"Nema osobe u SAD-u koja me nije prepoznala", pohvalila se jučer smrtno ozbiljna predsjednica. Ona je, dakle, uspjela brendirati sebe. Nažalost, kao predsjednicu jedne neuspješne i problematične države.
Kolinda Grabar Kitarović već tjednima izbjegava prljati ruke s aferama s kumovima i borgovcima, s referendumima, kiretažama i Uljanicima, s Milijanom Brkićem i tajnim službama.
U pohodu na drugi mandat ona je odlučila baviti se samo lijepim stvarima.
Slanjem školaraca na livade, reklamiranjem liposukcijske dijete i izgradnjom vlastitog brenda.
"Nema osobe u SAD-u koja me nije prepoznala", pohvalila se jučer smrtno ozbiljna predsjednica. Ona je, dakle, sebe brendirala, a sada bi željela brendirati Hrvatsku.
Na Pantovčaku je održala sastanak na temu "Identitet i marka Republike Hrvatske" na kojem je poručila kako treba početi upravljati brendom ili imidžem Hrvatske. Planira osnovati radnu skupinu koja će se time pozabaviti.
Tajming nije mogao biti bolji: istoga dana Vlada je objavila da su referendumske inicijative prikupile 40 tisuća nevažećih potpisa. Tko zna, možda je to mogla biti prva ideja za brendiranje. "Hrvatska, zemlja lažnih potpisa".
Ili lažnih invalida, lažnih branitelja, lažnih diploma, lažnih domoljuba...
Brenda s Pantovčaka
Uglavnom, ideja je plemenita i svakako dobrodošla, a Kolinda nam je već u Rusiji pokazala kako se preko nogometa može brendirati jedna političarka. A onda valjda i država.
Međutim, kako bi se ova i ovakva Hrvatska uopće mogla brendirati?
Kao zemlja u kojoj se huška protiv Srba, organiziraju referendumi protiv manjina, ruši konvencija o pravima žena? Kao zemlja u kojoj se kiretaže obavljaju na živo, u kojoj je mirovinski sustav na izdisaju, trećina ljudi je na rubu siromaštva, zemlja koja zaostaje na svim područjima, te zemlja iz koje svakodnevno odlaze na tisuće njezinih građana?
Kao zemlja čije je pravosuđe na zlom glasu, kumovi rovare pod institucijama, u Ustavnom sudu sjede sumnjivi likovi, a premijer spašava privatni koncern sa svojim prijateljima? Gdje školstvo nikako da doživi reformu, a Katolička crkva i generali diktiraju kurikulum? I gdje se širi povijesni revizionizam i rehabilitira ustaštvo i ratni zločinci?
Predsjednica na sve to ima spreman odgovor u kojem se zapravo krije glavni problem. "Kreira se negativna percepcija i dojam da u zemlji ništa ne valja", kaže Grabar Kitarović. "A kad se maknete iz zemlje, vidite da stranci imaju puno bolju percepciju o Hrvatskoj nego što je imamo mi sami".
Naravno da imaju.
Stranci ne moraju živjeti u ovakvoj Hrvatskoj.
Zemlje Trećeg svijeta
Prilikom istraživanja Hrvatske na internetu, reče jučer Kolinda, može se vidjeti da je Hrvatska uglavnom poznata po sigurnosti, sportu i neobičnom obliku.
I mnoge zemlje Trećeg svijeta simpatične su strancima zbog mnogo razloga koje nemaju nikakve veze sa statusom te države, njezinim prosperitetom, demokratskim ili životnim standardom. I neki njihovi predsjednici se slikaju pred ogradom Bijele kuće. Ili poziraju s puškom češće nego s knjigom.
Hrvatska je simpatična čak i Hrvatima koji su iz nje otišli pa je promatraju iz svih onih zemalja koje bi Hrvatskoj trebale biti uzori, a ona nikako da dosegne njihov status. Hrvatsku je oduvijek bilo najlakše voljeti izvana.
Kolinda se jučer hvalila svojim brendiranjem u Rusiji, paradiranjem u svlačionici, euforijom u svečanoj loži i padanjem u afan u mokrom dresu na dodjeli medalja.
Ali ona brendira Hrvatsku i kroz svoju politiku i svoje izjave. Kroz koketiranje s ekstremnom desnicom, kroz druženje s ratnim zločincima ili osuđenicima, kroz isprike zbog "srpskih čokoladica" ili zdušnim pjevanjem Thompsona.
Onoga koji u zapadnom svijetu ima imidž "pjevača krajnje desnice" i suočen je sa zabranama koncerata u mnogim europskim gradovima.
Luka i svastika
Hrvatska bi mogla pronaći neke elemente preko kojih bi se brendirala, to se već radi i u nekim elementima i prolazi. Iako, recimo, Luka Modrić kao jedan prepoznatljiv brend ima problema s presudama za utaju poreza i s optužbama za lažna svjedočenja.
A nogometna reprezentacija, kao Kolindino čedo, igra utakmicu s Engleskom na praznom stadionu zbog Uefine kazne nakon naslikane svastike na Poljudu.
Imidž je - kako vole reći - sve.
Lako je govoriti o brendiranju, to dobro zvuči i budi pozitivne emocije. Ali zemlja koja loše izgleda, loše se osjeća i loše funkcionira teško se može brendirati kao uspješna, prosperitetna, privlačna i atraktivna. Zemlja koja pati od kroničnog manjka optimizma i samopouzdanja teško da se može tako lako reklamirati.
Za prirodne ljepote ionako nije zaslužna. A sve drugo je uspjela pokvariti.
Kolinda je makar postigla jednu stvar: brendirala je samu sebe. Nažalost, kao predsjednicu jedne problematične države.
