Milanović je navikao čekati da mu vlast padne u krilo. Ali ova katastrofalna vlada toliko je traumatizirala liberalnu ljevicu da će ona biti spremna oprostiti Milanoviću puno više nego što bjektivno zaslužuje.
Zoranu Milanoviću ovakva situacija već je dobro poznata.
Poznato mu je čekanje da mu vlast padne u krilo nakon što HDZ implodira u korupciji, kriminalu, aferama ili tragikomičnoj vladavini.
Međutim, ovoga puta okolnosti mu dodatno idu na ruku.
Ne samo što je za gubitak vlasti nagrađen novim mandatom u vlastitoj stranci, riješivši se usput ono malo opozicije koja se nabrusila na njegovu smjenu, ne samo što je u anketama već sada odmaknuo za rekordnih desetak posto od HDZ-a, već se u proteklih šest mjeseci potvrdilo da je Milanović bio u pravu kad je pred kraj svog kilavog premijerskog mandata uvjeravao javnost kako on i njegova vlada "nemaju alternativu".
Sada su se u to svi uvjerili na vlastite oči. A neki i osjetili na vlastitoj koži.
Milanović je možda bio loš premijer, njegova Vlada je bila sramotna, rezultati velikim dijelom poražavajući, unutarnja trvenja iscrpljujuća, a njegova politika cinična, ali ono što je uslijedilo nakon toga dalo je Milanoviću za pravo da svima doslovno začepi usta.
Navodna koalicija
Sada može nesmetano odbacivati ljevicu i koalirati sa strankom Jamba i Marijane Petir. Može formirati nešto što se naziva Narodnom koalicijom. Može izbjegavati dolaske na posao zastupnika u Hrvatski sabor, može raspuštati stranačke ogranke, može se opustiti i oporbene dužnosti privremeno delegirati na Most, čekajući da ova vlast izgori do kraja...
I nitko mu, ni članovi, ni birači, ni glasači, ne smiju ništa prigovoriti.
Jer njegov odgovor bit će predvidiv: "Želite li ponoviti ovih šest mjeseci"?
Nije to ništa novo. To je uhodana Milanovićeva obrana, ali i obrana njegovih stranačkih sljedbenika, na svaku kritiku u četiri godine obnašanja vlasti. Želite li da vam Karamarko dođe na vlast, uzvraćali bi kad god se netke drznuo dovesti u pitanje Kukuriku vladu.
A kad je Karamarko napokon došao na vlast, a njegova koalicija pokrenula kulturnu revoluciju, otvorila hajku na manjine i kritičare, na medije i kulturnjake, na nevladine udruge i javne pravobranitelje, na kurikularnu reformu, Milanović nije ni trebao posegnuti za rečenicom "Jesam li vam rekao".
Svima je bilo jasno.
Sveta krava
I zbog toga se može očekivati Zoran Milanović u svom drugom premijerskom mandatu, pod uvjetom da se ne ispriječi neka viša sila ili njegov politički talent, dobrim dijelom uživati status svete krave.
Bit će nedodirljiv, bit će pošteđen kritike svojih glasača i birača, ali i dobrog dijela javnosti zgađene ovom Vladom, zastrašene svjetonazorskom revolucijom i zabrinute za opstanak modernog hrvatskog društva.
Jer, svaki udar na Milanovića i njegove ministre probudit će ružne uspomene na Karamarka, Hasanbegovića, Šustara, Nakića, Crnoju, Ilčića, Tepeša i cijelo ono društvance s desnice.
To će možda biti dobra, zapravo nikad bolja pozicija za samog Zorana Milanovića. Ali to će biti pravo prokletstvo za hrvatsko društvo.
Društvo u kojem ova Narodna koalicija neće imati uvjerljivu opoziciju niti kvalitetnu alternativu, neće biti pod pritiskom javnosti, a svaka njezina greška, propust, glupost ili pak malicioznost prolazit će kroz brojne filtere alibija, razumijevanja i popustljivosti.
Jer, "hoćete da vam se vrati HDZ?".
Mnogi ližu rane
Nema sumnje da je dobar dio javnosti jedva dočekao pad ove tragične Vlade. Zabludjeli birači shvatili su tko je i što je Most. Mnogi još saniraju posljedice šestomjesečnog svjetonazorskog tsunamija. Mnogi još ližu rane. Mnogi imaju traume.
I mnogi će stoga biti spremni, više nego ikada prije, oprostiti Milanoviću svaki njegov "zoranizam", svaku verbalnu blamažu, svaki let na Krk, svaki ministarski odabir, svako iznevjereno obećanje...
Jer će u podsvijesti imati još svježu i traumatičnu spoznaju da ih iza ugla čeka nešto puno puno gore.
Uglavnom, još jednom smo postali taoci Milanovićeva dolaska na vlast na ostacima HDZ-ova debakla. No ovoga puta prijeti nam opasnost da istinski obolimo od Stockholmskog sindroma.
Ono što je trebala biti katastrofalna ostavština Tomislava Karamarka biračima HDZ-a pretvorilo se u zadnju psinu SDP-ovim biračima i liberalnoj ljevici.
I tko još kaže da se HDZ i SDP savršeno ne nadopunjuju?
