Nikoga nije sram dijeliti sportski prostor s čovjekom koji završi u pritvoru nakon što je za ministra rekao da kao "Srbin ne može voditi najvažniji resor u Hrvatskoj"
Iz naše perspektive to je teško zamisliti, ali neki europski političari ne žele dijeliti sportske klubove s fašistima. Tako je bivši britanski ministar vanjskih poslova David Milliband ovoga vikenda odstupio s mjesta počasnog potpredsjednika nogometnog kluba Sunderland zato što je za glavnog trenera imenovan Paolo Di Canio.
Tako to ide u Britaniji
Bivši talijanski nogometaš, a sada trener, za sebe je rekao da je "fašist, ali ne i rasist", izjavio je da je Mussolini bio "duboko neshvaćena ličnost", a navijače Lazija pozdravljao fašističkim pozdravom.
"Imajući u vidu trenerove političke ocjene, mislim da je ostavka ispravan potez", objasnio je laburist Milliband, čiji brat je kandidat za budućeg premijera. Tako je to u Velikoj Britaniji.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
U Hrvatskoj je malo drugačije. Zbog nedavnog govora mržnje Zdravka Mamića upućenog ministru sporta Željku Jovanoviću odstupio je samo mladi liječnik nogometne reprezentacije dr. Saša Srića. "To sramotno, divljačko ponašanje, vjerojatno inicirano strahom od sportske inspekcije, definitivno me tjera iz nogometa", kazao je Srića, dobivši tek skroman tretman u medijima.
I zasad je bio jedini. Nitko nije napustio GNK Dinamo zbog šovinističkog istupa, pa čak ni član Izvršnog odbora Duško Ljuština, za koga Zdravko Mamić još uvijek nije rekao da "mrzi sve što je hrvatsko". Ali nije isključeno da mu se sutra omakne.
Nitko nije istupio ni iz Hrvatskog nogometnog saveza, koji se odmah javno ogradio od Mamićeva istupa, ali dalje od toga nije išao. Navodno se čeka sudski epilog cijele priče, kao da će on izbrisati iz javnog prostora i kolektivnog sjećanja sve ono što je Mamić izgovorio o "Srbima, iskeženim očnjacima i ministru genetski programiranom da mrzi sve što je hrvatsko".
Uglavnom, nikoga nije baš sram dijeliti sportski prostor s čovjekom koji, pored svih muljaža, prostakluka i divljačkih ispada, završi u pritvoru nakon što je za ministra u Vladi rekao da kao "Srbin ne može voditi najvažniji resor u Hrvatskoj". Ako nekome i jest neugodno, tada to dobro skriva.
I naravno, nije ovo prvi Mamićev ispad, kao što Mamić nije jedini koji je hrvatski sport zagadio svojim necivilizacijskim ispadom.
Recimo, Davor Šuker svojedobno se slikao na grobu ustaškog poglavnika Ante Pavelića u Madridu, pa mu ta arhivska fotografija nije uzeto za zlo prilikom izbora za predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza. Kao ni oni arhivski novčići u avionu zbog kojih je platio kaznu od 8.000 eura.
Njegov prethodnik Vlatko Marković hvalio se svojom ustaškom obitelji, govorio da ne poznaje ni jednog homoseksualca jer "nogomet igraju samo zdravi ljudi", zbog čega je čak izgubio sudsku parnicu, ali ipak nikome nije palo na pamet da zbog takvih izjava napusti neku sportsku organizaciju.
Fašist je valjda manje zlo od rasista?!
Kao što nikome od hrvatskih uglednika i političara nije padalo na pamet da napuste svečanu ložu stadiona zbog ustaških, rasističkih ili šovinističkih povika s tribina. Paolo Di Canio i danas ponavlja kako "nije rasist", što bi značilo da ostaje kod onoga da je fašist. To je valjda manje zlo.
U Hrvatskoj sigurno jest. Jer nadležna nogometna tijela, zajedno s represivnim aparatom, pokrenulo se isključivo zbog rasističkog hukanja na utakmicama, a ne zbog "Ubij Srbina" ili "Za dom spremni". To se smatralo dijelom našeg nacionalnog folklora, povijesnom težnjom za samostalnom državom ili jednostavno nastavkom Domovinskog rata.
Ali FIFA i UEFA se bore protiv rasizma, pa će i Hrvatska skinuti poneki uvredljiv plakat s tribine i osuditi hukanje tamnoputim igračima protivničke momčadi. Dalje od toga neće ići.
Vratimo se još malo na Di Cania. On je svojedobno kao igrač dobio nagradu za fair-play, jer je u prilici za gol uzeo loptu u ruke jer je vidio da se protivnički vratar ozlijedio. Svejedno, njegov svjetonazor bio je previše za Millibanda koji smatra da ovakvim ljudima nije mjesto u sportu. Barem ne u klubu čiji je on počasni potpredsjednik.
U slučaju Zdravka Mamića vrijedi suprotno pravilo. Njegovi prostački i šovinistički ispadi, čak i nasilničke epizode, opravdavaju se njegovim dugogodišnjim radom u sportu. Jest da je primitivac, šovinist i divljak nad čijim ispadima svi okreću očima, ali eto, njegov Dinamo je uspješan.
