj. Zoran Milanović je poručio Karamarku da se odrekne državljanstva ako ne vjeruje hrvatskom pravosuđu.
"Oni koji neće poštivati ovu državu, oni koji pljuju po toj državi, a u isto vrijeme žive od nje, možda je bolje da je napuste. Teško je živjeti u nekoj državi koju toliko mrziš".
Ne, to nije izjava Zorana Milanovića, već Ruže Tomašić.
Premijer Milanović jučer je na sjednici Vlade rekao ovo: "Slušao sam izjave vodećih političara iz konkurentske stranke da u Hrvatskoj ne postoji atmosfera i neovisnost pravosuđa da bi se sudilo. Da sam na njihovom mjestu, ja bih se odrekao hrvatskog državljanstva. To je takav manjak samopoštovanja koji ja ne mogu shvatiti".
Ipak, lako se zabuniti, zar ne?
Poručiti onima koji pljuju po državi i koji sumnjaju u njezino pravosuđe da je slobodno napuste ili da se odreknu državljanstva zvuči prokleto slično.
Elementarna nepogoda
Doduše, možda manje ostrašćeno, apsolutno manje šovinistički, iz različitih motiva i s drugačijim povodom, ali ono što je Milanović jučer poručio HDZ-u i Tomislavu Karamarku opasno je ličilo na ono što je ona "elementarna nepogoda", kako ju je premijer nazvao, izjavila u kampanji za europarlamentarne izbore.
Kome u Hrvatskoj ne valjda, neka ide. Tko ne vjeruje našim institucijama i misli da bi Josipa Perkovića trebalo izručiti njemačkom pravosuđu, neka se odrekne državljanstva.
I dobro, možda je Karamarko to zaslužio. Njegovo licemjerje i verbalna podmetanja zaslužuju žestoki odgovor, naročito ako se pritom još nastoji obraniti dignitet pravosuđa.
Tko se još treba odreći državljanstva?
Ali opet, nisu hadezeovci jedini koji ne vjeruju hrvatskom pravosuđu, čak i ako se zanemari Josip Perković. Ankete među građanima to jasno pokazuju već godinama, to duboko nepovjerenje prema sucima i prema pravosuđu u cjelini, kao što su to javno iskazivali i Milanovićevi ministri, javno pljujući po sucima, od Trgovačkog do Ustavnog suda. A i sam premijer žestoko je kritizirao glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića.
Zar bi se onda i svi ti građani trebali odreći državljanstva?
Ili bi trebali ipak očekivati od premijera da vrati povjerenje u sustav, po mogućnosti ne tako što će javno optuživati svoje političke protivnike za korupciju, bez dokaza, bez kaznene prijave i bez želje da se ide dalje od toga.
No dobro, možda se premijeru ovoga puta omaklo. Uostalom, kome ne bi jezik poletio kad se suoči s Karamarkovim podvalama.
Ali nije to Milanoviću bilo prvi puta. Naime, da zvuči kao Ruža Tomašić.
Ne razumije Hrvatsku
U Hrvatskom saboru je Davoru Stieru iz HDZ-a poručio je da ne razumije ovu zemlju jer "nema iskustvo života u Hrvatskoj". "Vi očito Hrvatsku ne razumijete jer ne možete je voljeti, ako je ne razumijete", kazao je premijer.
Kao što je Ruža Tomašić par mjeseci kasnije izjavila da je "Hrvatska za Hrvate, a svi ostali su gosti". "Oni koji ne doživljavaju Hrvatsku kao svoju domovinu, znači da su gosti i ako je toliko pljuju znači da su gosti".
Zvučati ponekad kao hadezeovac dovoljno je loše. Ali zvučati kao Ruža Tomašić? To je mnogo veći problem.
Kako je, zaboga, došlo do toga? Na stranu sad ostrašćenost, pa i politička polemika, ali sama činjenica da premijeru uopće padnu na pamet ovakve izjave, duboko je zabrinjavajuća.
Ne samo za Tomašićku i Karamarka jer im premijer ovime upada u verbalni i mentalni sklop, već i za njegove birače koji ne žele da premijer zvuči poput svojih protivnika.
Vratiti povjerenje
Milanović je mogao zadržati prisebnost pa poručiti Karamarku da bi se on kao šef oporbe trebao zalagati za bolje pravosuđe, a ne javno izražavati sumnju, te obećati da će se on kao premijer boriti da vrati povjerenje u hrvatsko pravosuđe. Ne samo Karamarku, nego svim građanima.
Umjesto da im poručuje da se odreknu državljanstva.
Milanović bi trebao biti svjestan jedne činjenice: za razliku od onih koji "ne razumiju Hrvatsku jer nisu u njoj živjeli", oni koji u njoj žive dobro znaju - vjerojatno bolje od njega - kako funkcioniraju hrvatski sudovi i pravosuđe.
I ne žele se odreći državljanstva, već dobiti ono što kao građani ove zemlje zaslužuju. A to nije nužno "Lex Perković".
