Na sastanku s antifašističkim udrugama predsjednica je rekla da je "neprihvatljivo izjednačavati antifašizam i komunizam". Nije rekla kako ih ubuduće misli odvajati.
"Neprihvatljivo je izjednačavati antifašizam i komunizam", ustvrdila je na jučerašnjem sastanku s predstavnicima Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske na Pantovčaku, a njezini sugovornici s time su se navodno složili.
Nažalost, nismo doznali kako to predsjednica namjerava odvojiti antifašizam od komunizma.
Osim, naravno, deložiranjem Titove biste iz Ureda predsjednika i njezinim deponiranjem u Muzeju Hrvatskog Zagorja.
Predsjednica Kitarović toliko samouvjereno i autoritativno pristupa tom problemu kao da u malom prstu drži rješenje cjelokupne hrvatske povijesti od 1918. naovamo.
Dovoljan je jedan predsjednički dekret i stvar je završena.
Komunisti su antifašisti
Nije bitno što je Komunistička partija Jugoslavije povela pokret otpora i stala na čelo antifašističkog pokreta, niti je bitno što je Josip Broz bio vođa antifašističkog pokreta i komunistički lider. To će Kolinda, zajedno s antifašistima, ubuduće separirati. ili razvrstavati.
Pa će se tako na proslavu Dana antifašističke borbe pozivati isključivo antifašisti, nikako i bivši komunisti, Tito i Partija izbrisat će se iz povijesnih udžbenika, a rušenje tisuća partizanskih spomenika u devedesetim godinama nazvat će se "procesom odvajanja komunizma od antifašizma".
I nigdje se više, ni na kakvoj obljetnici, neće smjeti pojaviti crvena zvijezda, simbol partizanskog pokreta.
A možda jednog dana, ako ovaj proces uzme maha, Kitarović provede reviziju mirovina antifašističkih boraca iz Drugog svjetskog rata, pa oduzme penzije bivšim komunistima, a ostavi ih samo antifašistima.
Eto vidite kako je to jednostavno. Kao da Franjo Tuđman nikada u životu nije bio antifašist i komunist.
I kad smo već kod Tuđmana... Povucimo paralelu s onime što se događalo prije dvadesetak godina.
Franjo Tuđman bio je predsjednik države i vladajuće stranke kad je Hrvatska proglasila samostalnost i pobijedila u Domovinskom ratu, te na račun toga ostao na vlasti zajedno sa strankom još pet godina.
To su povijesne činjenice, kao i one o Titu i Partiji.
Monopol na hrvatstvo
Druga je stvar što HDZ grčevito prisvaja zasluge za osamostaljenje i oslobođenje, negira ili omalovažava sudjelovanje u ratu pripadnicima drugih stranaka, nestranačkim ljudima, pa čak i pripadnicima drugih nacionalnosti.
Franjo Tuđman i HDZ stoga oduvijek su, a danas još intenzivnije, polagali monopol na hrvatstvo i domoljublje, na generale i branitelje, na ratne i političke zasluge, izjednačavajući sebe s Hrvatskom i Domovinskim ratom.
Ne podsjeća li to na Tita i Partiju?
I kao što se iz povijesnih udžbenika neće moći izbrisati činjenica da je Franjo Tuđman, zajedno sa svojom strankom, bio na čelu države koja je dobila rat, tako se ne može iz povijesti izbrisati podatak da se komunist Tito zajedno s Komunističkom partijom nalazio na čelu antifašističkog pokreta.
Zamjena za Tita
Ima još nešto. Dok je Hrvatsku u ratu lako mogao vodio netko drugi, samo da su tako odlučili birači 1990. godine, antifašističkog pokreta gotovo sigurno ne bi bilo bez Tita i komunista.
Pa kako ih to onda Kolinda misli odvajati?
No, ako je već to naumila, ako je već vođu antifašističkog pokreta, ujedno i zadrtog komunjaru, izbacila iz Titove vile u koju je uselila, bilo bi zanimljivo čuti je li ga uspjela nadomjestiti bistom nekog drugog antifašističkog, ali nekomunističkog vođe?
Da na Pantovčaku ipak ne bi zjapila povijesna rupa.
Šteta što se nije sjetila potražiti jučer savjet od predstavnika antifašističkih udruga. Oni bi se sigurno nekoga sjetili.
